Kaže kako brak u zabludi u pravnom smislu podrazumijeva prvenstveno zabludu o ličnosti partnera sa kojim se stupa u bračnu zajednicu.
- To se mora odnositi na neku bitnu osobinu, o kojoj, da je osoba imala pravo saznanje, možda ne bi sklopila brak. Može da bude psihička nestabilnost, jači duševni i mentalni poremećaj koji osoba ima a koji bi, da je osoba sa druge strane znala, možda bio jedan od razloga da se ne zaključi brak. Pravno gledano postoji i dio kad neko pod pritiskom ulazi u brak, često zbog straha, to takođe kasnije vodi ka njegovom poništenju - rekla je Šabotić.
Ako osobe odluče da okončaju svoj brak, objašnjava ona, sud ne ulazi u detalje, već je bitno da se podnese tužba ili sporazumni prijedlog za razvod i da osobe istaknu želju za okončanjem braka i to je, kaže, razlika u odnosu na poništenje braka. Dodaje da je rok za osporavanje braka godinu od dana saznanja da je u pitanju zabluda.
- Osoba koja ima određene psihičke probleme, na primjer, zaključila je brak i ako se za godinu ne regulišu ti problemi ima mogućnost da podnese zahtjev za razvod braka - istakla je Šabotić.
Kaže da je bilo primjera u praksi i da se krivični dosije krije od partnera, pa se ljudi iznenadeu toku braka.
- Kod poništenja braka zajednička imovina se dijeli isto kao i u slučaju razvoda braka, to je standardna procedura. Prezime može da ostane, ali čim se poništava brak, to je malo veći stepen od razvoda, vjerovatno ta osoba želi da vrati svoje prezime - zaključila je Šabotić.
