“U postupku za premještaj, prema osuđenim Jelićima bjelopoljski Viši sud donoseći presudu o priznanju i izvršenju strane sudske odluke primjenjuje krivični zakon na štetu osuđenih”, kazao je Orović.
Naime, kako je pojasnio, Višu sud u Bijelom Polju Jelićima je tada izrekao kaznu zatvora u trajanju od po 30 godina, pozivajući se na zakon koji je stupio na snagu 6.4.2004. godine, a čije su se izmjene i dopune počele primjenjivati tek 2006. godine.
“Pozivanjem na ovaj zakon, sud je primjenio krivični zakon na štetu okrivljenih. Prema našem zakonodavstvu na izvršioce krivičnih djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a ako je došlo do izmjene zakona primjenjuje se onaj koji je povoljniji za učinioca. Zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela propisivao je kao najdužu kaznu zatvor u trajanju od 15 godina, koji je bjelopoljski Viši sud bio dužan primjeniti”, pojasnio je Orović Dnevnim novinama.
Kako navodi, podnošenjem molbi za uslovni otpust 2019. godine probali su ispraviti tu neobjašnjivu grešku suda, međutim Viši sud u Bijelom Polju pravosnažnom odlukom je iste odbio kao neosnovane.
“Molbe za uslovni otpust su odbijene kao neosnovane, jer je kako su kazali bezbijednost imenovanih ugrožena, a tu činjenicu sud je utvrdio iz izvještaja Uprave policije. U ovom slučaju procjenu bezbjednosti nije ni moguće dati, obzirom da su osuđeni rođeni i živjeli u Njemačkoj, gdje su i izvršili krivično djelo a da se u Crnoj Gori nalaze na izdržavanju kazne a ne na slobodi, te da jedino procjenu njihove bezbjednosti može dati njemačka policija”, objašnjava advokat Jelića.
Braći Jelić je, kako je dodao Orović, nakon premještaja iz Njemačke, doživotno zabranjen ulazak u tu zemlju.
“Sa druge strane, činjenica da je Jelićima izrečena nezakonita kazna morala je predstavljati sudu osnov za usvajanje molbi za uslovni otupust i priliku da se nezakonito postupanje suda ispravi, a katastrofalne posljedice takve odluke makar djelimično ublaže. Odluka Višeg suda u Bijelom Polju, kojom su braća Jelić osuđeni na po 30 godina zatvora, predstavlja presedan u crnogorskom pravosuđu, jer su im donošenjem takve odluke povrijeđena prava na jednakost pred sudom, pravo na pravično suđenje, kao i pravo na život i slobodu, što su osnovna ljudska prava koja garantuje Međunarodna konvencija i Ustav Crne Gore”, kazao je advokat.
Podsjetio, braća Jelić se i danas, nakon 17 godina, iako je već dvije godine prošlo od kada su izdržali kaznu, nalaze u zatvoru na izdržavanju izdržane kazne.
Šta kaže zakon
Krivični zakonik Crne Gore u članu 37 propisuje da sud može uslovno da otpusti sa izdržavanja kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora osuđenog koji je izdržao 2/3, a izuzetno polovinu kazne zatvora, odnosno kazne dugotrajnog zatvora, ako se u toku izdržavanja kazne tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati, a naročito da do isteka vremena za koje je izrečena kazna neće izvršiti novo krivično djelo.
Pri ocjeni da li će se osuđeni uslovno otpustiti uzeće se u obzir da li se osuđeni dobro vladao i izvršavao radne obaveze prema njegovoj radnoj sposobnosti, a naročito da li je disciplinski kažnjavan za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, da li je nadoknadio štetu koju je prouzrokovao krivičnim djleom i vratio imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela, kao i da li je postignuta svrha kažnjavanja.
U navedenoj zakonskoj odredbi propisano je da se prilikom odlučivanja o molbi za uslovni otpust posebno cijeni izvještaj ustanove u kojoj se kazna izdržava, a u kojem je navedeno da li se osuđeni tokom izdržavanja kazne zatvora tako popravio da se može sa osnovom očekivati da će se na slobodi dobro vladati i neće učiniti novo krivično djelo.
Šta je praksa
Prema navodima advokata Orovića, crnogorski sudovi, iako to zakon ne predviđa, prilikom odlučivanj a u postpcima za uslovni otpust kao odlučnu činjenicu za donošenje zakonite odluke uzimaju policijsko mišljenje o bezbjednosti osuđenog lica.
“Očigledno je da odlučivanjem na ovaj način sudovi gube značaj, jer policija izvještajem sudi i donosi odluke, iako je to definitivno nadležnost suda. Iako je sve politizovano i netransparentno, jasno je da mnogo osuđenika ne dobija pozitivno policijsko mišljenje i pored uzornog vladanja i spremnosti da se integrišu u društvo i budu moralni građani”, pojasnio je Orović.
Kako dodaje, na zahtjeve suda upućene policiji da objasni odugovlačenje davanja odgovora za procjenu bezbjednosti osuđenog nakon izlaska na uslovni otpust, policija odgovornost prebacuje na službenike, navodeći da ne može da otkrije službenika koji je obavio terenski rad radi njegove bezbjednosti, pa se tako pravi krug obmana, osuđenici diskriminišu, a čitav sistem otkazuje i zatvorenici bivaju demoralisani i prepušteni sami sebi.
“Naravno, kako je to već poznato javnosti, zakon nažalost nije isti za sve osuđenike. Iz dosadašnje prakse, jedini koji dobijaju pozitivno policijsko mišljenje i na koje se sprovodi hitnost uslovnog otpusta su bivši policajci. Primjer za to su Zoran Bulatović i Nebojša Mugoša, osuđeni za ubistvo. Navedeni počinioci krivičnih djela, policajci, dobijaju pozitivno mišljenje policije o njihovoj bezbjednosti, jer navodno njima ne prijeti opasnost, iako Bulatović živi u istoj zgradi i u istom ulazu gdje i porodica stradalog”, naveo je advokat.
