Društvo

Germanizirani orao u Pljevljima

Izvor

 

U Domu vojske u Pljevljima preksinoć je, u okviru manifestacije Dani Srpskog sabora, a u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta, održana Svečana akademija u čast 92 godine od održavanja Podgoričke skupštine i usvajanja  odluka kojima je ukinuta država  Crna Gora, dinastija Petrović detronizirana, njenim predstavnicima (demokratski) zabranjen povratak u zemlju i sva im imovina oduzeta. 

Protokolarni gaf: Nije ovo prvi put da  Srpski nacionalni savjet obilježava i slavi Podgoričku skupštinu. Vjerovatno, nije ni posljednji. Kao što je na jednoj od prethodnih 10-tak proslava kazao istoričar Predrag Vukić, proslavljaće se do momenta „vraćanja u realnost“, odnosno, do neke nove Podgoričke skupštine sa sličnim odlukama. Što bi moglo da potraje.  

„Nadamo se da će neka nova podgorička skupština u budućem vremenu vratiti ideale naših predaka i nas u realnost, te da će ponovo doći do ujedinjenja srpskog naroda u jednu zajedničku državu,“ kazao je jednom od tih prilika istoričar Vukić.

Poznato je i to da se ove proslave sasvim legitimno finansiraju od novca države Crne Gore, u posljednje dvije godine upravo od onog koji Srpski nacionalni savjet dobija iz Fonda za manjine, što je u prošloj godini iznosilo oko 600 hiljada eura.    

grbovivijestAli, ovogodišnje obilježavanje godišnjice Podgoričke skupštine  proteklo je uz jedan veliki protokolarni „gaf“. U stvari, kakav gaf, bolje reći –  skandalozni previd! Jer, kako je moguće da nekome promakne da mu je glavni zaštitni znak, simbol, kao što je grb, u međuvremenu promijenjen!?    

Vlada Srbije je, naime, na sjednici od 11. novembra (ove godine) usvojila redizajnirani grb Srbije. Isti onaj kojim se diči Srpski nacionalni savjet na svojoj zastavi i u svojim dokumentima, pa i na pozivnici upućenoj Portalu Analitika za pljevaljsku svečanost, samo bez plašta i druge, gornje krune, na plaštu, koji su dodatni detalji na grbu države Srbije. 

Ili, da okrenemo pitanje i postavimo ga na sljedeći način: kako je srpskom korpusu u Crnoj Gori (ma kako razjedinjen bio), uključujući i Srpski nacionalni savjet, promaklo da grb koji koriste „nije u skladu sa srpskim heraldičkim pravilima, da je orao na grbu suviše germaniziran, pod velikim uticajem moćne njemačke heraldike i nimalo u duhu naših (srpskih) istorijskih primjera“?  

Germanizirani orao: Jer, upravo iz ovih razloga je promijenjen grb, onaj koji poznajemo već 128 godina.  Poslije usvajanja Zakona 2009. godine, Vlada Srbije je povjerila “redizajn” grba heraldičaru profesoru Ljubodragu Grujiću da u saradnji sa predsjednikom Srpskog heraldičkog društva „Beli Orao“ Dragomirom Acovićem i posebnom komisijom „isprave nedostatke na grbu da bi konačno mogao da bude u skladu sa Zakonom.“

- Zadatak je bio vrlo odgovoran, bilo je potrebno ispraviti laiku nevidljive greške akumulirane u proteklih 120 godina na grafičkom izgledu grba, a pri tom se držati jasnog opisa grba u Zakonu kao i naših istorijskih primera. Redizajn orla je bio najizazovnija i najkontroverznija stavka na kom smo radili dva meseca. Usvojeno rešenje orla je inspirisano domaćim grafičkim rešenjima iz prve Jugoslavije i modernim rešenjima Srpskog Heraldičkog Društva u poslednjih dvadeset godina – kazao je za “Blic online” Ljubodrag Grujić, profesor, heraldičar, potpredsjednik Društva srpskih grbonosaca “Miloš Obilić” i član više heraldičkih udruženja.

vuksanovicKako su obavijestili srpski mediji, obrazloženje za promjenu grba je bilo da je „rad na grafičkom izgledu grba, 1882, po nalogu kralja Milana Obrenovića, bio poveren Austrijancu Ernstu Kralu, koji je uradio moderno grafičko rešenje, ali pod velikim uticajem moćne nemačke heraldike, i nimalo nije u duhu naših istorijskih primera.“ Dalje se kaže, da se ovim rješenjem, u simboličkom smislu, novovjekovna Srbija „konačno povezala sa srednjevjekovnom“.

Pa slijedi nabrajanje niza promjena koje su na prvi pogled teško uočljive, ali su se za 128 godina ipak morale primijetiti. Dakle (citat iz obrazloženja): 

„1. Orao je sada nacrtan da liči na prirodnog orla 2. Ocila su dobila karakteristični oblik ćiriličnog S (C) 3. Pera na orlu su jasnija sa manje detalja 4. Jezik orla je sada u duhu srpske heraldike 5. Noge orla su imale neorlovska pera koja se nisu spuštala do kandži  6. Krinovi su sada usklađeni sa našim istorijskim primerima 7. Zlatne rese na paviljonu su predstavljene pocepane 8. Kruna iznad štita ranije je bila presečena na pola, što je simbolički loše za suverenitet države“. 

Daleko bi nas odvelo da analiziramo zašto bi ocila dobijala oblik ćiriličnog „S“, ako su ocila, a ne slova...Što simbolišu krinovi, i odakle potiče taj motiv, pa dvoglavi orao, kruna...Uglavnom su to stari i veoma rasprostranjeni simboli i u heraldici i u religioznoj simbolici, i nisu vezani samo za srpski grb.     

Neobaviješteni Srbi iz Crne Gore: Zanimljivo je, međutim, da je promjena srpskog grba u crnogorskim medijima prošla potpuno nezapaženo. To, definitivno, nije moglo, niti smjelo promaći srpskom korpusu u Crnoj Gori, pa ni Srpskom nacionalnom savjetu.

U Crnoj Gori i ovdašnjoj zainteresovanoj javnosti nije bilo nikakve reakcije, ni odobravanja ni osporavanja. U Srbiji je, međutim, cijela stvar sa grbom izazvala veliko interesovanje i brojne reakcije. Često veoma ironične, poput:        

„Trebali su staviti i kamen. Da se lepo vidi da vučemo korene državnosti još iz kamenog doba. Jer, ipak smo mi, prema srpskoj istoriji, najstariji na svetu. Ako ne i šire.“ „U srednjevekovnoj Srbiji nisu stavljali PAPAGAJE na grbove države! Sve ostalo je u redu ali kljunovi su SKANDALOZNI! Pod hitno poništiti odluku!“ „Što su ti kljunovi odfikareni kombinerkama, tako se to radi u selu s kokoškama da ne mogu kljucati jaja što izlegu.“ „Meni više izgleda kao ona igra - nađi razlike na slici levo i desno. Al' nema veze, baš mi je drago zbog ove heraldike, gledajući grb uvek sam razmišljao da tu ima nečeg nemačkog, kad ono heraldika. E baš sam glup kako to ranije nisam ukapirao.“ „I još uvek ima tog nemačkog u sebi, pravi srpski grb je orao sa jednim vratom i dve glave a ne sa dva vrata i dve glave koji je takođe nemački“. „Umesto orlova, dobismo papagaje! Pogledaj te kljunove!“ Odgovor drugog komentatora: „Pa tako su izgledali orlovi u srednjovekovnoj Srbiji.“ Ili: „Samo, trebali su sad orlovi da gledaju jedan u drugog, ne bi li ukazali na malo više sloge među nama, ovako opet ne govore, a ne mogu ni očima da se vide.“ „Ono što je bliže našoj duši je što novi orao sada ima prave srpske dlake na grudima umesto perja kao ranije.“ „Zanimljivo je da su stručnjaci veštim zahvatom pretvorili orla u papigu aru. Jedina zamerka je što je kruna trebala da bude zamenjena petokrakom sa bananom u sredini.“ „Ne mogu rečima opisati koliki spokoj osećam sada kada orlovi na grbu imaju jezike isplažene u duhu srpske heraldike umesto nemačke.“ „Meni ovaj orao levo više liči na nemačkog od ovog desno.“ 

„Kad dođe seka da ljubi meneka“: Ali, da se vratimo proslavi u Pljevljima, koja su nakon deset godina proslavljanja Podgoričke skupštine u Podgorici, odabrana  „iz tehničkih razloga“, kako je za Portal Analitika kazao predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta, Momčilo Vuksanović.

Promjena srpskog grba prošla im je, međutim, nezapaženo, i to onoga pod kojim žele da ponovo ujedine sav srpski narod. Promaklo im je i najnovije povezivanje novovjekovne Srbije sa srednjovjekovnom, i nekadašnji germanizirani orao, i ovaj sadašnji, sa jezikom u duhu srpske heraldike! Jesu li oni vidjeli da pera ne dopiru do kandži? Kako, kad nisu primjećivali ni najbitniji detalj – presječenu  krunu, što nikako nije dobro za državni suverenitet?!

Hoće u zajednički državu sa maticom, a ne znaju što se u matici radi.

Prezauzeti organizacijom proslave, propustili su bitne događaje za sopstvenu istoriju.        

A na svečanoj akademiji u Pljevljima, zbog čije je organizacije propuštena informacija o grbu, učestvovali su  Srpsko pjevačko društvo „Svetosavnik“, KUD „Đurđevdansko kolo“, pjesnici Blagoje Baković i Lazar Đačić, a besjedio je prof. Dr Božidar Bojović.

Baković je nedavno objavio knjigu od 999 stihova koja se zove „Molitve i slava tebi“, za koju je predgovor napisao mitropolit Amfilohije. Sam autor, kojem su, kako izjavljuje, uzori vladika Nikolaj i Njegoš, kazao je povodom njenog izlaska iz štampe, da je napisana „tamjanološkim jezikom“. Za čitaoce Portala Analitika citiramo par Bakovićevih stihova na tom jeziku (pjesma „Ne donosi ručak majstorima“):  

“Kad ne bude na zemljici leka Mora negde ispred puste staze Doći seka da ljubi meneka“ 

Pretraga o pjesniku Đačiću bila je prilično neuspješna, a politički stavovi  uglednog podgoričkog pedijatra dr Božidara Bojovića, dobro su poznati crnogorskoj javnosti.

U Pljevljima je iskazao svu nadu u budući popis stanovništva, kada će Srbi, ako budu hrabri da se tako izjasne „prestati da u Crnoj Gori budu manjina“. Za „podgorički režim“ nije imao riječi hvale, optužio ga je za aparthejd prema Srbima. „Na sve ovo, zvanična Srbija ćuti ili, kada progovori, bolje da ne zbori“, kazao je dr Bojović.

Dakle, što reći za kraj? Do sljedeće proslave Podgoričke skupštine! Bolje i to, nego „vraćanje u realnost“, i onim što pod tim podrazumijeva istoričar sa početka teksta!       

Gordana BOROVIĆ

Portal Analitika