Iz Fonda za zdravstveno osiguranje kažu Pobjedi da se ti zahtjevi za refundaciju troškova odbijaju na osnovu - izvještaja konzilijuma nefrologa.
Pacijenti su obavili transplantacije u Bjelorusiji prije nego što je država uspostavila saradnju sa tamošnjom klinikom. Ugovor o saradnji potpisan je prošle godine, kada je pacijentima omogućeno da operacije budu besplatne.
Tri pacijenta su tražila refundaciju troškova za obradu, odnosno proces pripreme prije operacije koju su obavili u Minsku, a dva pacijenta zahtjevala su refundaciju za transplantaciju koja je obavljena u Gomelju.
“Kada je u pitanju obrada, to je iznos od oko 6.900 eura, a sama transplantacija oko 60.000 eura”, kažu iz Fonda.
Na pitanje da li Fond refundira troškove za transplantaciju bubrega pacijentima u nekim drugim zemljama koje obave o svom trošku, odgovaraju da to ne čine.
“Ne, upravo iz razloga što se Konzilijum nefrologa izjašnjava da nije u pitanju hitna procedura, već je transplantacija elektivna procedura liječenja, a osiguranici koji se obraćaju za refundaciju isto sprovode suprotno propisanoj proceduri upućivanja na liječenje van Crne Gore (bez pribavljenog izvještaja Konzilijuma nefrologa i Konzilijuma za upućivanje na liječenje van Crne Gore, kao i odluke nadležne Komisije Fonda)”, ističu iz Fonda.
Upozorenje
Nedavno je Ustavni sud Crne Gore usvojio ustavnu žalbu jednog građanina S. Č. i utvrdio da su mu Upravni i Vrhovni sud povrijedili pravo na život, jer nijesu adekvatno razmotrili njegov zahtjev za refundaciju troškova transplantacije jetre koje je sam snosio.
Ustavni sud je u ovom slučaju ukinuo odluku Vrhovnog suda iz 2022. godine i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
S. Č. je od 2012. do 2015. godine liječen u Kliničkom centru Crne Gore zbog ciroze jetre sa pratećim oboljenjima, nakon čega su iz KBC Rebro – Zagreb odbili da urade transplantaciju jetre od njegove sestre, navodeći da bi bila previše rizična. Pacijent je nakon toga samoinicijativno, u posljednjem stadijumu bolesti, otišao u Tursku gdje mu je uspješno transplantirana jetra, a troškovi liječenja su iznosili nepunih 70.000 eura. Pacijent je od nadležnih tražio da mu refundiraju dio sredstava koje je platio za liječenje, odnosno onoliko koliko bi transplantacija koštala da je urađena u nekoj bolnici koja ima zaključen ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje. Fond zdravstva i Ministarstvo zdravlja, a potom i Upravni i Vrhovni sud, odbili su zahtjev za refundaciju troškova liječenja kao neosnovan. Naveli su da se nije radilo o hitnom slučaju, da nije pribavio izvještaj Konzilijuma ljekara KCCG-a i da nije upućen preko Komisije Fonda zdravstva na liječenje u inostranstvo, već je po sopstvenom izboru obavio liječenje u Turskoj.
Kritika
Irena Čabarkapa iz NVO ,,Hrabro u novi život“, organizacije koja se bori za prava ovih pacijenata, kaže Pobjedi da odluka Ustavnog suda pokazuje da je pravda spora, ali dostižna i daje vjeru pacijentima da ih država ipak razumije. Ona ističe da su pacijenti spašavajući živote prodavali nekretnine i podizali kredite koje i dalje vraćaju.
“Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore prethodnih mjeseci redom odbija da refundira troškove transplantacije bubrega u Bjelorusiji pacijentima koji su je uradili prije uspostavljanja saradnje sa Bjelorusijom u avgustu 2024. godine”, navela je ona.
Čabarkapa podsjeća da je saradnja sa Bjelorusijom u pogledu transplantacije bubrega uspostavljena na osnovu člana 8 stav 2 Pravilnika o načinu i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje van Crne Gore, koji je bio važeći, kroz nekolike verzije pravilnika, najmanje osam godina prije njegove pune primjene.
“Dakle, svi pacijenti koji su u tom roku obavili transplantaciju bubrega u Bjelorusiji istu su morali sami platiti jer, prvo, Ministarstvo zdravlja nije davalo zeleno svjetlo Kliničkom centru Crne Gore, zatim konzilijumi nefrologa Kliničkog centra Crne Gore nijesu davali pozitivna mišljenja o potrebi upućivanja na transplantaciju bubrega van Crne Gore, i u krajnjem, Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore je odbijao, a i sada odbija da im nadoknadi te troškove”, rekla je ona.
Kako Crna Gora nema razvijen sistem doniranja organa i kako ni na jedan drugi način nije mogla da obezbijedi izlječenje pacijenta u svom zdravstvenom sistemu, ista je bila dužna da uputi pacijenta u inostranstvo gdje svoj problem može da riješi, poručuje Čabarkapa.
“Postojao je i navedeni pravni osnov u pravilniku Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore koji se nije primjenjivao godinama, iz kog razloga mnogi pacijenti, prikupljajući novac, transplantaciju nijesu ni dočekali, među kojima su i mladi ljudi”, navela je Čabarkapa.
Kadaverične transplantacije su omogućene u Bjelorusiji, a transplantacije od srodnog donora se obavljaju u Kliničkom centru Crne Gore i klinikama u Turskoj sa kojima država ima potpisan ugovor.
Država je od prošle godine omogućila pacijentima da obavljaju transplantacije u Bjelorusiji, a nakon što su organizovali proteste i zaprijetili da će prekinuti terapiju, odnosno dijalizu ukoliko im donosioci odluka ne omoguće operacije koje spašavaju njihove živote.
U klinici u Minsku, u Bjelorusiji, uspješno je obavljeno devet transplantacija bubrega crnogorskih pacijenata. Nažalost, kako je saopšteno nedavno, desetak pacijenata je odbijeno zbog zdravstvenih razloga.
