Sve je bilo po zakonu – kratko se obratio novinarima predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti dr Momir Đurović nakon što Skupština CANU poslije tajnog glasanja primila u članstvo samo pet od predložena 23 člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Sve je bilo u skladu sa Zakonom o CANU - piše i u šturom saopštenju koje potpisuje akademik Ranislav Bulatović a kojim se crnogorska javnost obavještava da su, nakon glasanja 14. maja, za vanredne članove CANU izabrani književnik Sreten Asanović, biolog-botaničar dr Vukić Pulević i istoričar dr Šerbo Rastoder dok su zvanje inostranih članova CANU zaslužili književnik Mirko Kovač i slikar Dimitrije Popović.
Formalno i zvanično – sve je bilo po zakonu; neformalno ali istinito – u ponedjeljak su akademici Crnogorske akademije nauka i umjetnosti bili svojevoljni akteri farsične predstave u zgradi CANU.
Predstava u zgradi CANU: Kako drugačije kvalifikovati – osim kao farsu – patetično pozivanje predsjednika Akademije dr Momira Đurovića na Zakon o CANU kada je upravo rukovodstvo CANU, predvođeno istim dr Đurovićem, zatražilo ocjenu ustavnosti istog Zakona i protivilo se od starta ideji Ministarstva nauke o objedinjavanju dvije akademije!?
Nije to bila u ponedjeljak 14. maja jedina igrarija akademika. Čelni ljudi CANU su dobro znali da je novim Zakonom o CANU koji je prezentirala ministarka Sanja Vlahović predviđena verifikacija, a ne glasanje o verifikaciji; da nije riječ o klasičnim, pojedinačnim izborima za članstvo. Upravo zato rukovodstvo DANU nije kolegama iz CANU poslalo „konkursne podatke“ već spisak članova sa pratećom dokumentacijom.
Baš tome su se, očito, nadali u vrhu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. U stvari, čitava procedura glasanja, prvo u odjeljenjima potom i na Skupštini CANU – umjesto predviđene verifikacije novih članova – bila je umišljajna akcija koja je imala dvostruki cilj: da se potpuno obesmisli i uruši državna ideja objedinjavanja dvije akademije te da se, istovremeno, javno omalovaže kolege iz DANU!
Politička pozadina: Možda samo mali broj ljudi u vrhu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti zaista zna zašto su u članstvo CANU izabrana samo petorica akademika DANU a zbog čega ostalima nije ulazana ta čast. Liči na lukavost predsjednika Akademije dr Đurovića: formalno će se poštovati volja Ministarstva, a u realnom životu će se samo glumiti želja za objedinjavanjem.
Otuda brojne nelogičnosti. Kako je moguće da, recimo, „ispit naučne zrelosti“ nijesu položili ljudi poput predsjednika DANU dr Božidara Nikolića, počasnog člana Italijanske i Rumunske akademije nauka i umjetnosti; da u CANU nije bilo mjesta za uglednog, evropski priznatog, eksperta sudske medicine - primarijusa dr Mihaila Bata Kuliša; da kriterijume nije mogao proći jedan od utemeljivača savremene crnogorske istoriografije, ugledni stvaralac dr Radoš Rotković; da podršku svojih kolega nijesu zavrijeđeli slikari Rajko Todorović Todor, Boško Odalović, teatrolog i spisateljica Radmila Vojvodić, profesor dr Blagota Mitrić ili međunarodno poznati i prevođeni pisci Mladen Lompar, Jevrem Brković ili Sreten Perović...Ove ljude možete politički podržavati ili ih žestoko osporavati, ali teško im je oduzeti ono što je najbitnije za zvanje akademika – djela, stručnost i međunarodnu verifikaciju u poslu kojim se bave.
O kredibilitetu ljudi iz Dukljanske akademije nauka i umjetnosti govori još jedan podatak: među 28 članova DANU (23 redovna i pet dopisnih članova) čak je 23 dobitnika najznačajnijeg crnogorskog državnog priznanja – Trinaestojulske nagrade za nauku i umjetnost!
A možda je baš u tome srž problema!? Čini se da postoji politička pozadina slučaja verifikacije premda članstvo u akademiji ne bi trebalo tretirati nalik prijemu u neku političku instituciju ili organizaciju. Zanimljivo je ipak notirati: nakon glasanja u ponedjeljak nepodobni su bili ljudi koji su u Crnoj Gori, tokom posljednje tri decenije, bili poznati i prepoznati kao istaknuti članovi crnogorskog suverenističkog, državotvornog pokreta.
Koincidencija ili prikrivena namjera? Većina vrlih akademika CANU nije glasa pustila dok se Crna Gora godinama gušila u zagrljaju velikodržavnog srpskog projekta. Naprotiv: baš je u srcu CANU, podržan od većine kolega, akademik Vlado Strugar svojevremeno javno pozivao na gašenje crnogorskog državnog identiteta. Vrh CANU je ćutao u vremenu krvavog raspada Jugoslavije, kada su gorjeli Dubrovnik, Vukovar, Srebrenica, ili Sarajevo. A nedavno, prije svega šest godina, neki čelnici CANU grozili su se i pomisli na crnogorsku nezavisnost... Umjesto da – u danima rata i raspada SFRJ u vremenu velikih crnogorskih dilema – budu moralna vertikala crnogorskog društva, brojni akademici CANU su vlastitom pognutom glavom i glasnom šutnjom pokazali i dokazali da nijesu bili dorasli istorijskom izazovu. I zato je, makar većini od njih, ideja Ministarstva nauke o objedinjavanju akademija bila užasno loša vijest: morali bi da sjede i gledaju u oči političkim protivnicima.Taj pragmatični motiv dijela većine akademika CANU ne treba zanemariti. Kao što ne treba isključiti ni opciju da su u takvim nakanama imali prećutnu saglasnost nekog uticajnog predstavnika crnogorske vlasti kome, odavno, smeta preveliko crnogorčenje pojedinih državnih i paradržavnih institucija i organizacija, pa i same DANU.
Sumrak-saga crnogorske elite: Ali, zašto je ćutala - i danas ćuti - ona uticajna manjina akademika CANU; zbog čega su na političku manipulaciju pristali ljudi koji su, još od ratnih devedesetih, dijelili ista vrijednosna načela, ulagali sebe u državnu ideju, baš kao i "nepodobni" članovi DANU?
Nema informacija da se bilo koja akademska glava usprotivila manipulaciji prijema akademika iz DANU. Ispada da bivši dekani Pravnog fakulteta u Podgorici, profesori Univerziteta Crna Gora nijesu mogli – sebi i drugima – rastumačiti pravne manjkavosti procedure glasanja.
Mirno i gotovo pokorno, slijedili su plan predsjednika CANU dr Đurovića i obavili glasanja u odjeljenjima i na Skupštini?!
Niti jedan glas otpora, niko da se uzdrži od glasanja protiv svojih kolega iz druge akademije. Teško je povjerovati da kolege umjetnici iz CANU, poput profesora i vajara Pavla Pejovića, slikara Dragana Karadžića ili Anke Burić mogu živjeti u iluziji da je njihov naučni i stvaralački opus toliko akademskih razina iznad njihovih kolega Rajka Todorovića ili Boška Odalovića. Da li, zaista, redovni članovi CANU, akademici Branislav Šoškić ili Dragan Vukčević nijesu upoznati sa stručnim refercama profesora Radoslava Rotkovića ili Božidara Nikolića?
Ili je, pak, u redovima akademika – tom institucionalnom vrhu crnogorske nauke i kulture - proradila ona prizemna, lična pizma koja ne dozvoljava da vide kvalitete u drugima!? Farsično glasanje koje je u ponedjeljak održano u zgradi CANU razotkrilo je lične sukobe unutar akademske zajednice. Istovremeno: na taj se način do kraja je razobličilo stanje duha dijela crnogorske intelektualne elite.Tužno je ali istinito - izgleda da su više energije, truda pa i kreativnosti, uložili neki akademici CANU da bi izigrali i pogazili zakon vlastite države nego što su vlastitog znanja i ideja prenijeli u milionski vrijedan projekat CANU nazvan Crna Gora u eri kompetetivnosti.
Pri tom, kao da niko od njih nije mario što će tim potezom ignorisanja verifikacije članstva oholo pokušati da naruše dignitet i dostojanstvo kolega akademika.
Možda je svu tu zavist, zlobu i palanačku logiku iskonski predosjećao dr Branko Radojićić, čuveni geograf i doskorašnji potpredsjednik DANU kada je, prije neku sedmicu, javno odbio da bude član CANU.„Izuzetno poštujem nastojanje da se u Crnoj Gori objedine naučne institucije, ali u svemu tome bilo je neophodno očuvati autoritet ljudi“, poručio je Radojićić.
Iskusni profesor se distancirao od svega, ali njegov javni apel ostao je tek uzaludan uzvik upozorenja: domaći trust mozgova pokazao je kako se dobra ideja o objedinjavanju naučnih potencijala može uništiti jeftinim manipulacijama i ličnim, provincijalnim animozitetima.
Draško ĐURANOVIĆ
