Kada je saopštio da čelnici NATO znaju da je rizično sa crnogorskom Vladom dijeliti povjerljive podatke, Gabrijel Eskobar nije otkrio ništa što se ovđe nije znalo: za godinu vladavine nova je vlast Crnu Goru učinila nepouzdanim članom najmoćnije svjetske vojno-političke organizacije.
Sada je i zvanično potvrđeno sa važnog mjesta: Vlada Crne Gore nije sposobna da, kao partner NATO, čuva klasifikovane podatke.
Da se ne lažemo, nije bezbjednosni sektor bio neprobojna tvrđava i prije 30. avgusta prošle godine. I često je služio, ne interesima države, već za obračune sa političkim neistomišljenicima. Ali, nikada prije u tako zgusnutom vremenu jedan sistem bezbjednosti nije tako do temelja razgrađen.
I to iznutra!
Brojne afere u bezbjednosnom sektoru ukazuju da se informacije odlivaju gotovo svakodnevno, da je praktično uništen interni kod provjere i čuvanja klasifikovanih podataka i da povjerljiva dokumenta, koja se nađu na stolovima šefa ANB-a, ministarke odbrane, premijera ili vicepremijera istovremeno su još na - najmanje dva mjesta – u Beogradu i Moskvi.
Pretjerivanje?
Neće biti. Ako koordinator službi bezbjednosti Dritan Abazović ima drskosti da javno odbije da odgovori koji mu je to kriminalac nudio 21 milion eura, ako ne želi da odgonetne zbog čega se sastajao u Podgorici i plaćao smještaj i usluge američko-srpskom špijunu Simijanoviću - da li se to može tumačiti kao nesnalaženje ili ,,danak neiskustvu”.
Pobjeda je intenzivno pisala o aferama koje su potresale ANB od kada je na njeno čelo došao Dejan Vukšić, nezakonito ali uz podršku crkve, njegovog intimusa popa Mijajla Backovića i Demokratskog fronta čiji politički mentor stoluje na Andrićevom vijencu 15.
Zato i nije trebalo biti previše iznenađen što je iskusni pravnik i advokat, koji, eto dobro zna kako da brani članove klanova, bio tako nespretan i pravno neuk, pa je članovima Odbora za bezbjednost ladno odao imena, pravce djelovanja operativaca CIA, kao i njihovih crnogorskih kolega. Iako je u tom času dobro znao da su najmanje dva člana Odbora pod mjerama tajnog nadzora i to po nalozima partnerskih zapadnih službi!
Greška? Ili će biti, kao u ,,Balkanskom špijunu” kad Bata kaže: ,,Hoće centrala da pogreši, ali dobili ste koga ste trebali!”. Da prevedemo na današnju crnogorsku stvarnost - možda su imena CIA i ANB operativaca greškom poslata članovima Odbora, ali zato ih je, bez greške, dobio onaj kome su zaista trebali!
Sa razgrađivanjem civilnog, urušavao se i vojni bezbjednosni sistem pod dirigentskom palicom ministrake Olivere Injac. I to je Pobjeda raskrinkavala, aferu za aferom tokom ,,osvježavanja” Obavještajno-bezbjednosnog direktorata. Prva ,,greška“ je bila prilikom imenovanja Radula Čovića na rukovodeće mjesta u OBD-u, bez ozbiljnih bezbjednosnih provjera koje bi ga eliminisale zbog kompromitacije tajnih podataka NATO. Umjesto priznanja greške, ministarka je besprizorno nastavila dalje – sa nezakonitim zapošljavanjima penzionisanih podoficira i aktivnih oficira.
Pa onda eskpresna smjena vršioca dužnosti direktora OBD-a Aleksandra Šaranovića, iskusnog obavještajca sa značajnim konekcijama u bezbjednosnim strukturama Alijanse. I to baš u času kada Šaranović nije dao bezbjednosnu saglasnost za ,,reeksport“ oružja i municije jedne srpske kompanije preko Luke Bar u neku ,,treću, prijateljsku zemlju“.
Mnogo je to uzastopnih grešaka da bi bilo slučajnost. U to se uvjerila i vanredna inspekcija obavještajnih NATO eksperata iz sektora bezbjednosti (NOS). Nema nikakve dileme: njihov izvještaj bio je osnova za zaključak vrhovnika Alijanse da je rizično dijeliti tajne podatke sa Vladom Crne Gore.
I uzalud su sada pokušaji ,,kontrole štete“, nemušta objašnjenja neznavenog ministra vanjskih poslova, kako, eto, nijesu novinari dobro razumjeli Eskobara. Sve je jasno i vidljivo, samo što vlast pokušava da zabije glavu u pijesak.
Srećom, i toj se igri brzo bliži kraj. Možda će to mnogima biti jasnije nakon povratka Dritana Abazovića iz Vašingtona.
