„Francuska ima novog predsjednika Republike, to je demokratski izbor. Fransoa Oland je novi predsednik Francuske i treba ga poštovati", izjavio je Nikola Sarkozi svojim pristalicama u Parizu.
Sarkozi je rekao i da je telefonirao Olandu, čestitao mu i poželio sreću.
On je pozvao svoju desničarsku partiju UMP da ostane ujedinjena i dodao da je on neće voditi na junskim parlamentarnim izborima.
"Ostanite ujedinjeni. Moramo pobijediti na parlamentarnim izborima, ali ja tu kampanju neću voditi", rekao je Sarkozi visokim zvaničnicima partije.
Sa prebrojanih skoro pola glasova, Oland je pobijedio sa 50,8 naspram 49,2 odsto glasova koje je dobio Sarkozi, a prema procjenama Instituta za ispitivanje javnog mnjenja, Oland je pobijedio sa 52 odsto naspram 48 odsto.
Prema procjeni Instituta Aris, Oland je osvojio između 52,7 i 53,3 odsto glasova.
Oland je prvi predsjednik ljevice koji dolazi u Jelisejsku palatu, nakon Fransoa Miterana (1981-1995).
Oland je izabran za šefa države na talasu krize uz ogroman rast deficita, rekordnu nezaposlenost (više od 10 odsto) i nezadovoljstvo Francuza zbog mjera štednje.
Fransoa Oland najavio je da će njegova prva posjeta inostranstvu u svojstvu šefa države biti rezervisana za njemačku kancelarku Angelu Merkel koju želi da ubijedi da se ponovo pregovara o evropskom budžetskom sporazumu.
Fransoa Oland treba da najkasnije do 15. maja preuzme funkciju predsjednika Francuske. Nakon prve predsjedničke posjete Berlinu, Oland će učestvovati na međunarodnim sastancima u SAD - G8 i samit NATO, a potom u junu i na prvom evropskom samitu u Briselu.
Sa novim francuskim predsjednikom Fransoa Olandom, "gospodinom Normalnim", kako ga naziva lokalna štampa, Francuska je dobila šefa države koji će putovati vozom, zarađivati manje i podnositi javnosti dvaput godišnje izvještaje o radu.
Staloženi i uglađeni socijalista, koji je donedavno putovao na posao skuterom, zbog čega su ga protivnici nazivali "dostavljačem pice", poznat je po svojoj skromnosti, po kojoj se razlikuje od ambicioznog i agresivnog Sarkozija.
"Normalan predsjednik mora da bude primjeran predsjednik", opisao je Oland prije godinu dana kakav, po njegovom mišljenju, treba da bude šef države. "Ne može da odlučuje o svemu, da radi posao premijera, da odlučuje koji će novinar prezentirati televizijske vesti, ne može da postavlja sudije."
Oland je iskusan političar i bio je poslanik u parlamentu, ali mnogi mu zamjeraju to što nikada nije bio ni na kakvom položaju u vladi.
Rođen je 12. juna 1954. godine u Ruanu, na sjeveru Francuske.
Sin ljekara i socijalne radnice, obrazovao se na pravnom fakultetu, u elitnoj Visokoj školi za administrativne poslove i na Institutu za političke nauke u Parizu.
Socijalističkoj partiji je pristupio 1979. godine, bio je ekonomski saradnik tadašnjem predsjedniku Fransoa Miteranu, a 1988. godine je izabran za poslanika.
Na čelu socijalista je 1997. godine naslijedio Lionela Žospena, a povukao se s tog položaja 2008.
Za predsjedničkog kandidata socijalista izabran je pošto je prethodni favorit, šef Međunarodnog monetarnog fonda Dominik Stros-Kan, potpuno diskreditovan kada što je uhapšen zbog seksualnog skandala u SAD.
Oland je 1978. godine, tokom studiranja, upoznao Segolen Roajal, s kojom je živoio 30 godina u vanbračnoj zajednici i dobio četvoro djece.
Roajal je bila glavni protivkandidat Sarkoziju na predsjedničkim izborima 2007. godine.
Oland i Roajalova su se rastali poslije njenog poraza u drugom krugu izbora i on je od tada u vezi s novinarkom Valeri Trirveler.
Socijalistički predsjednički kandidat obećao je da će, ako bude izabran, smanjiti platu šefa države za trećinu i da će ukinuti predsjednički imunitet.
Najavio je borbu protiv korupcije, povećanje poreza za bogate i veća socijalna davanja. Obećao je i da će zaštititi Francusku od globalnih tržišta kapitala.
Nikola Sarkozi koji je 2007. trijumfovao na izborima, postao je veoma nepopularan i danas doživeo najveći poraz u svojoj 30-godišnjoj političkoj karijeri.
(blic.rs)
