Manastiri na Skadarskom jezeru tokom proteklih godina doživjeli su takvu degradaciju da je neke čak nemoguće i prepoznati. Čuveni manastir Beška, naprimjer, je gotovo neprepoznatljiv nakon radova koje su izvodili graditelji Mitropolije crnogorsko- primorske Srpske pravoslavne crkve. Bez saglasnosti institucija manastir je godinama mijenjan pri čemu su degradirane zatečene vrijednosti , a koliku slobodu je crkva sebi dozvolila najbolje pokazuje podatak da je crkva Svete Bogorodice, inače zadužbina Jelene Balšić, čak i dograđivana. Od stare kamene crkve, tako skladne i srasle sa okolinom, gotovo da se više ne nazire ništa. Nestručni i nelegalni radovi degradirali su i manastir Starčevo, manastir Moračnik.
Kakvo je stanje mnogobrojnih kulturnih dobara na Skadarskom jezeru, kakve su promjene pretrpjeli, više od nestručnih i nelegalnih radova, prije svega crkve, a manje od zuba vremena, pokazaće studija Stanje kulturne baštine u basenu Skadarskog jezera, koju je uradila Uprava za za zaštitu kulturnih dobara.
Nelegalni radovi: V.d direktora Uprave Snježana Simović kazala je za Portal Analitika da je tokom zime, kada zbog nevremena, velikog snijega, stručnjaci Uprave nisu mogli na licu mjesta da izvrše uvid u stanje kulturnih dobara, to vrijeme iskorišteno da se detaljno analizira dokumentacija.
Urađena je studija Stanje kulturne baštine u bazenu Skadarskog jezera u kojoj je na više od 130 strana veoma detaljno obrađeno više kulturnih dobara, kao i ostali segmenti graditeljskog nasljeđa kojima tek predstoji valjana valorizacija. Studijom su, između ostalih, obrađeni manastir Prečista Krajinska, Stari bunar, Tophala, manastir Moračnik, manastir Starčeva gorica, manastir Beška, manastir Vranjina sa crkvom sv. Nikole, ostrvo Grmožur, tvrđava Lesendro, naselje Vranjina, Žabljak Crnojevića, tvrđava Oblun, Balšin grad u Ponarima, utvrđenje Besac. U dokumentu su se našli i manastir Orahovo, Kom Crnojevića, Manastir Kosmača, sakralni i profani objekti, kao i naselja sa izraženim ambijentalnim vrijednostima.
- Činjenica je da je više kulturnih dobara tokom proteklih godina pretrpjelo nestručne i nelegalne radove. Osnovni problem se sastoji u odsustvu poštovanja prvobitnih prostornih odnosa i zatečenih vrijednosti. Da bi se odgovarajućom dinamikom prišlo daljem radu, ali i da nelegalni i nestručni radovi ne prestignu naše napore, potrebno je obezbijediti odgovarajuće uslove koji ne zavise samo od Uprave. U krajnjoj liniji, sve se svodi na konstataciju koju sam izrekla u prethodnom razgovoru za vaš portal - potrebno je obezbijediti uslove u kojima niko ne može da bude iznad zakona, ili bar ne bi trebalo da bude, kaže Simović.
Crkva neumoran graditelj: Naša sagovornica podsjeća da je riječ o starom problemu i da je Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore još u junu 2004. godine konstatovala više nelegalnih i nestručno izvedenih radova. „Nije mi poznato iz kojih razloga se“, kaže Simović, „nije pristupilo izvođenju propisanih mjera zaštite, nego su čak radovi nastavljeni - tako da na određenim kulturnim dobrima (Manastir Moračnik, Manastir Starčevo i Manastir Beška) predstoji sprovođenje obimnih mjera zaštite“.
Nelegalna, nestručna i neadekvatna gradnja na manastirima na Skadarskom jezeru pojava je stara više od decenije. Tako se, recimo, u dokumentu Informacija o problemima službe zaštite u očuvanju spomeničkog nasljeđa Crne Gore, prosljeđenom resornom Ministarstvu još 1999. godine, navodi čitav niz propusta, a kao jedan od drastičnijih primjera degradacije zatečenih vrijednosti navodi manastir Starčevo.
Dakle, riječ je o starom, može se reći višedecenijskom problemu, koji nije znala da razriješi ni država, ni ministarstva kulture, ni uredjenja prostora , ali ni lokalna samouprava, kroz djelovanje inspekcija. Sistem očigledno nije dobro funkcionisao. I dok su institucije bile nedovoljno efikasne, očigledno nepripremljene za fenomen „vraćanja tradiciji“, koji se na ovim prostorima dogodio devedesetih, kada imamo masovnu obnovu i gradnju crkava, MCP je neumorno, bez dozvole, u suštini degradirala spomenike kulture. Na rješenja o obustavi radova najčešće se nije obazirala, a sve pod izgovorom da su crkve nedopustivo zapuštene, i uz očekivanja da joj čak treba na takvom naporu i trudu zahvaliti.
Kako se radilo, koliko je to bilo pogrešno, necivilizacijski, i koliko je ovakvim činom crkva, u suštini, unizila samu sebe, pokazujući da ni najmanje ne poštuje tradiciju, već je stari manastir iz perioda Balšića degradirala, prekrila ga olovnim krovom, slikovito pokazuje primjer manastira Starčevo.
Nepoštovanje nasljeđa Balšića: Bogorodičin manastir na ostrvu Starčevu izgrađen je između 1376. i 1378. godine zaslugom starca Makarija. U bočnoj kapeli crkve nalazi se grob štampara Božidara Vukovića. Samo ovi podaci, a da ne govorimo o njegovoj arhitekturi, sami su po sebi dovoljno upozorenje da se nijedan kamen ne pomjeri bez saglasnosti stručnjaka. Nažalost, u želji da manastir oživi, što je legitimna namjera crkve, ali koju ona sprovodi kršeći tadašnji Zakon o zaštiti spomenika kulture i radi bez saglasnosti institucije, sa manastira na Starčevu je uklonjen krov od kanalice i zamjenjen je olovnim. Kanalica, koja je bila jedan od istorijskih slojeva crkve, sklonjena je i zamjenjena krovom koji ni najmanje ne priliči ovom manastiru. Promjene je pretrpjela i fasada crkve koja je isfugovana izraženim spojnicama, tako da se djelimično izgubila prvobitna tekstura zidova.
Drastična degradacija izvedena je u unutrašnjosti crkve u kojoj je uklonjen originalni srednjovjekovni pod od cigala složenih u formi "riblje kosti" i zamijenjen je novim od rezanih kamenih ploča, koje samo slogom oponašaju stari. Zidovi su grubo omalterisani. Manastirska porta je još tada, prije više od decenije, izgubila prepoznatljivu fizionomiju dograđivanjem kamenih terasa za potrebe bašta. Bašte su nekada bile van porte, a sada su unutar nje. Spisak promjena na Starčevu je dug i očigledno je da je služba zaštite još tada, daleke 1999. bila zatečena izvedenim građevinskim intervencijama.
Revalorizacija kulturnih dobara: Danas, trinaest godina kasnije, novoformirana Uprava za zaštitu kulturnih dobara, moraće da uradi veliki posao revalorizacije kulturnih dobara.
Direktorica Simović objašnjava da proces utvrđivanja kulturnih vrijednosti zahtijeva niz složenih radnji, od stvaranja tehničke dokumentacije, preko detaljnog opisa osobenosti kulturnog dobra, do opisa njegovih granica sa katastarskim oznakama. Takođe, biće urađen spisak pokretnih predmeta koji sa nepokretnim kulturnim dobrom čine umjetničku, istorijsku i vizuelnu cjelinu. Ovaj spisak, sa identifikacionim oznakama, fotografijama i opisom svakog pripadajućeg predmeta je sastavni dio rješenja o utvrđivanju statusa nepokretnog kulturnog dobra. Neupućeni u problem zaštite baštine bi rekli da će se opet mnogo pisati, a nedovoljno raditi na terenu. Na ovu konstataciju naša sagovornica kaže da je izrada dokumentacije sastavni dio rada institucije.
Naglašava da će se u Upravi uskoro formirati Odsjek za inspekcijski nadzor na čijem čelu će biti glavni inspektor, pravnik sa višegodišnjim iskustvom. Inspektori će sa istoričarima umjetnosti, arhitektama, arheolozima i konzervatorima vršiti uvid i analizirati stanje na terenu i donositi odgovarajuća Rješenja.
Prema novom Zakonu o zaštiti kulturnih dobara glavni inspektor Uprave ima veća ovlašćenja nego do sada. Simović kaže da je prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji bilo predviđeno da Uprava ima više inspektora i ostalih stručnjaka, ali zbog ekonomske situacije taj broj je manji. U svakom slučaju zaposlene u Upravi čeka mnogo posla. Predstoji im zahtjevan posao revalorizacije u kome će prioritet imati ona dobra koja su najugroženija.
Možda se upravo krene od manastira Starčevo, kao najstarijeg iz perioda Balšića. Da se radilo drugačije, da je crkva poštovala zakone, a institucije države bile efikasnije, Starčevo je moralo i moglo ostati nepromjenjeno, uprvo onako kako ga je daleke 1378. podigao Makarije.
Suzana KAPETANOVIĆ
