Prvi sačuvani igrani film strane produkcije u Crnoj Gori „Fantom Durmitora“, reditelja Hansa Natgea, iz 1932. godine, snimljen je na području Žabljaka, obroncima Durmitora i u kanjonu Tare, kao i Kuparima, Dubrovniku i Beogradu. Ovim filmom Crna Gora je Evropi prvi put pokazala prirodne atrakcije i gostoprimstvo svojstveno našim krajevima.
Jednu od glavnih uloga igra Ita Rina, a muziku je komponovao Josip Slavenski. Premijera je održana u zagrebačkom kinu Tuškanac, 1933. godine, dvije sedmice prije njemačke premijere. Domaća i strana štampa tog vremena pisala je da je to „film sa sižeom jugoslovenskog života“.
Projekat „Fantom Durmitora“, koji zajedno realizuju Crnogorska kinoteka i Kulturno-informativni centar Zagreba, u partnerstvu sa Filmskim centrom Crne Gore, nedavno je podržan na Konkursu za kulturne djelatnosti Grada Zagreba. Kinoteka, u saradnji sa njemačkom kinotekom „Bundesarchiv-Filmarchiv“ iz Berlina, priprema posebnu publikaciju o filmu „Fantom Durmitora“ kao i DVD izdanje. Autor teksta za publikaciju je istaknuti hrvatski istoričar filma Daniel Rafaelić, a u planu je i svečana projekcija digitalne kopije pred crnogorskom publikom.
ATRAKTIVNI
Direktor Crnogorske kinoteke Andro Martinović kazao je za Pobjedu da je namjera da publici predstave najstariji sačuvani film u kojem je Crna Gora tretirana kao atraktvina lokacija za snimanje filmova.
- To su godine kada postoji pojačano interesovanje za snimanje filmova u egzotičnim, manje poznatim krajevima, koji osim lokalne boje i karakteristične prirode imaju zanimljive legende i običaje koji nisu toliko bili poznati publici u Evropi – rekao je Martinović.
On je ukazao da je određen broj filmova iz predratnog perioda stradao u „požaru“ rata.
- Iskazuju se namjere da se filmovi snimaju širom Jugoslavije, tako da će na kraju film koji nam je najpoznatiji pod naslovom „Fantom Durmitora“ biti sniman i u Beogradu, Sarajevu, Mostaru, Dubrovniku, na Žabljaku i u kanjonu Tare – rekao je Martinović.
Film se, kako je kazao, čak i u tadašnjoj štampi pojavljuje pod više naslova. „Pjesme crnih brda“ je bio njegov naziv u Njemačkoj. U Austriji je nazivan „Zatočenik crnih brda“, u Hrvatskoj je prikazan kao „Sjeme Durmitora“, a zapravo je ostao najpopularniji naziv od beogradske premijere – „Fantom Durmitora“.
Film je prvo prikazan u „Edison Palasu“, bisokopu u centru Zagreba, a unutar tog razdoblja je imao i svoju beogradsku premijeru.
- Film je radio Hans Natge, reditelj o kojem znamo najviše zbog ove priče, jer će to biti njegova jedina režija igranog filma. Imao je iskusne saradnike u snimateljima Herbertu Kerneru koji je snimio najpoluraniji film u kojem igra Ita Rina. Taj film se zvao „Princeza Korala“. Drugi snimatelj je bio Kurt Nojbert koji je najpoznatiji po dugogodišnjoj saradnji sa Leni Rifenštal, čuvenom rediteljkom koja je snimala propagandne filmove za Hitlerovu partiju, kao što je „Trijumf volje“. Sa jugoslovenske strane, partner u proizvodnji filma bio je Jugoslovenski prosvetni film sa Vojinom Đorđevićem – rekao je Martinović.
Glumica Ita Rina, Slovenka, bila je mis Zagreba i tako je ušla u film igrajući kod Mahatija u „Erotikonu“, vrlo slobodnom za to doba. Ostvarila je zanimljivu međunarodnu karijeru. U filmu „Fantom Durmitora“ igra Crnogorku Jelu. Pojavljuje se još i hrvatski glumac Hinko Nučić koji igra njenog oca.
Martinović je pojasnio da je riječ o periodu zvučnog filma, a „Fantom Durmitora“ je prvo ostvarenje u kojem se u kinima u Jugoslaviji čuo naš zajednički četvoroimeni jezik, kada je Rina izgovorila rečenicu: „Evo nas, oče“.
- To je izazivalo pažnju i oduševljenje publike tog vremena koja je film toplo pozdravila. U Njemačkoj će film dobiti nešto strožije kritike, tako što mu je uglavnom zamjerano na scenariju, režiji, pa i glumi. Kao najveći kvaltitet filma isticane su scene koje se odvijaju u eksterijeru našeg prostora kanjona Tare. One su zaista izuzetno snimljene. Taj film je po svom karakteru vrsta avanturističkog, koji ima jednu melodramsku potku – objasnio je on.
KAJAKAŠI
Za scene na Tari angažovan je Klaus von Rotenfeld, koji bio je vođa grupe kajakaša. U dokumentima se navodi da je to prva grupa kajakaša koja je oplovila Taru.
- Da li je tačno ili ne, to bi vjerovatno neki bolji istraživač te vrste naše prošlosti mogao da odgovori, ali u ovim dokumentima se tako navodi. Zanimljivo je da su uporedo snimili i dokumentarni film, u čijem fokusu je put od Sarajeva do granice sa Crnom Gorom i potom spuštanje kroz kanjon Tare – rekao je Martinović.
Martinović je ocijenio da je „Fantom Durmitora“ prilično konvencionalan film.
- Ako se stavi u kontekst vremena, to bismo nazvali bioskopskim filmom koji je računao da bude popularan kod publike. To je vrijeme Vajmarske republike i ekspresionizma gdje nastaju umjetnički mnogo zanimljiviji filmovi. Smjeli filmovi koji pomjeraju i granice filmskog jezika. Ovaj film je manje umjetnički vrijedan, ali sa druge strane nesumnjivo posjeduje izvjestan šarm i veoma uspjele, uzbudljive sekvence. Po današnjim standardima veoma dobro snimljene i napravljene na atraktivan način, dobrom montažom i kadrovima, kao i uspjelim kaskaderskim egzibicijama – rekao je Martinović.
On je kazao da su u domaćoj štampi pisani tekstovi o tome da će doći jedna strana ekipa i angažovati domaće ljude.
- Priključili su se i studenti filmskih škola koji su imali priliku da vide jednu ozbiljnu produkciju i da nešto nauče. Film je uspio da populariše naš predio i Crnu Goru, ne samo turistički. Pokazuju je kao mjesto koje nudi atraktivnu prirodu i gostoljubive ljude. To se na više mjesta apostrofira – istakao je Martinović.
On je naglasio da je svaki uspjeli film najbolja promocija.
- E, to je za ono vrijeme uspio da uradi „Fantom Durmitora“ i čini mi se da je tu njegova najveća vrijednost – rekao je Martinović.
ZAKON
Martinović je objasnio da je na prostoru tadašnje Kraljevine Jugoslavije snimano, u jednom periodu, puno stranih filmova. U razdoblju između dva rata snimljeno je tridesetak njemačkih ostvarenja.
- Tada je iskazan i interes da se dođe i u Crnu Goru, prije svega zbog naše prirode – rekao je Martinović.
Podsjeća da je 1928. godine snimljen film „Zakon crnih brda“, reditelja Romana Mengona. To je zapravo prva strana produkcija na teritoriji Crne Gore, ali se film, nažalost, smatra izgubljenim. Zanimljivo je da je „Zakon crnih brda“ takođe njemačka produkcija. Scenario za taj film je napisao Cetinjanin Mirko Dragović, koji je bio pomoćnik reditelja i vođa snimanja. Dragović je naš prvi školovani filmski radnik koji je zanat učio u Berlinu.
- Film se bavi karakterističnom temom. To je bila neka vrsta melodrame o krvnoj osveti u kojoj jedan Crnogorac ubija Albanca, zatim obje porodice odlaze u Dubrovnik. Prividno uspijevaju da izglade odnose, da bi se ćerka ubijenog založila da se nastavi sa lancem krvne osvete i na kraju u tom pokušaju strada – rekao je Martinović.
Teško je reći, prema riječima Martinovića, da li će neko nekad pronaći „Zakon crnih brda“.
- Postoji u svijetu filma jedan dokument koji se kolokvijalno zove 'potjernica'. Filmski arhivi međusobno tragaju za određenim materijalima i djelovima. Svako malo dobijamo upite od kolega kroz međunarodne organizacija kao što su „Svjetska federacija filmskih arhiva“ ili „Asocijacija evropskih kinoteka“. Za to se interesovala još i „Jugoslovenska kinoteka“ dok je bila velika zemlja, kao i Njemci. Za sada, film još nije pronađen. Ne znači da nekad neće. Uvijek se tome nadamo, kao što je bio slučaj sa filmom koji nam je još značajniji, a to je „Vosrksenja ne biva bez smrti“ iz 1922. godine, koji je dobrim dijelom radila naša imigracija u Italiji i čiji sačuvani fragment imamo. Uradili smo jednu rekonstruisanu verziju tog filma, iako se on u punom obimu smatra izgubljenim – istakao je Martinović.
Digitalna kopija i premijera za publiku
Andro Martinović je kazao da u Kinoteci još nijesu sigurni da li će u sklopu projekta sa hrvatskim kolegama uraditi i DVD publikaciju, ali je izvjesno u planu objavljivanje brošure sa tekstom koji je napisao saradnik Kinoteke i istoričar filma iz Hrvatske Daniel Rafaelić.
- Jedan vrlo sadržajan i zanimljiv tekst. Mislm da će privući pažnju šire javnosti. Treća važna tačka saradnje je kinoteka „Bundesarchiv-Filmarchiv“ koja će nam ustupiti filmsku kopiju „Fantoma Durmitora“. Traje nekih 72 minuta i uspjeli smo da vidimo da je u dosta dobrom stanju. Doduše, fali nekoliko kadrova, ali to ne ometa praćenje radnje. Mi ćemo napraviti digitalnu kopiju tog filma za arhiv Crnogorske kinoteke, a film ćemo prikazati publici uz program na kojem ćemo govoriti o zanimljivostima vezanim za film. Sličnu promociju planiramo i da uradimo u Hrvatskoj – kazao je Martinović.
Novac kao povreda gostoprimstva
Producent filma „Fantom Durmitora“ Erik Šikovski ostavio je zabilješke o iskustvu rada sa ljudima sa padina Durmitora. On je zapisao da je poznato kako se rad producenta većim dijelom svodi na računanje.
- S obzirom na filmski biznis danas, često se, unutar razumnih granica, pojavljuju u tim kalkulacijama iznenađenja. Drugačija se slika, međutim, pojavljuje kad se snima u stranom miljeu, kao što je bio slučaj kod naše „Pjesme crnih brda“, u produkciji „Eidophon-Filma“ – zapisao je Šikovski.
On je naveo da su tokom snimanja u „crnim brdima“ stanovali kod pravog crnogorskog seljaka.
