Šta je bliže našem pravom izgledu, odraz ili fotografija? I zašto često doživljavamo svoj odraz u ogledalu i fotografije na različite načine?
Psihološki aspekt igra važnu ulogu. Najčešće gledamo u ogledalo kad smo kod kuće, gdje je sredina u kojoj se osjećamo najslobodnije i najopuštenije. Što se fotografija tiče, često završimo u kadru dok smo na „stranom terenuˮ, a to znači da, prirodno, izgledamo napetije i nepripremljeno.
Upravo zbog toga, ponekad kada bacimo pogled na ogledalo prije nego što odemo na zabavu, vidimo neodoljivo zgodnu osobu. Međutim, sledećeg dana, gledajući sebe na slikama sa žurke, ubrzo primijetimo da smo bili baš suprotno od toga.
Psihološki spect igra važnu ulogu
Ne smije se zanemariti ni ugao posmatranja. Jednostavna činjenica je da nam lica nisu simetrična. Ovo je apsolutno tačno za svakoga – za nekoga više, za nekoga pak manje. Tu se može izroditi uzrok sve zabune! Svakog jutra, dok se gledamo u ogledalu, stojimo na istom mjestu, posmatrajući sebe iz poznate perspektive.
Kao rezultat toga, mi se naviknemo da posmatramo svoje lice iz jednog određenog ugla. Ipak, kada su fotografije u pitanju, ne dobijemo uijvek prethodno upozorenje o tome kako, kada i iz kog smjera će fotografija biti uslikana. Osim, naravno, ako ste zvijezda kao što je Odri Hepbern, koja je skoro uvijek fotografisana pod najboljim uglom.
Važna je i činjenica da svaka vrsta osvjetljenja ima svoju temperaturu. Međutim, kada pogledamo u ogledalo, mi ne registrujemo razliku u temperaturi. Ovo je zbog toga što je naš mozak „superkompjuterˮ, koji automatski izjednačava sve razlike i „pokazujeˮ nam ten na koji smo navikli.
Kada pogledamo u ogledalo, mi se obično fokusiramo na pojedinačan dio našeg odraza i ne vidimo cijelu sliku.
Sa druge strane, fotografija bilježi osvjetljenje onakvo kakvo je, sa svim promjenama i razlikama u temperaturi. Kada pogledamo u ogledalo, čak i kada osvjetljenje dolazi od raznovrsnih izvora, sa mnogobrojnim bojama i sjenkama na našem licu – mi i dalje vidimo svoj uobičajen izgled. Sa druge strane, fotografija može izazvati ozlojeđenost što vidimo sebe u objektivnom svjetlosnom okruženju.
Ne zaboravite to da kada pogledamo u ogledalo, mi se obično fokusiramo na pojedinačan dio našeg odraza i ne vidimo cijelu sliku. Ipak, kada pogledamo u fotografiju, vidimo sve u cjelini i primijetimo stvari koje su prethodno djelovale nevažne (na primjer, loše držanje, ruke u nezgodnom položaju i tako dalje).
U odrazu mi uvijek vidimo „preslikanuˮ verziju sebe, i to konačno oblikuje našu sliku o tome kako izgledamo. Fotografije nas, sa druge strane, predstavljaju na način na koji nas drugi vide – neobična perspektiva nas i te kako može iznenaditi.
Iz svega ovoga možemo zaključiti da nam fotografije daju objektivne informacije o našem izgledu. Čak i ako ne izgledate najbolje baš uvijek na slikama, to nikako nije razlog za očajanje! Možda ste uslikani u lošem momentu, ili ste bili pod prevelikim stresom, ili jednostavno niste imali vremena da uvučete stomak.
