Iako su vlasti obećavale da će Srbija do kraja 2026. ispuniti sve kriterijume za članstvo u EU, nije učinjeno mnogo da se u praksi išta promijeni, a podrška pridruživanju svake godine je sve manja.
„Ovi izbori nisu mnogo različiti u odnosu na prethodne, gdje EU gotovo uopšte i nije tema - ni za vlast, ni za opoziciju, a sada ni za studente.
„To nije tema ni za građane, što je vrlo neobično za zemlju koja je i dalje zvanično kandidat za članstvo u EU jer su u drugim slučajevima mnogo veći bili pritisak i zahtjevi civilnog društva, medija i građana da se o ovoj temi razgovara", kaže Nataša Stičinska iz Instituta za evropske studije Jagelonskog univerziteta iz Krakova, za BBC na srpskom.
Na izborima 25. oktobra nadmetaće se i lista pod imenom Evropska Srbija, čiju okosnicu čini Stranka slobode i pravde (SSP) Dragana Đilasa.
Preostale liste u nazivu, a većinom i u programima i javnim nastupima, ne bave se evropskim temama.
Zašto je tema EU nestala sa stola?
Korupcija, izdaja, blokada, pa čak i silovanje umjesto klastera, poglavlja i visokih predstavnika postale su ključne riječi zahuktale izborne kampanje pred biranje 250 poslanika Skupštine Srbije.
„Politička scena se značajno promijenila od pada nadstrešnice u Novom Sadu i to je usmjerilo mnogo više pažnje na principe vladavine u Srbiji, visoku korupciju.
„S druge strane, Evropska unija nije bila potpuno dosljedna u politici prema Srbiji: neke stvari se jesu malo promijenile, ali i dalje postoje različiti stavovi različitih aktera iz Brisela", smatra Frauke Zebas, istraživačica Helenske fondacije za evropsku i spoljnu politiku.
Činjenica da je Marta Kos, evropska komesarka za proširenje, početkom septembra odlučila da ne posjeti Srbiju zbog načina na koji je sahranjen osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić nije pobudila veće interesovanje ključnih takmaca na izborima.
Jednako je izostala i reakcija kada je Ursula fon der Lajen, predsjednica Evropske komisije, odlučila da ove jeseni, dok se očekuju brojne odluke o Briselu upravo o budućnosti proširenja EU, zbog izbora zaobiđe Beograd i Sarajevo na turneji po Zapadnom Balkanu.
„Cijeli proces pridruživanja veoma dugo traje i građani su se sigurno zasitili priče o Evropskoj uniji, što je nešto što se događa i u drugim zemljama Zapadnog Balkana, a još prije desetak godina i u Turskoj", kaže Marko Todorović, viši istraživač Centra za evropske politike, za BBC na srpskom.
'Vlasti godinama rade na izostanku dijaloga o EU'
Iako su 2012. naprednjaci na vlast u Srbiji došli sa idejom bržeg ulaska zemlje u EU, stvari su posljednjih četrnaest godina išle suprotnim smjerom.
Od zemlje kojoj su davane šanse da će prije susjeda doći pred vrata članstva, Srbija je skliznula daleko iza Crne Gore i Albanije, godinama se mučeći i da otvori pregovaračka poglavlja.
Beograd se od Brisela udaljio i odlukama da se ne pridruži sankcijama protiv Rusije nakon što je Moskva napala Ukrajinu 2022. godine.
„Eurointegracije su kontroverzna tema, a izostanak razgovora o njoj je nešto na čemu vlasti godinama pažljivo rade.
„Vladajući se ponašaju kao proevropski političari van Srbije, dok su na unutrašnjem planu posvećeni očuvanju nacionalističkih glasova, pa je izlaz iz te dvije suprotstavljene pozicije da se o tome ne razgovara", zaključuje Nataša Stičinska.
Iz pozicije Brisela, koji se za uticaj u Srbiji nadmeće sa Vašingtonom, Moskvom, Pekingom, pa i Ankarom, čak i tako kontroverzna pozicija često je bila dovoljna za prelaznu ocjenu.
„Vlast u Beogradu EU ne doživljava nužno kao antievropsku jer sprovodi određene reforme, mada sa usporenjima poput Mrdićevih (pravosudnih) zakona, i to je dovoljno da uvjeri određene članice da je Srbija na evropskom putu.
„Postoji i uvjerenje i da je neophodno da se sarađuje sa bilo kim ko je na vlasti u Beogradu, jer se Srbija vidi kao najveća zemlja na Zapadnom Balkanu koja je ključna za stabilnost cijelog regiona", kaže Marko Todorović.
Upravo iz politike sjedenja na više stolica u međunarodnim odnosima, vlasti u Srbiji uspijevale su da izvuku višestruke koristi, smatra Frauke Zebas.
„Snažna antievropska i antizapadna retorika je na kraju, možda i suprotno očekivanjima, donijela Srbiji snažniju poziciju u odnosu sa EU, koju nemaju susjedne zemlje", kaže ona.
Studenti kao zagonetka za Evropu
Jednako upadljiv izostanak evropskih tema karakteriše i kampanju Studentske liste.
Njeni predstavnici otvoreno govore da o tome može da se razgovara tek kad se „sredi država" i riješe brojni unutrašnji konflikti i pitanja.
U njihovom nastupu, Nataša Stičinska, koja je prethodnu godinu provela u Beogradu istražujući evropsku perspektivu i studentski pokret, vidi jasnu strategiju kojom bi pod „veliki šator trebalo da stane što više ljudi".
„Oni zanemaruju progresivne glasače i pokušavaju da se što više približe glasačima koji su više nacionalisti i evroskeptici.
„Takva strategija je kratkoročna i možda može da posluži za izbore, mada ni u to nisam potpuno uvjerena, jer postoji mogućnost da jasno proevropski glasači potraže alternativu studentskoj listi", kaže ona.
Uprkos biciklističkim turama do Strazbura i ponekom susretu sa evropskim zvaničnicima, studentski pokret i njegovi predstavnici nijesu ostvarili značajnije kontakte sa potencijalnim partnerima u Briselu.
„Briselu je druga strana prilična nepoznanica, teško je bilo zaključiti sa kim treba razgovarati jer su proevropske opozicione stranke veoma aktivne, ali ne mnogo snažne.
„U tim okolnostima, Vučić se nameće kao sigurnije rješenje, iako je jasno da Brisel ne podržava sve njegove politike", napominje Stičinska.
Zbog svega toga, Frauke Zebas, dobra poznavateljka odnosa u Briselu, primjećuje da u EU postoje podijeljena mišljenja čak i o osnovnoj orijentaciji Studentske liste.
„Postoje akteri koji u studentskim vožnjama bicikla do Brisela i Strazbura vide jasnu evropsku orijentaciju, ali postoje i oni koji smatraju da su djelovi studentskog pokreta bliži Kremlju čak i od Aleksandra Vučića", upozorava ona.
Da bi se stav Brisela prema akterima u Beogradu radikalno izmijenio, biće neophodno da se otkriju spoljnopolitičke karte predstavnika Studentske liste.
„Osim obećanja o reformama, za sada ne postoji dovoljno jak razlog zbog koga bi EU snažnije stala iza Studentske liste, a ne Aleksandra Vučića - od Studentske liste nismo čuli ništa o uvođenju sankcija Rusiji, odnosima sa Kinom ili pregovorima sa Prištinom.
„Dosta država, prije svega baltičke, Srbiju gledaju kroz prizmu spoljne politike i raskid sa dosadašnjom politikom 'sjedenja na više stolica' dao bi argument za podršku drugoj opciji", smatra Todorović.
Ipak, u slučaju promjene vlasti, kaže, EU bi na to gledala „blagonaklono i nastojala bi da se nametne kao partner eventualnoj novoj vlasti".
„Probala bi tako da izbjegne da se neki drugi geopolitički akter nametne kao blizak partner."
Imajući u vidu i važnost drugih pitanja koje trenutno opterećuju međunarodne odnose, doček izbornih rezultata iz Srbije ove jeseni svakako neće biti visoko na listi prioriteta Brisela.
„Postojaće otvorenost, ali ne mogu da kažem da se sprovode konkretne pripreme za promjenu ključnih političkih igrača u Beogradu.
„Jedan od razloga je i zato što zapravo još ne znamo za šta bi trebalo da se spremamo", zaključuje Zebas.
