Statistički podaci dostupni Zaštitniku za ljudska prava pokazuju da je rijetko procesuiranje govora mržnje, kao posebnog oblika diskriminacije, a da nadležni organi preferiraju da primijene odredbe koje se odnose na kršenje javnog reda i mira. Zamjenica Zaštitnika za ljudska pravaNerma Dobardžić, za Portal RTCG, objašnjava da to donekle umanjuje oštrinu reakcije na govor mržnje imajući u vidu visinu kazne u Zakonu o zabrani diskriminacije.
Na zakonodavnom nivou govor mržnje je definisan odredbom člana 9a Zakona o zabrani diskriminacije, dok je kroz Krivični zakonik Crne Gore implicitno prepoznat kroz više krivičnih djela, sa elementima diskriminacije, zatim i kroz Zakon o javnom redu i miru posredno je prepoznat kao prekršaj kojim se narušava javni red i mir na javnom mjestu i propisuju kazne za te prekršaje.
Zamjenica Ombudsmana Nerma Dobardžić kazala je da se na osnovu dosadašnje prakse može zaključiti da se na govor mržnje najčešće reaguje procesuiranjem u prekršajnom postupku, dok vođenje postupaka krivičnopravne prirode još uvijek predstavlja izuzetak.
U smjernicama za prevenciju pojave i eliminaciju seksizma u djelovanju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je ukazano na posljednje istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore, koje je objavljeno sredinom decembra 2021. godine, a koje govori da se čak devet od deset ispitanika/ca na društvenim mrežama susrijetalo sa sadržajima kojim se napadaju ili omalovažavaju ministarke, poslanice, novinarke, aktivistkinje.
Takođe, shodno rezultatima ovog istraživanja, čak 90 odsto ispitanika/ca smatra da je neophodno pooštriti sankcije zbog napada koji podstiču mržnju prema ženama.
Dobardžić je istakla da je govor mržnje, kao oblik zloupotrebe slobode izražavanja najizraženiji na društvenim mrežama, kao i u komentarima građana i građanki na portalima.
''Mizoginija i seksizam najviše su usmjereni prema ženama koje javno djeluju, pa se nesaglasje sa stavovima, političkim uvjerenjima i radom pojedinih žena, aktivistkinja za ljudska prava koje su bile izložene seksističkom i mizoginom govoru iskazuje kroz stigmatizujuće, uvredljive i ponižavajuće izjave prema osobama ženskog pola, gdje je isključivi cilj omalovažavanje žena, a ne doprinos argumentovanoj raspravi po osnovu predmetne teme'' kazala je Dobardžić.
Seksistički govor mržnje ne možemo gledati kao izolovan problem, poručuju iz UNDP-a, već kao posljedicu i manifestaciju mnogo većeg problema koji se tiče rodne neravnopravnosti, diskriminacije žena i neravnomjerne raspodjele moći.
Seksistički govor mržnje odraz lošeg položaja žena u društvu
Programska menadžerka UNDP-aJelena Miljanić,kazala je da je pojava seksističkog govora mržnje ogledalo stepena rodne neravnopravnosti i lošeg položaja žene u našem društvu, te da ga dodatno pogoršava.
''Osim toga što može voditi diskriminaciji i nasilju, seksistički govor mržnje poručuje djevojčicama i djevojkama da ne treba da koriste svoj glas. Sve veći broj napada na žene koje su aktivne u politici i javnom životu poručuje djevojčicama i ženama da javni život, aktivizam i doprinos zajednici kroz politički i javni angažman nijesu predviđeni za njih, da svakim zauzimanje prostora koji ženi pripada u stvari rizikuje da bude predmet nasilja, govora mržnje i diskriminacije'' objašnjava ona.
Miljanić ističe da svaki govor mržnje je udar na ljudska prava i dostojanstvo može voditi diskriminaciji i nasilju.
''Seksistički govor mržnje je manifestacija rodne neravnopravnosti i ukorijenjenih stereotipa i patrijahalnih vrijednosti koje striktno definišu rodne uloge i samim tim očekivanja da žene treba da budu potčinjene, pristojne, požrtvovane, da treba prvenstveno da rađaju i brinu o porodici, kući, starijima i bolesnima, dok su muškarci ti koji treba da odlučuju, zarađuju, stvaraju i upravljaju. Žena se smješta u privatnu sferu, dok je muškarac taj koji polaže pravo na javnu'' navodi ona.
Neophodno da se govor mržnje procesuira kao oblik diskriminacije
Zamjenica Ombudsmana na pitanje da li je neophodno oštrije sankcionisati seksističko ponašanje, odgovara da smatra da je neophodno da se govor mržnje procesuira kao oblik diskriminacije, shodno Zakonu o zabrani diskriminacije, a ne isključivo kroz Zakon o javnom redu i miru, kao oblik remećenja javnog reda i mira, tim prije što bi se na ovaj način uticalo na svijest da je govor mržnje oblik diskriminacije.
U borbi protiv seksizma i mizoginije potrebno je, tvrdi, srazmjerno kombinovati preventivne i represivne mjere.
''Podsjećam da je napravljen iskorak sa izmjenom Krivičnog zakonika, konkretno odredbe člana 42a – Posebna okolnost za odmjeravanje kazne za krivično djelo učinjeno iz mržnje. Naime, stavom 1 člana 42a propisano je: “Ako je krivično djelo učinjeno iz mržnje prema drugom licu zbog nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti ili zbog odsustva te pripadnosti, invaliditeta, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, tu okolnost sud će cijeniti kao otežavajuću, osim ako to nije propisano kao obilježje osnovnog ili težeg oblika krivičnog djela.” Stavom 2 istog člana određeno je: “Ako je krivično djelo učinjeno prema licu koje pripada posebno ranjivoj kategoriji lica (djeca, lica sa invaliditetom, trudna žena, starija lica, izbjeglice), sud će tu okolnost uzeti kao otežavajuću'' objašnjava ona.
Međutim, prema riječima Dobardžić, i pored toga što prema stavu 2 člana 42a Krivičnog zakonika sama činjenica da je krivično djelo učinjeno prema licu koje pripada posebno ranjivoj kategoriji (djeca, lica sa invaliditetom, trudna žena, starija lica, izbjeglice) obavezuje sud da tu okolnost uzme kao otežavajuću prilikom izricanja sankcije, bez utvrđivanja motiva mržnje, prema njihovim saznanjima ova odredba se u praksi rijetko primjenjuje.
Preporukom Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv seksizma CM/REC (2019), seksizam je definisan kao svaki čin, gest, vizuelno predstavljanje, izgovorene ili pisane riječi, praksu ili ponašanje zasnovano na ideji da je osoba ili grupa osoba inferiorna zbog svog pola, koja se javlja u javnoj ili privatnoj sferi, bilo onlajn ili oflajn, sa ciljem ili svrhom da se, između ostalog, naruši njihovo dostojanstvo i uspostavi i održi sistem rodnih stereotipa.
Seksizam je širi pojam od mizoginije
Dobardžić ističe da je seksizam širi pojam od mizoginije, sa kojom se često neopravdano poistovjećuje, s obzirom da bi se mizoginija mogla definisati kao ,,mržnja prema ženi i omalovažavanje svega što je žensko, negiranje žene i njenih vrijednosti“.
Dodaje da Zaštitnik, u mišljenjima, koristi i preporuku ECRI-ja (Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije) u pogledu Opšte politike br. 15 o borbi protiv govora mržnje (usvojena 8. decembra 2015. godine).
''Mišljenja sam da aktuelno zakonodavstvo ne predstavlja prepreku u pogledu definicija da se seksizam procesuira na odgovarajuće načine. Takođe, članom 9 Ustava Crne Gore propisano je da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva'' objašnjava ona.
Zakonom o zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore, odnosno odredbom člana 27 st. 1 i 2 je propisano da je Zaštitnik/ca institucionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije, te da Zaštitnik/ca, uz saglasnost diskriminisanog lica, postupa i preduzima mjere za zaštitu od diskriminacije, u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonom kojim je uređena zabrana diskriminacije.
Odredbom člana 9a Zakona o zabrani diskriminacije, govor mržnje je prepoznat kao oblik diskriminacije
Dobardžić objašnjava da u odnosu na konkretno, a shodno zakonskim odredbama, Zaštitnik postupa po pritužbama za zaštitu od diskriminacije i po sopstvenoj inicijativi, ali i promotivno i preventivno.
“Pored institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, važnu ulogu imaju osnivači internetske publikacije koji su shodno Zakonu o medijima Crne Gore, odnosno članom 26 stav 3, dužni da uklone komentar koji predstavlja očigledno nezakonit sadržaj, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 minuta od saznanja ili od dobijanja prijave drugog lica da predstavlja nezakonit sadržaj, dok je stavom 5 istog člana propisano da je osnivač internetske publikacije dužan da ukloni komentar kojim se krše zakonom zaštićena prava, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 minuta od dobijanja prijave, a stavom 6 da u slučaju da osnivač internetske publikacije odluči da komentar povodom povrede prava iz st. 3 i 5 ovog člana ne ukloni, lice na koje se odnosi komentar može zatražiti uklanjanje sadržaja od nadležnog suda”, kaže zamjenica Ombudsmana.
Ukazuje na to da osim podnošenja prijave za govor mržnje radi utvrđivanja prekršajno-pravne ili krivično-pravne odgovornosti, žrtve govora mržnje na internetu mogu se obratiti samoregulatornim tijelima, kao i administratorima koji prate komentare u okviru određenog online medija. Takođe, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda predstavlja jednu od adresa za utvrđivanje govora mržnje kao posebnog oblika diskriminacije.
To su sve načini kako se utiče na eliminisanje govora mržnje, a zasigurno je da je potrebno još mnogo toga da se uradi kako bi se smanjila praksa njegove upotrebe. Pored adekvatnog sankcionisanja i prepoznavanja seksističkog govora kao društvenog problema, potrebno je jačati i svijest građana o potrebi njegovog iskorijenjavanja i posmatranje seksističkog govora mržnje kao posljedicu i manifestaciju mnogo većeg problema koji se tiče rodne neravnopravnosti i diskriminacije žena.
