Za više od svakog šestog nosioca najviše državne funkcije u Crnoj Gori javnost ne može da provjeri gdje je stekao obrazovanje koje navodi u svojoj biografiji. Do tog nalaza došao je Centar za građansko obrazovanje (CGO), koji je analizirao javno dostupne podatke o obrazovnim profilima članova Vlade i poslanika Skupštine i utvrdio, kako se navodi, brojne praznine i nedostatke u zvaničnim biografijama i izostanak osnovnih podataka koji bi omogućili provjeru predstavljenih kvalifikacija.
Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u CGO idtiče da problem nije u tome koji stepen obrazovanja imaju funkcioneri, već u tome što se u znatnom broju slučajeva ne može utvrditi gdje su predstavljene kvalifikacije stečene. Ni Ustav, ni izborno zakonodavstvo, niti propisi o radu Vlade ne određuju stepen obrazovanja kao uslov za kandidaturu ili imenovanje na funkciju poslanika, ministra ili predsjednika Vlade. Sastav Skupštine rezultat je izbora, a Vlade političkog imenovanja, ali, kako naglašava Kaluđerović, javnost mora imati pristup potpunim, tačnim i provjerljivim biografijama onih koji donose odluke od javnog interesa.
Prema toj analizi, izabrani i imenovani funkcioneri imaju veoma različite obrazovne profile, od akademskih doktorata i magistarskih zvanja do osnovnih studija. Postoje, međutim, i slučajevi u kojima nije navedeno gdje je zvanje stečeno, ili da li su započete studije završene. Gotovo dvije trećine poslanika kao najviši javno potvrđeni nivo obrazovanja ima osnovne studije, dok je u Vladi veći udio nosilaca magistarskih i doktorskih zvanja.
Rekonstrukciija sa istom praksom
Od formiranja do rekonstrukcije, kroz 44. vladu prošao je ukupno 41 član - 29 iz prethodnog sastava, osam razriješenih ministara i četiri nova člana imenovana na sjednici Skupštine 23. jula ove godine. Aktuelni sastav ima 33 člana.
Rekonstrukcija je, prema CGO analizi, donekle smanjila broj nepoznanica, ali problem netransparentnosti nije otklonjen. Kao ilustraciju odsustva sistemskog pristupa, analiza navodi da biografije pojedinih novoimenovanih članova Vlade nijesu bile dostavljene ni poslanicima prilikom odlučivanja o njihovom izboru.
Od 33 aktuelna člana Vlade, njih devet kao najviši završeni nivo ima magistarsko zvanje - među njima premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Aleksa Bečić. Akademski doktorat nauka ima troje: Budimir Aleksić, Filip Ivanović i Anđela Jakšić-Stojanović. Vojislav Šimun, Tamara Vujović i Jelena Borovinić-Bojović nose profesionalno zvanje doktora medicine, stečeno završetkom integrisanih studija koje se, kako upozorava Kauđerović, ne može izjednačavati sa akademskim doktoratom nauka. Navode i da Šimun i Borovinić-Bojović pohađaju doktorske studije, ali ih još nijesu završili. Šest članova završilo je specijalističke ili druge postdiplomske studije bez stečene diplome o tome, a deset ima završene osnovne studije bez javno navedenog višeg nivoa.
Dva slučaja, navodi analiza, odstupaju od ove podjele. Potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj završio je Višu pedagošku školu, što je formalno niži nivo od fakultetskog. U biografiji ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića navodi se samo da je studirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, bez podatka da je studije završio.
Za četiri člana Vlade, odnosno 12,1 odsto, naveden je akademski naziv ili obrazovni profil, ali ne i visokoškolska ustanova na kojoj je zvanje stečeno - riječ je o Naidi Nišić, Slavenu Radunoviću, Admiru Šahmanoviću i Majdi Adžović. U odnosu na sastav prije rekonstrukcije, udio članova bez navedenog naziva ustanove smanjen je sa 16,2 na 12,1 odsto.
Nema obaveze
Analiza je obuhvatila 98 poslanika koji su imali mandat tokom aktuelnog saziva, uključujući one kojima je mandat u međuvremenu prestao. Za 16 od 81 aktuelnog poslanika, gotovo svakog petog, u biografijama na sajtu Skupštine nije navedeno na kojem su fakultetu stekli predstavljeno zvanje. To su, prema CGO-u, Anđela Vojinović, Artan Čobi, Bogdan Božović, Boris Bogdanović, Danijel Živković, Darko Dragović, Dejan Đurović, Dražen Petrić, Jelena Kljajević, Mehmed Zenka, Nermin Abdić, Nikola Rakočević, Nikola Rovčanin, Oskar Huter, Slađana Kaluđerović i Vaso Obradović. U pojedinim slučajevima, navodi se, podaci su pronađeni samo na sajtovima političkih partija ili u medijima, iako ih nema na zvaničnom sajtu Skupštine.
Među 81 aktuelnim poslanikom, prema javno dostupnim podacima, devet ima akademski doktorat nauka, 19 završene magistarske, master ili specijalističke studije, dok 53 kao najviši javno potvrđeni nivo imaju osnovne ili integrisane studije, uključujući šest sa profesionalnim zvanjem doktora medicine. Za šestoro poslanika kojima je mandat prestao ubrzo nakon potvrđivanja, na sajtu Skupštine nema podataka o obrazovanju što, kako ocjenjuje CGO, ukazuje na nepostojanje sistemske obaveze da se potpune biografije objave odmah po stupanju na funkciju.
Inicijativa koja je zastala
Pitanje javnog dokazivanja kvalifikacija nije novo. Krajem aprila, dio poslanika i rukovodstvo Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija tada su, u jeku pojačanih kontrola inostranih obrazovnih isprava, javno objavili svoje diplome. Inicijativu da poslanici to učine pokrenuli su Ivan Vuković (DPS) i Uglješa Urošević (PES) - istu inicijativu koju u svojoj analizi pominje i CGO, uz ocjenu da je ostala ograničenog dometa i bez sistemskog nastavka.
Vuković je tada objavio podatke o studijama završenim u Crnoj Gori, Holandiji i Mađarskoj, a Urošević na mreži X fotografije isprava od osnovnih do doktorskih studija. Svoju dokumentaciju su podijelili i poslanici Boris Mugoša, Ilir Čapuni i Nikola Zirojević, koji je uz diplomu Elektrotehničkog fakulteta poručio da proces smatra populističkim, ali da nema problem da dokaže kvalifikacije, uz stav da provjera treba da bude nadležnost institucija. Paralelno je Ministarstvo prosvjete objavilo isprave ministarke Jakšić-Stojanović, državnih sekretara, sekretara ministarstva i svih generalnih direktora direktorata.
Diplomu je objavio i poslanik Branislav Nenezić, uz poruku da podržava akciju kolega i da se nada da će isto uraditi i predstavnici izvršne vlasti, uz dopunu potvrde o radnom iskustvu - „možda onda bude građanima jasnije u kom pravcu sve ovo vodi“, napisao je tada on.
Prema kasnijim medijskim navodima, do jula je diplomu objavilo osam od 81 poslanika.
Kupljene diplome kao pozadina
Ova inicijativa odvijala se na fonu šireg problema o kojem je Pobjeda ranije izvještavala. Prema podacima Ministarstva prosvjete, broj krivičnih prijava zbog sumnje u falsifikovanje isprava rastao je iz godine u godinu, a Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je stotine predmeta u vezi sa spornim diplomama. Vlada je, na prijedlog Ministarstva, privremeno obustavila priznavanje diploma beogradskog Univerziteta Megatrend, a Univerzitet Crne Gore otvorio je javni registar diplomaca.
Savjetnica rektora UCG za strateške politike i razvoj Branka Bošnjak ranije je za Pobjedu upozorila da posebno zabrinjava to što dio vrha vlasti ne objavljuje podatke o sopstvenim diplomama. Ukazala je i na razliku između direktnih falsifikata, koji su lakše dokazivi jer ne postoje u registrima, i takozvanih kupljenih diploma, koje su formalno uredne i evidentirane u bazama matičnih ustanova, iako njihovi nosioci nijesu stvarno pohađali nastavu. Bez snažne političke volje, ocijenila je, obrazovanje se obesmišljava, a institucije dugoročno urušavaju.
Što je obaveza
CGO je, kako navodi, prije više od godinu Ministarstvu prosvjete uputio inicijativu za uvođenje obaveznog javnog objavljivanja podataka o visokoškolskim ustanovama na kojima su članovi Vlade i poslanici stekli diplome, na to, tvrde, nije bilo odgovora. Sada predlažu uspostavljanje jedinstvene i lako pretražive baze biografija javnih funkcionera, uz standardizovan format koji bi obavezno sadržao obrazovno zvanje, fakultet, univerzitet i godinu sticanja diplome, i redovno ažuriranje nakon svake promjene u sastavu.
Pobjeda je pitanja o standardizaciji i objavljivanju biografija uputila nadležnim institucijama MPNI, Skupšini i Generalnom sekretarijatu Vlade.
CGO ističe da javnost nema mogućnost potpune provjere obrazovne biografije za više od 17 odsto nosilaca najviših državnih funkcija. Povjerenje u institucije, poručuju, počinje od transparentnosti, a ako se ne mogu provjeriti ni osnovni podaci iz biografija najviših funkcionera, teško je očekivati puno povjerenje u odgovornost institucija koje oni predstavljaju.
