„Ljudi u crnom” – metafora za fudbalske sudije preživjela je “kolorizaciju” dresova djelilaca (ne)pravde na zelenom pravougaoniku. Mnogima je baš pasovala crnina, jer su mnoge zavili u crno greškama.
U biznisu vrijednom milijarde, a fudbal to jeste odavno, vrhunski igrači i treneri plaćeni su skupo da ne griješe. U odnosu na njih, za istu stvar, honorari ili plate (ako su profesionalci) arbitara su - “za kikiriki”. Ozbiljne pare mogu ima donijeti jedino – greške sa umišljajem, iliti, na maternjem: krađe, lopovluci, otimačine…
Po mnogo čemu, priča o nepoštenim sudijama u fudbalu, sportu uopšte, razlikuje se od nepočinstava u sferi pravosuđa. Razlika je u širini auditorija, činjenici da fudbalski suci svoje grijehe čine pred očima, često, stotina miliona posmatrača. Uglavnom – nemilosrdnih sudija sudijama. Još više – u činjenici da se presuda izriče bez dokaznog postupka, djelić sekunde nakon prekršaja, na licu mjesta. Pod pritiskom publike, igrača, trenera…A da li ponekad i pod pritikom fudbalske asocijacije – FIFA, UEFA, nacionalnog saveza?
Ovrebo, sudija-greška: Najsvježiji primjer brutalnog ogrešenja o pravdu desio se u prošlu srijedu. Norvežanin Tom Hening Ovrebo priznao je gol Klosea, kojim je Bajern pobijedio Fiorentinu 2:1 iako je ofsjad bio vidljiv sa Švarcvalda, čak iako ste pecali pastrmku na izvorištu Dunava.
Klose je pošteno priznao nepošten čin: "Bio sam u ofsajdu, ali sudija nije svirao u pištaljku i ja sam samo uradio svoj posao", rekao je Njemac. I Bajernov trener Luj van Gal nije sporio da je Klose bio u „debelom ofsajdu”. Čak je pozvao čelnike Svjetske fudbalske federacije (Fifa) i Evropske fudbalske unije (Uefa) da omoguće korišćenje video tehnologije, da se ne bi ponavljale sudijske greške koje direktno utiču na rezultat. „To je još jedan od dokaza da se u savremenom fudbalu ne može suditi bez pomoći video tehnologije. Već deset godina pričam da glavni sudija i njegovi pomoćnici ne mogu sve da vide” – naglasio je Van Gal.
Fakat, sudija je čovjek, ne mašina, I kao takav – grešan. Ali, sudijske greške kao sastavni dio fudbalske igre, notorne su i ukalkulisan faktor rizika.
Problem je sumnja - da je posrijedi namjera, podstrekavana sa najviših fudbalskih adresa?!
Jer, Ovrebo je višestruki povratnik, koji napreduje nakon svinjarija, umjesto da njegovim imenom plaše djecu u fudbalskim kampovima. Podsjetimo, lani je Norvežanin oteo finale Lige šampiona Čelsiju, tako što je na Stamford Bridžu radio šta je htio, a htio je da finalista bude Barsa!
Da li je i UEFA željela da finale ne bude unutarengleski obračun, kad su već u polufinalu tri predstavnika Premijer lige? Mnogi igrači Čelsija tvrde kako je UEFA učinila sve da bi spriječila drugo uzastopno englesko finale. Čelsijev Portugalac Žoze Bosingva bio najžešći u kritikama. "Sudija je bio kupljen. Ne znam zapravo da li je to bio sudija ili lopov! Nemam riječi kojima bih opisao tog čovjeka na terenu koji je vodio utakmicu. Taj Hening više nikada ne bi smio da uzme pištaljku u ruke" rekao je Bosingva.
Ovrebov brat–Hanson: Naravno, Ovrebo nije jedini „slučaj”. Negativac za sva vremena je i Martin Hanson, Šveđanin koji je legalizovao igranje rukom Tijerija Anrija, u revanš meču baraža za odlazak na Prvenstvo Svijeta. “Galski pijetlovi” igrali su mizerno cijele kvalifikacije, bukvalno se prokrijumčarili u baraž, a tek tamo se desio magnum crimen!
I opet imamo priznanje glavnog aktera. “Bila je ruka. Lopta je okrznula moju ruku i nastavio sam sa igrom. Sudija nije ništa svirao i pao je gol. Naravno da bih volio da se sve drugačije odigralo, ali ne mislim da smo se kvalifikovali krađom”, kazao je Anri!
Zanimljivo je Anrijevo shvatanje pravde i istine. Fundamentalno pitanje za ovu priliku, međutim, jeste: Ko je draži FIFI na SP – dvostruki prvak svijeta Francuska ili „zelena“ Republika Irska?
Viteštvo je opet stiglo kasno. Specijalizovani fudbalski dnevnik Frans fudbal ogradio se od “pobjede” do koje se došlo odricanjem od etike, fer-pleja i nacionalne časti: “Irska je ta koja je zaslužila da ode na Svjetsko prvenstvo i tačka. Ovo je velika nepravda koja će se dugo pamtiti”, zaključuje Frans fudbal sramno veče na stadionu Sen Deni. Ni Šveđanima nije bilo svejedno: “Izvinjavamo se narodu Irske i nadamo se da švedski arbitar i njegovi pomoćnici više nikad neće suditi ovako važne utakmice. U suprotnom, to bi bilo još veća uvreda za Irce”, redakcijski je komentar dnevnika Aftonbladet.
Primjeri su, nažalost, tek najsvježije rane na krvavom razbojištu sudijskih zločina. Da je tako, svjedoče i traume jugonostalgičara srednjih i respektabilnih godišta.
Povratak u prošlost: Ko se od njih ne sjeća penala što ga je Sorensen svirao na SP 1982., iako je Lopez Ufarte srušen na 18 metar od gola!? Protiv koga je igrala Jugoslavija? Potiv Španije? Pogodite ko je bio domaćin SP? Dakako – Španija! Mora da su se čelnici FIFE izgrebali po licu zbog „greške“ sramotnoga Danca!
Po istom receptu ponašao se i Švajcarac Dinst na EP 68! Isključio je Džajića i spasio domaćine Italijane. Možda je neko u UEFI procijenio da je Balkancima (pa još komunistima) dovoljno što su u polufinalu izbacili aktuelne prvake Svijeta, Engleze!?
Oko sudijskih grešaka vremenom su ispredane legende. Pamtile su se koliko i sjajni golovi, majstorije Pelea, Krojfa ili Maradone (neka sada “božje ruke”!). Ali, status “moralnih pobjednika” bio je jadna utjeha za žrtve. Porazi su poprimali obrise nacionalnih tragedija, a so na ranu znali su posuti nedostojni pobjednici, slijepi, poput Anrija, za fer-plej.
Pitanje za budućnost: Fudbalski primjeri “čojstva i junaštva” nijesu brojniji od onih Marka Miljanova, pa zato, za kraj evo jednoga za skidanje kape: Robi Fauler je 1997. u meču Arsenal – Liverpul, dodao loptu golmanu poslije nepravedno dosuđenog penala upravo nad njim i smjesta zaradio nadimak “Fudbalski princ”.
Fauler se polako sprema za penziju, a takvoga džentlmena u kopačkama – ima li? I, da li FIFA nečim ohrabruje takve gestove?
Bojan Šuković
