Američki državni sekretar Marko Rubio, je na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti došao sa željom da sebe predstavi kao jednog arhitektu novog globalnog pristupa međunarodnim odnosima koji Amerika sada slijedi, i došao je u Minhen da poruči - jeste Evroatlasnki savez je tu, ali jedino na način ako se Evropa promijeni. Promijeni, onako kako je prošle godine na istom mjestu tražio potpredsjednik SAD-a, Džejdi Vence odnosno ideološki, a Rubio je to formulisao kroz to da se evropska bezbjednost mora oslanjati na evropske snage. I to se naslanja na onu krilaticu od prije nekoliko dana - da treća reinkarnacija NATO-a je zapravo evropski NATO sa podrškom Amerike a ne drugačije, rekao je u podkastu Drugačija radio veza Antene M, Vesko Garčević dugodišnji crnogorski diplomata i ambasador, danas profesor na Školi globalnih studija Frederik Pardu, Boston Univerziteta.
Osim o Minhenskoj konferenciji i porukama koje je američka administracija Donalda Trampa poslala sa istog mjesta tačno godinu dana nakon što je žestokim napadom na EU i njene vrijednosti potpredsjednik Vence neskriveno otvorio jaz između EU i SAD-a, kojem svejdočimo, ključna tema bila su otkrića takozvanih Epstin dokumenata.
Dokumenta objavljena u više setova, iako djelimično sakrivena, radi navodno samo zaštite žrtava, od strane američkog Ministarstva pravde (DOJ) nazvana su po osuđenom, pokojnom seksualnom predatoru i zlostavljaču Džefriju Epstinu, koji je kao međunarodni finansijer, povezan sa tajnim službama naročita Izraela i Rusije, godinama pleo mrežu oko globalnih elita. Navodno je izvršio samoubistvo u zatvoru u decembru 2019., što je verzija u koju danas malo ko vjeruje, imajući u vidu, kako otkrivene okolnosti njegove smrti, ali još više sadržaj samih fajlova – odnosno ko je sve i na koji način u njima.
Seksualni predator kao gospodar i koordinator globalne elite
„Na jednoj strani mogu da kažem da sam iznenađen, a na drugoj da nijesam sadržajem Epstin fijalova. Ako sam realista u životu i tako gledam na život, ne iznenađuje postojanje sličnih ljudi i u tom pogledu svijet se nije mnogo promijenio, niti su se ljudi nažalost promijenili. Ali ono što su ovi fajlovi definitivno otkrili o svijetu oko nas, o ljudima koje znamo manje ili više, koji učestvuju u politici ili finansijama, nauci ...otkrili su jednu hipokrizuju sistema u kojem su se odnosi razvijali ne samo oko novca, nego i oko seksa, političkog uticaja itd... Prosto ste ostali zapanjeni da skoro niko nije bio pošteđen ili izostavljen. Ovdje sada u Americi postoji jedna 'šala' – 'ako nijesi u njegovim fajlama onda nijesi nešto značajan globalno, a ni u Americi. A ako si u njegovim fajlovima onda sigurno treba da se peripremiš na to šta sve može da izađe na vidjelo'“, navodi profesor Garčević.
Na pitanje da li vjeruje da će sve na kraju biti otkriveno? Lavinu je teško zaustaviti – čak iako ne bude, sve ovo već ima efekta kako na reputaciju elite koja se pominje u njima ali i na povjerenje u sistem vrijednosti.
„Da li će ili ne sve biti otkriveno, sada je drugo pitanje, ali ovo što je već izašlo na vidjelo je dovelo u pitanje ne samo reputaciju određenih ljudi, nego i sistem i način na koji su oni došli tu gdje jesu. Mnogi se pitaju zašto je Epstin vodio takvu komunikaciju sa svojim partnerima, od kojih su neki članovi kraljvskih porodica, kao što je bivši princ Endriju (Andrew Mountbatten Windsor) ili norveška princeza (Mette -Marit) koja treba da postane kraljica. Zašto to nije krio, odnosno zašto to nije bila tajna prepiska? Ta njegova prepiska i komunikacija, kao i tajna snimanja pokazuju da je on, da tako kažemo, postao gospodar tih ljudi. U njegovim fajlama i arhivi postojali su dokazi protiv hiljada i hiljada ljudi koji su značajni u politici. On je na svoj način zapravo držao te ljude u šaci i on je na neki način imao prednost u odnosu na njih. On je njima više bio potreban nego što su oni njemu trebali. On je zapravo na taj način stvarao jednu jaku mrežu, dobro povezanu mrežu, ne samo u Americi i na Zapadu. Tu mrežu je razvio kroz nekolika načina: nekad su to bili finansijski kontakti, nekad i seks u zavisnosti od toga ko je na šta bio slab. Ali on je to radio izvrsno, ne bi li bio taj koji će gospodariti tim ljudima. Međutim čak i gospodar koji je na vrhu te piramide može da se oklizne u jednom momentu, i to mu se desilo i završio je tu gdje je završio", kaže Garčević.
Pitanje je kakav je bio intres te elite da budu tako bliski za čovjekom Epstinovog profila, koji je, da podsjetimo, od 2009., i zvanično bio u registru seksualnih prestupnika u SAD-u. I iz njihove komunkacije nakon toga je jasno da su to znali.
„Interes tih ljudi da budu sa njim i dalje dobro, je da se ti fajlovi ne otrkriju. To je onako kako ja to čitam, da je bio motiv koji je tjerao te ljude da budu u komunikaciji sa Epstinom čak i nakon 2009. , kad se već znalo u šta je umiješan i kada je već postao registrovan kao seksulani predator, a ljudi su nastavili da komuniciraju. Ono što je mene šokiralo, da budem iskren su dvije stvari. Jedna je da je na primjer, bivši premijer Norveške i čelnik Nobelovog komiteta za dodjelu nagrade za mir (Thjornborn Jagland) bio vrlo blizak sa Epstnom, da je bio u njegovom stanu više puta. Drugi čovjek kojeg sam doživio kao iznenađnje je definitivno bio Noam Čomski (Chomsky) koji je izgradio svoju karijeru kao jedan anti-globalista, kao kritičar imperijalizma, čije ime se pominje i na Balkanu i na drugim mjestima u kontekstu nekoga ko na Zapad gleda kao na neprijatelja. Međutim iz ovih fajlova se vidi da je ta hipokrizija opšta, da je Noam Čomski bio dio te hipokrizije i bio duboko u tome: da je putovao zajedno sa Epstinom i davao mu savjete 2017. i 2018. kada je bilo najkritičnije, što je prethodilo njegovom zatvaranju, savjetujući ga da „ignoriše histeriju medija“ i da „ignoriše MeToo pokret“ koji je tada bio jako uticajan.
Dakle ta mreža se širi svuda i nije samo dio onoga koje mi inače možemo da poistovjećujemo sa korumpiranim ljudima u politici i finasijskom sektoru. Kao što vidite ovdje su bili uključeni i oni za koje smo smatrali da su čisti i koji su svoju karijeru i svoj glas gradili na tome da su bili kritičari jednog takvog sistema - a zapravo su jednom nogom bili dio tog sistema. Definitivno se može reći, Epstin je uspio da se poveže sa svima bez obzira na njihovu ideoligiju, jer kako stvari stoje, ljudi imaju svoje slabosti, bez obzira da li su progresivni ili reakcionarni, konzervativni ili socijalisti - i te slabosti je on - slabosti na novac, slabosti na žene ili slabosti na neke druge stvari kao luksuz - vješto koristio da bi manipulisao njima, a od sebe stvorio jednog koordinatora svetske elite".
Pitanje šta kao profesor diplomatije o svemu ovome priča sa svojim studentima? Da li je moguće, imajući u vidu neprimjeren nivo komunikacije, da svjetska elita na tim pozicijama i sa takvim ugledom nije znala ili očekivala da se kompromitujući email-ovi jednom objaviti ili su vjerovali da su zaštićeni baš zato što su svi u njima?
„Vrlo ste dobro pitanje postavili. I ovdje postoji višestruki odgovor. Prije svega ako neko želi da se bavi diplomatojom ili nekim poslom koji zahtijeva neku vrstu opreza u komunikaciji definitovno će izbjeći tu vrstu komunikacije sa bilo kim, uključujući i nekoga ko vam je poznat. Znači savjet koji se daje studentima, a naročito onima koji tek počinju da se bave ovim poslom, pa ne samo ovim, već ako ulazite u neku kompaniju - vi ćete morati da prođete trening u kojem će vas naučiti kako da komunicirate sa drugim ljudima, kada i kako da koristite email itd... Ovdje se ne radi o tome kako i kada da koristite email, već o tome da se stvori neka vrsta povjerenja koja vas opije. Prvo, vi plivate u tom moru elite, političke, finansijske, kulturne ili bilo koje drugo i sebe doživljavate kao nekoga ko se etablirao u tom svijetu i kome se skoro ništa više ne može desiti što može da ga ugrozi. A na drugoj strani se stvori i povjerenje u odnosu na onoga drugoga i onda se vi ponašate slobodno u svojoj komunikaciji, video ili tekstualnim porukama, kako inače ne biste sa nekim drugim. Vrlo je tanka linija koja razdvaja povjerenje i ovisnost o nekoga.
Znači to je povjerenje u nekoga ili ako ste finansijski ili drugačije ovisni o nekoga. Onda vas to drži u situaciju da taj drugi čovjek diktira tempo i nameće vam na koji način će se razgovor voditi. Suština bi bila da vi sebe ne smijete dovesti u takvu vrstu položaja. To naravno zavisi od toga i kako sebe vodite koz život“.
Profesora Garčevića smo upitali i zbog čega postoje tolike razlike u tretmanu nalaza Epstin fajlova u Evropi u odnosu na SAD-e. Britanska vlada se trese i mandat premijera Kira Starmera (Keir) je doveden u pitanje zbog prijateljsko-finansijskih interesa bivšeg ambasadora Pitera Mandelsona (Peter), koji je još ranije podnio ostavku, a sada je i pod istragom, baš kao i pomenuti premijer Norveške, ili ostavka zbog komunikacije Epstina sa slovačkim i evropskim diplomatom Miroslavom Lajčakom. U SAD-u i pored pritiska Kongresa ništa - državna tužiteljka Pem Bondi (Pam) i njen pomoćnik, bivši predsjednikov advokat Tod Blanš (Todd Blanche) kažu nema razloga za pokretanje bilo kakvih istraga.
„Ta dva pravna sistema su različita – u Americi i u EU. Ali svakako ovdje možemo da razlikujemo i dvije vrste odgovornosti - jedna vrsta je politička odgovornost ili lična, koja se tiče ličnog integriteta, a druga je krivična odgovornost. U američkom sistemu definitivno nije formulisana na isti način ni krivična odgovornost, imate tu klauzulu nevinosti, i taj postupak se pokreće kada se dovoljno dokaza protiv nekoga nagomila, da bi sa sigurnošću mogao da se pokrene postupak".
Oportunizam republikanskih političara sličan onom u crnogorskoj vladi
A da li Vi mislite da u ovom trenutku za američke standarde nema dovoljno dokaza za otvaranje nekih postupaka, upitali smo:
„Rekao bih da za neke već postoje dokazi, da li će se pokrenuti to sad ne znam, nijesam čitao detaljno sve te fajle, ali za nekoga koga smo već pomenuli, kao Veksnera (Les Wexner osnivač Victoria's Secrets, novodno je, sumnja se, bio i saučesnik zlodjela) vjerovano već postoje. Ali ono što me, ne znam više da li iznenadilo ili ne, je da sam očekivao više lične odgovornosti, naročito recimo slučaj sa senatorom iz Ohaja (republikanac Jon Husted, Veksner mu je platio 3.500 dolara da glasa protiv objave dokumenata). Međutim, ako ste to postavili u jedan širi kontekst i ako izađemo iz ove priče o Epstinu i pogledamo Ameriku danas i MAGA pokret i Republikansku partiju, bićete iznenađeni, razočarani i zaprepašteni nedostatkom ličnog integriteta među političarima, koji mijenjaju svoje stavove preko noći, koji ono što su juče kritikovali odjednom danas hvale. Vrlo mali broj republikanskih kongresmena i senatora je ostao dosljedan sebi. Takvih je vrlo malo, većina pokušava da se prilagodi i uključi u MAGA pokret što je više moguće. Znači to je jedan oportunizam. Politika je oportuna, to nije ništa novo, u politici se očekuje da budeš oportun i koristiš prilike, ali i u politici postoje neka mjerila, i kada taj oportunizam zamijeni ideologiju i postane jedno što te vodi u politici - kao što na primjer imamo slučaj sada u crnogorskoj vladi, koja je kompletna oportuna i u kojoj zapravo ideologija igra vrlo malu ulogu - to je ono što vas iznenađuje".
Šta nakon svega onda možemo očekivati kao posljedice – nameće se kao logično pitanje?
„Ono što ste me maloprije pitali, kako su Epstin fajlovi otkrili dubinu ove hipokrizije. Dakle može samo da ojača one koji zagovaraju razne vrste teorija zavjere: jer su mnogi rekli to je to - što smo pričali o pedofiliji, umiješanosti političara u pedofiliju, trgovinu ženama, maloljetnicama. I ovo je samo jedan elemenat priče o svijetu koji vode takvi ljudi. I to samo može da ojača teorije zavjera i može dodatno da oslabi povjerenje u institucije, što će moći da iskoriste oni koji razvijaju tu vrstu narativa i tu vrstu priče o alternativi za pokvarene političke elite.
A zapravo sve to može da vodi u jedan totalitarozam i dalje urušavanje sistema svih vrijednosti, kao što su pravosuđe i vladavina prava. Nalazimo se stvarno na jednoj – ne samo zbog ovoga, nego i zbog drugih okolnosti u Americi i globalnim sferama - nalazimo se u vrlo dramatičnom ili kritičnom trenutku. Neki to zovu razdjelnica, neki svijet u problemima, neki svijet koji se dijeli. Ja ga mogu uporediti sa nekim tektonskim geopolitičkim pokretima i promjenama i ovo o čemu smo do sada pričali je jedan elemenat tog šireg geopolitičkog konteksta, u kojima se Epstin dokumenta koriste u ovom momentu".
O posljedicama Epstin fijalova i njihovom mogućem uticaju na američke izbore za Kongres na polovini mandata u novembru, a koje Tramp već pokušava da dovede u pitanje, jer - i zbog ekonomije i zbog mjera agencije za sprječavanje ilegalne migracije ICE i njene brutalnosti nad građanima, kao i raznih intervencija po svijetu, demokrate stoje bolje od njih, Garčević kaže:
„Sama Epstin dokumenta nijesu ugrozila predsjednika Trampa koliko se to na početku mislilo, jer se ispostavilo da na Epstina niko nije bio imun. A na drugoj strani ni demokrate nijesu uspjele da izvuku neku veliku prednost iz ovoga u odnosu na republikance jer se utvrdilo da umješanost u veze sa njim ne prepoznaje ideološke razlike. Ali demokrate insistiraju na transparentnosti, iako je svako oprezan, na koji način mogu da se koriste.
Sami ste spomenuli druge važne teme za američke glasače. Jedna od njih je ekonomija – situacija nije toliko dramatična kako se očekivalo da će biti usljed tarifa (carina). Jer Tramp jeste uveo tarife ali ih je poslije uglavnom povukao ili smanjio. Inflacija je definitivno prisutna i to je jedan od elemenata koji boli obične građane, naročiti Trampove glasače. Međutim ono što kod njegovih glasača mnogo više od ekonomije može da dovede do promjena, kada je riječ o predstojećim izborima u novembru je ono što ste rekli - jedna brutalana i neočekivana, da tako kažem za Ameriku, upotreba sile u odnosu na građane za koje postoji sumnja da ilegalno borave u SAD-u. Ti ljudi su prije svega iz Latinske Amerike i to može umnogome da promijeni način na koji ta grupa glasača vidi Trampa i hoće da glasa na predstojećim izborima“.
Novembarski izbori i Trampov test sa MAGA pokretom čije želje nije ispunio - naprotiv
U obračunima u Minesoti ICE je ubio dvoje američkih državljana, građana koji su štitili migrante od brutalnosti ove sad već ozloglašene američke agencije koju upoređuju sa nacističkim službama Gestapo ili SS jedinicama. Ubijena je majka troje djece Rene God (Good) i sanitetski medicinar Aleks Prati (Alex Pratti) iz bolnice za liječenje ratnih veterana.
„Naročito prva žrtva, žena koja je pokušala da zaštiti migrante, ona se po svom profilu ne uklapa u sliku progresivnog Amerikanca koji se protivi američkoj politici, ona dolazi iz male sredine, vrlo je religiozna. Ali ovdje je još šira stvar u pitanju - kako će glasati pripadnici Latino populacije koji su glasali za predsjednika Trampa 2024. Većina Latinoamerikanaca koji su glasali za Trampa je konzervativna, vezani su za tradicionalne vrijednosti poput porodice, protive se abortusu itd...oni su vidjeli tu agendu kao nešto što je blisko njima. Ali, ono što su dobili je da su njihovi članovi porodica protjerivani, da su sumnjičeni, da ICE ulazi u samo te djelove grada, da se utvrđuje da li su tamo legalno ili ne, samo na osnovu toga kako se zovu i prezivaju. I zato je pitanje kako će glasati i zato je Tramp predložio nekoliko stvari.
Prvo da se federalizuju izbori – da se iz jednog centra rukovodi izborima, kako bi on kao predsjednik imao mogućnost da rukovodi izborima. To je teško da se ostvari u američkom sistemu jer savezne države ne žele da se odreknu toga. To je jedna velika vlast i snaga koje teško ko može da se odrekne. A drugo, Kongres treba da ima dvotrećinsku većinu da bi se ta odluka donijela, što je u ovom trenutku nemoguće.“ ( Tramp je u međuvremenu u nedjelju kasno popodne izjavio da će bez obzira na odluku Kongresa, on uvesti izborna identifikaciona dokumenta)".
Može li doći do zloupotreba i pokušaja preuzimanja kontrole nad izborima u novembru od strane njegove administracije?
„Može doći i ne mora. Recimo jedna od ideja je da ICE bude prisutan na glasačkim mjestima, da bi, kako to predstavljaju ljudi kao Benon (Steve Bannon, Trampov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost i idejni kreator MAGA pokreta) mogli da kontrolišu na biračkim mjestima da li ste legalno ili nelegalno tamo. Amerika je vrlo čudna kada je glasanje u pitanju, vi prolazite kontrolu prije gasanja a na sam dan izbora vam niko ne traži dokumenta i na tome oni zasnivaju teoriju o potrebi kontrole glasanja. Ali ovdje se radi o tome da će Demokratska stranka vjerovatno da prođe dobro na ovim izborima , ako dosadašnji trendovi ostanu kako jesu - i to je ono što ne samo Trampu već i republikancima na lokalnom nivou najviše smeta i čega se najviše plaše – da neće biti reizabrani na različitim nivoima vlasti".
Šta Tramp može da uradi da mobiliše MAGA-u uoči novembra – nešto poput Venecuele, Grenlanda - možda Iran, mada Iran nije ni Venecula ni Grenland?
„Tramp je sve ovo što ste pomenuli radio i radi da drži sebe u fokusu – on živi od toga da bude globalna zvijezda i da drži u neizvjesnosti i saveznike i protivnike. Što se možda može razumjeti ako je strategija, ali ja bih rekao da nije. Neko govori Iran, a neko Kuba će biti sljedeća. Marko Rubio upravo želi da bude Kuba. Ali to je suprotno željama MAGA-a glasača. Ono što su oni željeli sa Trampom je manje intervencija, ono što su dobili sa Trampom je više intervencija nego što je to bio slučaj i sa Bajdenom (Joe Biden) i sa Obamom (Barack)".
Iran bi osim Trampu mogao biti poželjna meta i izraelskom premijeru Netanjahuu (Benjamin) koji je ovih dana peti put posjetio Bijelu kuću, upravo u namjeri da ga, radi njegovih izbora na jesen, na kojima je i bukvalno u pitanju njegova koža, nagovori da napadne Iran.
„Jeste, on pokušava da nagovori Trampa da krene ofanzivnije prema Iranu. Ali kada govorimo o domaćem terenu, mislim da taj postupak neće biti prihvaćen sa oduševljenjem, ni među MAGA glasačima i to je jedan rizik koji Tramp preuzima i za koji mogu da plate cijenu ljudi koji se takmiče na nižim nivoima uključujući i Senat i Predstavnički dom. Možda ste primjetili da Džejdi Vence nije uopšte komentarisao niti intervenciju u Venecueli, niti oko Grenlanda. Kada su u pitanju te vrste politika - ekspanzionističke i intervencionalističke, koje je Tramp u međuvremenu prigrlio, Vence kao da želi da se sačuva od toga i sačuva jedno tvrdo jezgro MAGA pokreta koje želi da se Amerika okrene sebi.“
Ili Vens se čuva za sebe za 2028?
„Da, to su njegovi planovi. To su njegovi planovi za 2028“.
Garčevića smo zamolili da prokomentariše govor Rubia na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji– posebno u usporedbi sa govorom Venca na istom mjestu prošle godine, kojim je označen ozbiljan sukob između dva tradicionalna saveznika – SAD-a i EU i konačno rušenje poretka uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata.
„Marko Rubio je došao ovdje sa željom da predstavi sebe kao jednog arhitektu novog globalnog pristupa međunarodnim odnosima koji Amerika sada slijedi. U samom SAD-u, u Republikanskoj stranci, postoje ta trvenja oko toga ko će zamijeniti Trampa nakon Trampa. I tu imamo jednu struju, iako je sada možda još rano pričati o tome - ali jedno je Džejdi Vence, a na drugoj je strani Marko Rubio. U pravu ste, Marko Rubio je došao da kaže jeste - Evroatlanski savez je tu, ali jedino na način ako se Evropa promijeni, odnosno promijeni kako je Džejdi Vence rekao - na ideološki način. A Rubio je to formulisao kroz to da se evropska bezbjednost mora oslanjati na evropske snage. I to se naslanja na onu krilaticu od prije nekoliko dana - da treća reinkarnacija NATO-a je zapravo evropski NATO sa podršom Amerike, a ne drugačije.“
Ima li zapadna civilizacija lidera koji može da odgovori destruktivnoj moći po Zapad, oličenoj u Trampovoj administraciji – bilo da je riječ o krilu Marka Rubija ili onog kojeg personifikuje Vens?
„Neću da zvučim pesimistički ali realizam mi nalaže da kažem da za sada ja takvu vrstu lidera u zapadnom svijetu još ne vidim...“
Kandaski premijer Mark Karni?
„Može biti, ali pitanje je da li je Kanada država koja može da nosi svu tu težinu i da iskorači i bude neka vrsta svetionika. Jedno je on kao lider, ali je važno i ko stoji iza vas- da li vaša zemlja može da iznese taj proces. Ovdje bi prije mogli da kažemo da treba da razmišljamo o tome da se stvori jedna grupa ljudi koji bi se ujedinili oko određenih ideja. Grupa ljudi sa Zapada, da li su to pojedini političari iz Evrope sa Kanadom vidjećemo ...“
Recimo da se Karniju pridruži njemački kancelar Fridrih Merc?
„Da, ukoliko bi se stvorila neka vrsta kolicije koja je dovoljno snažna i ta koalicija mora da se okupi oko određenih ideja koje bi se formulisale i koje bi bila zajednička platforma. Onda bi snagom svih i ekonomijea i snagom brojeva ali i zemlja koje stoje iza toga - i to ne bi moralo da bude cijela EU, jer je i EU podijeljena - ali mi možemo da naziremo te vrste pregrupisavanja i stvaranja nekih malih alijansi...“
Ali da li je to dovoljno brzo, za posebno goruće kritične tačke kao što su Ukrajina i Gaza - veliko je pitanje, na koje u ovom trenutku nema jasnog odgovora, smatra diplomata i profesor na Frederik Pardu Školi Međunrodnih studija i diplomatije, Vesko Garčević.
Garčević je sa stručnjakom za Balkan, Kenetom Morisonom (Kennet Morrison) autor nedavno izašle knjige „Crna Gora i Srbija – Plišani razvod? ( Montenegro and Serbia – A Velvet Divorce?) u izdanju Bloomsbury-ja, još jedan važan prilog modernoj istoriji Crne Gore.
