Crna Gora živi vrijeme u kome se može svašta govoriti, a ni za što odgovarati. Stoga je opravdano pitanje, hoće li konačno progovoriti? Neznaveni narod ne može izabrati znavene, lažljivci ne mogu izabrati istinite, kradljivci poštenije!
U većini govore da znaju i ono što ne znaju, pa otuda, oni što ne znaju, vladaju. Izborna demokratija počiva na pukom izboru, a ne na čvrstom dogovoru šta da se (u)radi nakon izbora. Sa lažljivim kandidatima, bar u nas, nakon izabranika, mogla bi demokratija, sasvim opravdano, da počiva na ugovoru. Potpiše se sa državom taj dokument o ispunjenju obećanja i dinamici realizacije. Ukoliko ne ispoštuje ugovoreno, makar do dvije trećine, izabrani ide doma prije novih izbora. No, to je utopija, a ovo je stvarnost.
Dolazi vrijeme manjina, a u najveću manjinu cijede se Crnogorci. Ostale nacionalne manjine su odano glasale za svoju državu, ali ne i u očekivanom broju. Neki, s razlogom revoltirani, ostali su kući, a najodaniji su došli izdaleka da se oduže svojoj prezaduženoj domovini. I ,,manjinski“ Crnogorci su u izvjesnom broju glasali protiv sebe. Kad nećeš da budeš lav, bićeš brav za pazar. Evo kako? Dobro domaće govedo na pazarištu cijene i do 800 €, a osrednji Crnogorac ne može da prijeđe 200 €. Dakle, četiri Crnogorca za jedno govedo.
Što se tiče manjina u koje sve više spadaju Crnogorci, nad njima vjerske manjine imaju prednost... Imaju vjeru, a Crnogorci su svoju dali za večeru. Potučeni su do nogu. Nemaju se đe obrnuti, ni Gospodu. Ako se ovako nastavi, sigurno ćemo manjinski plakati śutra, a možda i prekośutra.
Evo i jednog, prividno sporadičnog argumenta. Osvanuo je i poodmakao dan predizborne šutnje... Ali još ne sviće rujna zora, makar ne na ekranu Javnog servisa. Izbori i predizborni dani su na svoj način narodna svečanost. Čeka se glasanje za boljeg, i bolje śutra, uz nacionalnu igru i pjesmu iz naših krajeva. Međutim, na državnom ekranu titra, predizborno, neka tuđa slika i muzika koja se nikoga ne tiče. Džez! Inače sam obožavalac te muzike, koja je izvorno izražavala ropski otpor prema nemilosrdnom robovlasničkom poretku u Americi. Počeo je ka improvizacija, a razvio se kao stil, kojim je Amerika obojila sav svijet u XX vijeku i dala glazbi sasvim novi muzički izraz.
Nije zanemarljiv ni crnogorski savremeni doprinos džezu, stilizovanom prema vlastitom muzičkom nasljeđu. Ali na ekranu nije bio taj džez. Spremio sam se da idem iz doma i popijem kavu neđe drugo. Pokrenuo sam automobil, a sa njim se pokrenuo i radio. Bio je na talasu nacionalnog, državnog radija. Opet džez, opet tuđi. Gospode, da li je moguće da je ovo sve usaglašeno, da se, uoči izbora, ropski poštuje sve što nije odavde. Tj. da smo ušutkani o svemu svome, mnogo duže i šire od predizborne šutnje. I Jesmo! I to odavno! Tako ućutkan, sam, usred gl. grada Crne Gore sam popio kavu. Već naredne večeri, nije mi se pila tu đe sam 48 godina građanin. Nije mi se dalo da je naručim od vriske i ornamentike tuđih barjaka. Zabarjačili su sa tuđinskim, sa svake strane. To je bio znak da sam na krivom mjestu. Glavni grad je izdao svoju državu.
Takva pojava je rijetka u civilizovanom svijetu, osim kad neki grad spopadne okupacija. Podgorica je tuđeg lica... ili još nije izliječila posljedice ,,Podgoričke skupšine“? Po prilici, Jakovi i okovi se ne rimuju slučajno!
Uzgred, još nešto iz studija Ja(d)og servisa. Koliko gođ olako proglašavali eksperte, nemamo svojih ni za svoje izbore. Jedan je uvezen, a drugi je domaći proizvod. Oba u studiju, analitičari. Jedan sociolog, drugi politikolog. Ispred njih se na rastegnutim ciklorama ekranima vijore tuđe zastave u direktnom prijenosu sa terena. Oba oka probijaju. Analitičari ih ne vide, a na pitanje voditeljke da to objasne? Ne objašnjavaju... a kako, kad ih ne vide, iako svaki gledalac ispred ekrana i oči svoje ima u tri tuđe boje.
,,Tko je Jakov“? Pitaju se zapadni susjedi... i djelomično (ne)daju odgovor! (Jutarnji list ZG): ,,Taj mladi ekonomist kojem u CV-ju piše da je radio u Europskoj banci za obnovu i razvoj i Deutsche banci, a usavršavao se na Oxfordu, Stanfordu i sveučilištu u Pekingu. Dolazi iz partizanske obitelji.
No iako se zaklinje u Europu, bio je jedan od ,,apostola“ u vladi Zdravka Krivokapića, koja se skovala u Manastiru SPC-a Ostrog i čija je siva eminencija bio tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.“ Iako se ovi izvanjci pitaju tko je, ne kažu da je netko naročit!? Stoga, nije višak, malo pojašnjenje odavle! Je*eš Oksford i pride Stanford, koji dijele 10-ke iz ekonomije ekspertu koji gradi ,,bogatstvo naroda“ na enormnim zaduženjima države, a napredak joj promiče u srednjovjekovnoj crkvi. Uz to, naši susjedi ne znaju, a ni mi, koje je poslove obavljao Jakov u navedenim bankama? Je li bio mali od palube za experte, ili je bio đakon koji je ovamo proglašen apostolom. A što se tiče partizanske obitelji, tu se odavno ne pitaju roditelji. Ovđe se iz partizana u četnike ide olako, kao što je onda, 90-ih više od pola DPS-a otišlo u četničke čelnike, jednako kao u Uru onomad, ili danas u ,,Evropu sad“.
No, bilo bi principijelno, pored svih navoda, da se izabraniku za predśednika CG da bar 100 dana, da se alaverti šta je na sebe preuzeo? Međutim, on ne da! Ne mainja sa svojim glupostima, nego ih nadodaje, pa se prvog dana izuo. Jedna izvanja agencija (ga) citira… kako će Crna Gora pod njegovim predśedavanjem ,,slijediti politiku EU prema Rusiji, jačajući veze sa Srbijom“. Dublja analiza je izlišna, a najbliža je onom bosanskom duhovitom paradoksu, ,,zbogom Bosno, odoh za Sarajevo“ jer preko Srbije se nema kuđ osim u Moskvu.
Uostalom, čovjek koji je zaboravio svoju legitimaciju, dok se presvlačio za izbore, još će lakše u presvlačenju zaboraviti legitimaciju države koju zastupa.
P.S. Od Evrope sad, (ili kad tad) potrebnija je Crna Gora sad... no ikad!
