Zapišite ovo ime, može vam zatrebati: Frank M. Ahern. Možda vam jednog dana bude od koristi. Za sada, pomogao je oko stotini ljudi. Da ne pominjemo one kojima je pomogla njegova knjiga.
Frenk je čovjek koji može učiniti da nestanete bez traga. I nije bez razloga što ga zovu „Gospodin Puf!“
Ovdje ne pričamo o magiji. Bolje bi bilo da to nazovemo - naukom. Naukom koju je napravio primjenljivom u praksi nakon dugih godina neprekidnih proba.
Nekad lovac, sada pomaže bjeguncima: Jer, samo onaj ko je cijeli život hvatao druge, može znati kako da postanete neuhvatljivi.
„Radio sam u nemogućim misijama. Zvali su me kada je trebalo pronaći tajne račune OJ Simpson. Zvali su me kad je trebalo tražiti dječake koje su slali u krevet Majkla Džeksona.“
Ali, poznati su samo najvidljiviji dio njegovog posla. Gospodin Ahern je radio kao „Skip Tracer“, vrsta detektiva koji radi na tragovima nestalih osoba. Nestalih namjerno, svojom voljom, zbog dugova, iz igre, u bjekstvu od života.
„Pronašao sam desetine hiljada osoba razgovarajući sa njihovim bankana, telefonskim kompanijama, majkama, sestrama, prijateljima.“
Trik?
Jedan se zove „pretexting“ - glumiti i lagati radi dobijanja informacija. Skip Tracer zove i pretvara se da je druga osoba. Možda upravo ona koju treba pronaći. Ili rođak. Ili prijatelj.
Drugi trik je provjeravati adresu pokušavajući da pošiljaocu uručiš neki oštećeni paket – na taj način je za neki tabloid uspio da pronađe sklonište Monike Luinski.
Srećni susret u knjižari: Susret koji mu je promijenio život desio se na dva koraka od kuće. U jednoj knjižari u Nju Džersiju naletio je na tipa koji je nervozno proučavao turističke vodiče Karipskih ostrva. Dovoljan je bio pogled. Vidjelo sa da lik ima strah da ga neko prati.
Kad je otišao na kasu i krenuo da plati kreditnom karticom, Frenk je pomislio: Imbecil. Prvo pravilo, ako želiš da nestaneš jeste – nikako ne plaćaj karticom.“
Ali susret je bio srećan za obojicu.
"Iznio je federalcima prljavštine koje su se radile i njegovoj kompaniji i bojao se osvete.“
Plan nestanka bio je generalna proba za novi biznis. Prvo što Frenk uradi je da potraži i poništi bankovne račune i kreditne kartice. Onda pravi niz lažnih tragova za one koji će nestalog tražiti. U inostranstvu otvara nove račune i na njima napravi nekoliko operacija: naprimjer, uplati male čekove za kuću na mjestu na koje ovaj nikada neće poći. Onda ga seli na najkomplikovaniji mogući način – avion za Kanadu, a otuda na Jamajku (na slici), a sa Jamajke ko zna gdje. Na kraju mu otvara račun na ime neke strane kompanije na koji će mu stizati novac. Ne pomaže policajcima, kriminalcima i utajivačima poreza: Skok kvaliteta je članak koji je Frenk piše za Escape artist, internet časopis namijenjen umjetnosti bjekstva. Tu ćete naći šansu za novi početak.
Tako je „Gospodin Puf“ postao toliko slavan da je ispričao svoje trikove u knjizi. Kako nestati: obriši otiske svojih prstiju, ostavi lažne adrese i tragove i nestani“.
Ali, ko su njegovi klijenti?
„Ljudi žele da nestanu iz dva osnovna razloga: novca i nasilja.“
Kaže i da je pomogao mnogim ženama, žrtvama nasilja. Kao onoj konobarici koja je strahovala od skorašnjeg izlaska muža iz zatvora, kojeg je sama tamo poslala. Frenk tvrdi da u takvim slučajevima ne naplaćuje usluge. Nadoknadi preko klijenata kojih je sve više otkad je ekonomska kriza.
To su menadžeri koji bježe sa broda koji tone. Zaposlenici koji su pokupili pare od obeštećenja i pobjegli na ostrvo o kojem su oduvijek sanjali. Cijena: od 12 do 20 hiljada dolara.
Frenk piše: Ja ne ulazim u razloge zbog kojih ljudi žele da nestanu ali, postoje tri kategorije kojima nikada ne bih pomogao. Policajci, kriminalci i oni koji ne plaćaju porez. Za sve druge vrata su otvorena.“
Sve do momenta kada on sam ne poželi da nestane.
"Ja to radim zbog novca. Ali, ne mislite valjda da sam napustio posao lovca da bih radio nešto suprotno cijeloga života. Radiću to još godinu dana i dosta.“
Ili, bolje: Puf!
(La Stampa, prevod: G. Borović)
