Član Glavnog odbora Demokratske partije socjalista Nikola Gegaj ocijenio je u intervjuu za Pobjedu da savremene Crne Gore nema bez njenih manjinskih naroda. Dodao je da se demokratija u državi, među ostalima, mjeri i pravima manjinskih naroda i odnosom prema u njima.
- Izražavam zabrinutost zbog radikalizacije javnog prostora, koja se opasno produbljuje nacionalističkim i šovinističkim ispadima i prizemnim nivoom političke komunikacije. Političari i drugi donosioci odluka moraju da znaju da su prolazni, a obaveza svih nas je da sačuvamo multikulturalnost, kao jedan od najvažniji stubova našeg društva. Manjinski narodi i njihova kulturna baština, vjerska i ostala nasljeđa, mogu biti i jesu samo bogatstvo koje ne smijemo koristiti za dnevno političke upotrebe, već ga sa pažnjom, tolerantnim odnosom i prije svega civilizacijskim metodama moramo stalno unapređivati - kazao je Gegaj.
Uvrede, provokacije i nacionalistički izlivi kojima je Crna Gora izložena, pogotovo od 30. avgusta 2020, izraženiji su posljednjih dana. Što mislite zašto?
GEGAJ: One imaju za cilj dugoročno urušavanje društva. Suprotno onima koji stvaraju nesiguran ambijent za život i rad manjinskih naroda, DPS, sa svojim tradicionalnim partnerima, je, i u najtežim vremenima, sačuvao mir i sigurnost svih građana, a i multietnički sklad i toleranciju, koji su najveće vrijednosti multietničke, multivjerske i multikulturne građanske Crne Gore. Manjinski narodi u Crnoj Gori uvijek su bili faktor stabilnosti i nikada u istoriji nijesu naudili državi, a to njihovo djelovanje potvrđuje se činjenicom da su bili uz Crnu Goru kada joj je bilo najteže. Svi znamo da su, kada se odlučivalo o obnavljanju crnogorske samobitnosti i nezavisnosti, oni plebiscitarno bili za Crnu Goru kao državu ravnopravnih građana i naroda, i u istoriji je ostalo zapisano da su na referendumu 21. maja 2006. godine rekli DA nezavisnoj državi Crnoj Gori. Da li neko u ovoj vladi smatra da je to grijeh manjinskih naroda?! Oni moraju da znaju da nema Crne Gore bez njenih manjina. Demokratija u državi se, među ostalima, mjeri i pravima manjinskih naroda i odnosom prema u njima.
U izlivima šovinizma često se targetiraju manjine, a u tome prednjači neregistrovani portal IN4S. Kako to komentarišete?
GEGAJ: Stvaranje ambijenta u kojem se o manjinskim narodima pežorativno govori i piše dovelo je cijelo društvo u situaciju da je etnička distanca u porastu, a to je poraz građanske Crne Gore, a istovremeno i poraz demokratije. Mene zabrinjava činjenica da to rade pojedini novinari, iako u kodeksu novinara je jasno zapisano da ,,novinari moraju voditi računa da ničim ne doprinose širenju etničke mržnje“. Mislim da i nadležne institucije ne smiju da budu nijeme kada su u pitanju ovakve pojave, nego treba pod hitnom da sankcionišu svakoga koji raspiruje nacionalnu i vjersku netrpeljivost. Ovo što, pogotovo u zadnje vrijeme, radi portal IN4S zaslužuje osudu politički partija, civilnog sektora i međunarodne zajednice. Mada, iskreno govoreći, nijesam posebno iznenađen njihovim izlivima mržnje. Oni u kontinuitetu targetiraju sve što su vrijednosti savremene Crne Gore i sve one koji se protive velikodržavnim projektima srpskog nacionalizma. Treba da istaknem da se jedan od osnivača portala IN4S, a koji je i administrator Fejsbuk stranice tog portala, nalazi na čelo Univerziteta Crne Gore. Zašto za to ćute crnogorski profesori Univerziteta?
Da li se suštinski vraćamo u devedesete godine prošlog vijeka, u vrijeme haosa i mržnje?
GEGAJ: Izražavam zabrinutost zbog radikalizacije javnog prostora, koja se opasno produbljuje nacionalističkim i šovinističkim ispadima i prizemnim nivoom političke komunikacije. Političari i drugi donosioci odluka moraju da znaju da su prolazni, a obaveza svih nas je da sačuvamo multikulturalnost, kao jedan od najvažniji stubova našeg društva. Manjinski narodi i njihova kulturna baština, vjerska i ostala nasljeđa, mogu biti i jesu samo bogatstvo koje ne smijemo koristiti za dnevno političke upotrebe, već ga sa pažnjom, tolerantnim odnosom i prije svega civilizacijskim metodama moramo stalno unapređivati. Crna Gora svjedoči o multietničkom bogatstvu njenog prostora, na kome su se u prošlosti, hirovima istorijske sudbine, smjenjivale, dodirivale, prožimale i sukobljavale različite civilizacije, ostavljajući nam materijalne tragove svoga postojanja. Svjedoci smo, naročito od 30. avgusta 2020. godine, ikonografije koja podsjeća na vremena devedesetih godina, koje svi želimo zaboraviti. Neki politički subjekti, nažalost, i dalje ne razmišljaju o budućnosti već o nekim retrogradnim idejama koje bi nas vratile unazad i negirale sve što je postignuto u posljednjih 30 godina.
Izlivi mržnje se često čuju i na sportskim borilištima… Treba li to da nas zabrine?
GEGAJ: Nacionalističko ,,osvježenje“ zabrinjava svakog iskrenog građanina koji ovu zemlju smatra svojom državom. Zbog prelivanja govora mržnje sa društvenih mreža na ulice, pa na stadione niko ne može biti ,,relaksiran“. Sportski tereni su uvijek bili polja za viteško nadmetanje, nikada za izlive mržnje i etničke netrpeljivosti. Govor mržnje dobija i veću težinu kada se ima u vidu totalna kriza u Crnoj Gori.
U zadnje vrijeme oni koji targetiraju Albance često ih nazivaju uvredljivim pojmom ,,šiptar“. Kako to komentarišete?
GEGAJ: Da, u pravu ste. Prije nekoliko godina je pravno dokazano da pojam ,,šiptar“ predstavlja uvredu za Albance. Kako sam obaviješten ta presuda je i potvrđena od strane Višeg suda. Prije 20 godina sam u parlamentu Srbije i Crne Gore, usred Beograda, kao poslanik državne zajednice polemisao sa poslanicima Šešeljeve stranke SRS (sa tadašnjim šefom njene poslaničke grupe, Todorovićem) i sa poslanicima stranke Jedinstvena Srbija Željka Ražnatović Arkana (Pelevićem i Palmom), koji su za Albance koristili uvredljivi pojam „šiptar“. Ponavljam i ovoga puta to što sam njima rekao - „šiptar“ je velika uvreda za najstariji narod na Balkanu koji ima časno mjesto u civilizaciji Evrope i svijeta. Nakon te polemike nikada više u sali Skupštine nijesu Albance pežorativno nazivala „šiptarima“.
Sve češći grafiti u crnogorskim gradovima su sa porukom: ,,Kad se vojska na Kosovo vrati“. Zašto se Kosovo opet pominje na ovakav način?
GEGAJ: Smatram da je to pritisak centara takozvanog srpskog sveta prilikom sastavljanja 44. vlade. S druge strane to je način održavanja nekakvog jedinstva takozvanih litijaša koji se djelovanjem 42. i 43. vlade osjećaju izdanim. Isti su očekivali poništenje nezavisnosti i spajanje Crne Gore Srbiji, povlačenje priznanja nezavisnosti Republike Kosova, izlazak iz NATO saveza i druge floskule. To što je nekoliko njih privremeno zapošljeno „po dubini“ je kod ogromne većine „litijaša“ više izazvalo negodovanje nego neku vrstu osjećanja postignutog uspjeha. Kao svi odgovorni ljudi ove zemlje pozivam sve te građane da se manu ćorava posla i da se vrate Crnoj Gori, našoj zajedničkoj državi.
Vlada će kraće trajati nego sami pregovori
Vaše viđenje toka pregovora o formiranju vlade?
GEGAJ: Po meni vlada će kraće trajati ako se bude i uopšte formirala nego sami pregovori. Ovo je borba političkih subjekata ko će više pozicija zauzeti u novoj vladi. Siguran sam da bez državotvornih partija nema proevropske vlade. Ona može biti formirana i bez evropskih snaga, ali će to značiti nestabilnost i dalje posrtanje na putu države ka EU.
