Istim intenzitetom, već više od mjesec, požari bukte na brojnim lokacijama u Crnoj Gori. Ovog ljeta vatrene stihije u našim nacionalnim parkovima progutale su neke od autohtonih vrsta drveća i biljaka i uništile zaštićena staništa životinja, nanoseći neprocjenjivu štetu po biodiverzitet.
Samo prethodnih dana u Crnoj Gori bili su aktivni požari u čak 13 opština. Gorjelo je u Podgorici, Danilovgradu, Nikšiću, Baru, Cetinju, Kotoru, Plužinama, Mojkovcu, Žabljaku, Pljevljima, Tuzima, Plavu i Šavniku. Mnogi od tih požara i dalje su aktivni.
Kada je riječ o Podgorici, prvi požar na brdu Gorica izbio je krajem jula, a vatra je tom prilikom progutala veliku površinu pod drvećem i niskim rastinjem.
Sagovornik Portal Analitika, biolog dr Bogić Gligorović kaže da će za obnovu šumskih ekosistema na područjima koja su opožarena biti potreban dug vremenski period.
POSLJEDICA POŽARA - JAČI INTENZITET SJEVERNOG VJETRA ISPOD GORICE
„Zeljasti ekosistemi na opožarenom području obnoviće se za nekoliko godina, dok će za obnovu poluantropogenog šumskog ekosistemima na Gorici biti potrebno nekoliko decenija. Požari na Gorici imaće za posljedicu i pojačan intenzitet sjevernog vjetra u djelovima grada koji gravitiraju Gorici. Takođe, ukoliko posmatramo širu sliku, zajedno sa drugim opožarenim površinama u okolini Podgorice uticaće na temperaturu vazduha tokom ljetnjih mjeseci. Mikroklima Gorice biće izmijenjena, što će uticati na smanjenje korišćenja dijela parka za različite aktivnosti stanovništva”, procjenjuje Gligorović.
Procesi obnove su dugotrajni, a pritisak koji vršimo sve veći, istraživanja pokazuju da je stanje zabrinjavajuće
U vatrenoj stihiji koja je nekoliko dana bila aktivna na području Mrkojevića kod Bara uništeno je čak 749 stabala maslina. Osim za mještane, to je, prema riječima našeg sagovornika, velika šteta i za opštinu, uzimajući u obzir da masline osim upotrebne, imaju i veliku ambijentalnu vrijednost.
“Ta šteta je katastrofalna, jer su stabla maslina na tom području veoma stara. Za obnovu maslinjaka i dostizanje sadašnje veličine potrebni su vjekovi, tako da će posljedice požara osjećati i buduće generacije stanovnika ovog područja. Pored velikog broja proizvoda koji se dobijaju od maslina, maslinjaci predstavljaju značajnu pejzažnu vrijednost i čine jednu od prepoznatljivih karakteristika okoline grada Bara. Njihovo uništenje negativno utiče na i turističku ponudu”, pojašnjava Gligorović.
UNIŠTENI DJELOVI ZAŠTIĆENIH PODRUČJA DURMITORA
On dodaje da su štete ogromne i u Nacionalnom parku Durmitor, s obzirom na višestruki značaj tog područja. Uništeni su, kako navodi, djelovi zaštićenih područja.
“Obnova tamošnjih šuma je dugotrajan proces. Sanacije posljedica požara predstavljaju složene operacije, za koje je neophodno angažovanje većeg broja stručnjaka iz različitih teorijskih i primijenjenih bioloških disciplina. Aktivnim angažmanom ljudi taj se proces donekle može ubrzati, smatra Gligorović.
Šuma je, podsjeća, kompleksan ekosistem koji čini stanište i hiljade vrsta biljaka, životinja i gljiva, a sukcesija ekosistema obuhvata više faza obnove, pri čemu se mijenja sastav vrsta do dostizanja stanja kakvo je bilo prije uništenja. „Posljedice požara su i povećanje kisjelosti zemljišta i erozije, što predstavlja problem u obnovi. Sadnja vrsta drveća je neophodna, ali potrebno je stručno ispratiti proces obnove poštujući pravilnost smjenjivanja vrsta”, navodi Gligorović.
TOKSIČNA JEDINJENJA IZAZIVAJU BROJNE PROBLEME
Situacija u Nikšiću i Pljevljima je, dodaje, kompleksnija zato što, uz ostale požare gore nesanitarna odlagališta otpada.
“Požari na deponijama imaju još ozbiljniji efekat, jer se pri sagorijevanju različitih vrsta otpada u atmosferu emituju različita toksična jedinjenja i sitne čestice, što u većoj koncentraciji može da izazove probleme sa sistemom za disanje, posebno kod hroničnih bolesnika, a takođe imaju dugoročne posljedice zbog taloženja u organizmu. Požari na deponijama se i mnogo teže gase, a njihovi efekti su dugoročni”, ističe Gligorović.
Prema njegovim riječima, požari su velike posljedice ostavili i na životinjski fond.
“Životinje stradaju u požarima u većoj ili manjoj mjeri, u zavisnosti od intenziteta požara i veličine opožarene teritorije. Kod velikih požara situacija je katastrofalna i većina životinja strada. Dio većih sisara i ptica uspije da se skoni, ali će usljed nedostatka staništa i hrane većinom i oni stradati. Beskičmenjaci, gmizavci vodozemci, manji sisari su posebno ugroženi na područjima zahvaćenim požarom. Za obnovu njihovih populacija potrebno je prethodno obnavljanje odgovarajućeg staništa, tako da je i to izuzetno dug period”, kazao je Gligorović.
PRIRODA SE NE MOŽE SAMA IZBORITI
I u svijetu je ove godine registrovan alarmantan broj požara ogromnih razmjera. Vatrene stihije su u Grčkoj i Turskoj nanijele neprocjenjive štete i dovele do gubitka ljudskih života. Gorjelo je i u SAD-u i Rusiji, a veliki požari nijesu zaobišli ni naš region.
U odnosu na svjetske i zemlje regiona, Gligorović kaže da je cjelokupan odnos prema životnoj sredini kod nas različit i to zahvaljujući izuzetnom bogatstvu prirode. Kao društvo smo, ocjenjuje, previše opušteni i smatramo da će se priroda sama izboriti.
“Međutim, procesi obnove su dugotrajni, a pritisak koji vršimo sve veći, tako da istraživanja pokazuju da je stanje zabrinjavajuće. Klimatske promjene koje su evidentne i koje se periodično u manjoj ili većoj mjeri odvijaju na našoj planeti tokom njenog razvoja ubrzane su zbog intenzivnih aktivnosti čovjeka, kaže Gligorović.
U svijetu su, dodaje, ove opasnosti prepoznate, pa se preduzimaju i konkretne aktivnosti.
„Biljke, a posebno drveće predstavljaju odbranu od posljedica klimatskih promjena i omogućavaju nam opstanak, pa je neophodno sprovesti mjere očuvanja šuma od požara. Takođe, neophodna je prevencija uz uključenje šire zajednice”, kaže Gligorović.
Ukazuje i na to da kod nas, na izuzetno malo teritoriji, u globalnim razmjerama postoji izuzetno prirodno bogatstvo, prema kojem se mi, pak, loše odnosimo.
“Trenutni interesi preovladavaju, prema prirodi se ne odnosimo kao dobri domaćini, što će nam se veoma brzo vratiti. Iskustva drugih zemalja koje su prolazeći kroz razvojne periode uništile svoju prirodu jesu da su sve platile cijenu. Sada ulažu ogromna sredstva kako bi obnovile bar dio onoga što su imali. Neophodno je da kao društvo budemo mudri i da na osnovu tuđih grešaka prepoznamo očuvanje prirode ko nacionalni interes”, kaže Gligorović.
PODIZANJE NIVOA SVIJESTI O ZNAČAJU OČUVANJA PRIRODE
Neophodno je, naglašava, prije svega raditi na podizanju nivoa svijesti o značaju očuvanja prirode.
“Prilika da se na tome radi sa mladim generacijama u procesu obrazovanja je ograničena, jer je npr. tokom dvije prethodne reforme u osnovnom obrazovanju broj časova biologije smanjen za dva, što u velikoj mjeri dovodi do nerazumijevanja posljedica neodgovornog odnosa prema životnoj sredini, kaže naš sagovornik.
Iskustva drugih zemalja koje su prolazeći kroz razvojne periode uništile prirodu jesu da su sve platile cijenu. Sada ulažu ogromna sredstva kako bi obnovile bar dio
Podsjeća i da je broj obrazovnih emisija koje za temu imaju očuvanje prirode već godinama redukovan.
„Generalno, obrazovni aspekt u ovoj oblasti u velikoj mjeri je zanemaren, a bez razumijevanja šire slike i uzročno-posljedičnih veza u životnoj sredini, ona se ne može zaštiti na pravi način. Takođe, neophodno je primijeniti drugačiji pristup prema članovima društva koji uništavaju životnu sredinu kroz adekvatnu kaznenu politiku i dugotrajno učenje, ali i uključenje u procese obnove prirode”, poručuje Gligorović.
