Mladi digitalni inženjer, zaljubljenik u tehnologiju, Orhan Bagashov oduvijek je bio fasciniran mašinama. Slijedeći svoju tinejdžersku strast, napravio je dizajn koji mijenja pravila igre: 3D štampanu protetičku ruku, čineći je pristupačnom i dostupnom ljudima širom svijeta.
Pročitaj Orhanovu priču da vidiš da li ti je privlačna karijera u inženjerstvu.
Orhan Bagashov može izgledati kao prosječan tinejdžer. Obožava da glumi sa lokalnom pozorišnom grupom u Tetovu, u Sjevernoj Makedoniji. I, kao i većina mladih ljudi, rastao je zadubljen u tehnologiju i računarstvo.
Upravo je to njegova najveća strast – pravljenje mašina. I vrlo je dobar u tome.
Do svoje 13. godine, osvojio je nekoliko nagrada za pronalaske koje je napravio, „većina njih prvo mjesto“, rekao je za websajt Fakulteti.
Onda je sa 16 godina započeo novi projekat: dizajniranje bioničke ruke. Osnovao je tim pod nazivom eBionics, pridružili su mu se drugi studenti sa Yahya Kemal koledža u Skoplju, i priključili su se globalnom izazovu za mlade. Pobijedili su. Orhanov dizajn je promijenio pravila igre.
Potreba za protezama
Vještački udovi (proteze) nijesu novost. Drevni Egipćani koristili su ih prije gotovo 3000 godina. Brzo su napredovale do danas, a potražnja je veća nego ikad. Neki ljudi su rođeni bez šaka, stopala, ruku ili nogu. Drugi ih gube zbog bolesti ili nesreće.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da su proteze potrebne za 30 miliona ljudi širom svijeta.
Ipak, u mnogim zemljama troškovi i nedostatak pristupa stavljaju ova pomagala, koja mijenjaju život, van dosega običnih ljudi.
Venus Arm, koji je napravio eBionics, je besplatan, open source dizajn za bioničku ruku. Svako može preuzeti šablon i sastaviti ga za sat vremena pomoću 3D štampača. Sirovine koštaju oko 150 eura – to je 30 puta manje od najjednostavnije bioničke ruke koja je trenutno na tržištu.
Najbolje od svega je što se Venus Arm može modifikovati kako djeca rastu. To znači da se proteza mora izraditi samo jednom, a ne više puta u različitoj dobi.
Zašto bionička ruka?
Orhan je otkrio visoku cijenu bioničkih ruku dok je radio na većem projektu izgradnje humanoidnog robota.
To mu jednostavno nije imalo smisla. Slutio je da se proteze mogu proizvoditi mnogo brže i jeftinije.
Trošak znači da mnoga djeca iz siromašnijih sredina neće dobiti proteze dok ne prestanu da rastu (nakon 18. godine). Orhan je vidio priliku da vještačke udove učini dostupnima većem broju mladih ljudi.
Od strasti do rješavanja problema
Orhan nije samo redizajnirao protezu; usput je stvorio brži 3D štampač. Nada se da će njegov humanoidni robot imati praktične primjene kad za to dođe vrijeme.
„To je dužnost tehnologije“, rekao je Orhan za PopUp magazin. „Pogodnost i pristupačnost trebaju biti na prvom mjestu.“
Kada se Orhan prvi put zainteresovao za robotiku, učio je i sticao vještine preko YouTube-a.
Danas je tehnologija najbrže rastuća oblast u Makedoniji. Zbog Orhanovog rada cijeli svijet obraća pažnju na region pa će nesumljivo biti više prilika za druge preduzimljive studente koji svoje strasti žele pretvoriti u rješenja koja mijenjaju život.
