Kad Milan Knežević kaže da bi svaka koalicija sa DPS-om bila nož u leđa Briselu, pa kad bi se na to još dodalone zabijanje u leđa, već u prsa i srce crnogorskog naroda i naše nesrećne države, onda bise jasno vidjelo do kakvog orvelovskog apsurda je dovedena naša politička i društvena stvarnost.
A što reći za Kneževićevog velikog kamerada i vojvodu Mandića, šešeljevca glavom, a sve više i trbuhom. Raskokodačio se sa nove pozicije, neslućene zamjene za Spuž, baš kao kokot sa vrh bunjišta. Najavljuje zoru, za koju se moli zajedno sa Joanikijem da nikad ne svane.
Za njima je poduži red onih koji ne propuste dan da ne najave svijetlu budućnost Crnoj Gori pod njihovom mudrom upravom, kad će sve biti med i maslo. A baš ti gledaju kako da šklapnu nešto i izigraju te iste zakone koje propovijedaju, pa će se pored hrane morati uvoziti i sudije koliko na se nakotilo hulja i lopova. Izgleda da će nam samo ostatitoliko za kletvu, čast i obraz Marka Miljanova.
Može li trezveno čeljade očekivati da će to Evropa konačno da uvidi? Ta Evropa što ima svoje ime već dvije hiljade godina, a još je u fazi dizajna. Ili Evropa Havijera Solane iz novijeg doba, koja nas je podarila obogaljenim demokratskim principima od 55 prema 45 procenata.
Ili da se uzdamo da će se većina među nama konačno dozvati pameti i prestati da na lokalnim izborima glasa za razne bečiće, krapoviće, abazoviće i ostale srednjeprstoviće, kojima se ispod tankog sloja prividne zabrinutosti za narod i državu, prikriva politička ološ i šljam, za kojeg pjesnik kaže da se mnogo brže rađa, nego što sudbina stiže da ga ubije. Njihovu megalomaniju, primitivizam i narcizam uz potucanje ispod popovskih mantija jedino je što nude narodu.
A što reći za našu Vladu koja je prebukirala listu ministara, od kojih je većina manje korisna za društvo od onih vrijednih žena što čiste javne toalete, a koje pogrdno nazivamo babe sere…
