Prvi čovjek stigao je u 7:27 ujutro, ruski vojnici su mu pokrili glavu i odveli ga uz prilaz prema neuglednoj poslovnoj zgradi. Dva minuta kasnije prigušeni, molećiv glas probio je jutarnju tišinu. Uslijedio je nemilosrdni odgovor: "Pričaj, pričaj, majku ti *****", piše AP.
Ruska operacija "čišćenja"
Bilo je to hladno, sivo jutro 4. marta u Buči u Ukrajini.
Do večeri će najmanje devet muškaraca hodati u smrt u Jablunskoj ulici 144, kompleksu zgrada koji su Rusi pretvorili u stožer i središte nasilja koje će šokirati svijet.
Kasnije, kada su sva tijela pronađena razbacana po ulicama i na brzinu spakovana u grobove, lako se moglo pomisliti da je pokolj bio slučajan. Stanovnicima koji su pitali kako se to dogodilo rečeno je da se pomire sa situacijom, jer na neka pitanja jednostavno nema odgovora. Ipak, kako piše AP, postojala je metoda za nasilje.
Ono što se tog dana dogodilo u Buči bilo je ono što su ruski vojniciu presretnutim telefonskim razgovorima nazvali "začistka", odnosno - čišćenje.
Rusi su lovili ljude na popisima koje su pripremile njihove obavještajne službe i išli od vrata do vrata kako bi identifikovali potencijalne prijetnje. Oni koji nisu prošli ovu filtraciju, uključujući dragovoljce i civile za koje se sumnja da su pomagali ukrajinskim trupama, mučeni su i pogubljeni, pokazuju snimci nadzornih kamera, tajni audiosnimci i intervjui.
Associated Press i serijal PBS-a Frontline dobili su snimke nadzornih kamera iz Buče koji prvi put pokazuju kako izgleda ruska operacija čišćenja u Ukrajini. To je bila organizovana brutalnost koja će se ponavljati u velikim razmjerama na teritorijima koje je okupirala Rusija širom Ukrajine - strategija za neutralizovanje otpora i terorisanje lokalnog stanovništva kako bi se dobila njihova pokornost, piše AP. Ovu su taktiku ruske snage koristile u prošlim sukobima, posebno u Čečeniji.
Odveli ih u Jablunsku 144, bili i onda pucali u njih
Dana 4. marta tokom jutra ruski su vojnici preuzeli kontrolu nad Jablunskom pa tako i nad kućom u Jablunskoj 31, u koju su se sakrila nekolicina ukrajinskih dobrovoljaca. Ruski vojnici su razvalili vrata kuće i izvukli osam Ukrajinaca i vlasnika kuće u dvorište. Natjerali su ih da skinu cipele, optužili ih da su nacisti i da djeluju kao osmatrači ukrajinske vojske. Zatim su dva ruska vojnika na nišanu povela muškarce niz mokru, zaleđenu cestu do Jablunske 144, psujući ih dok su muškarci hodali u čarapama. Bilo je 11:08.
Vojnici su ih natjerali da kleknu iza ruskog vojnog vozila na prilazu kompleksu i udarali ih nogama. Tada je jedan od zarobljenih muškaraca, inače taksista, Ivan Skiba, vidio kako podižu jednog od zarobljenih i pucaju mu u glavu.
Tokom sljedećih nekoliko sati, vojnici su dopremali sve više i više ljudi u Jablunsku 144. U međuvremenu su ruski vojnici provaljivali u domove ljudi, razvaljivali brave i probijali visoke ograde tenkovima, pokazuju snimci nadzornih kamera. Mještanima su rekli da traže oružje. Stanovnici su rekli da su vojnici takođe krali alate, elektronsku opremu, hranu i piće.
Muškarce koji su klečali u Jablunskoj 144 u nekom su trenutku ruski vojnici počeli voditi po dvojicu u poslovnu zgradu. Rusi su taj dan pustili većinu civila, prvo žene, a zatim muškarce. Ali dobrovoljci nisu pušteni. Njih su mlatili.
Ruski vojnici Ivana Skibu i druge volontere s kontrolnog punkta odveli su iza ugla poslovne zgrade, do malog dvorišta, u kojem je već bilo jedno mrtvo tijelo. Tada su dva vojnika počela pucati. Osjetio je kako mu je metak probio bok i pao je na tlo. Pretvarao se da je mrtav, prestravljen da će Rusi vidjeti kako njegovi izdisaji zamagljuju hladan zrak.
"Čekao sam mrak... Užasno, jednostavno užasno"
"Čekao sam mrak", rekao je. “Užasno... Ne mogu objasniti... Jednostavno užasno.”
Nakon što je utihnulo, Skiba je izvukao zapešća iz trake koja ih je povezivala, puzao kroz leševe svojih kolega s kontrolne tačke i ukrao čizme s tijela jedinog čovjeka koji ih je još nosio. Otrčao je do susjedne kuće i sklupčao se na kauču, pokušavajući se ugrijati. Zatim je čuo glasove Rusa koji su pitali ima li koga u kući. Skiba se pretvarao da je vlasnik.
Vjerujući da se radi o ozlijeđenom civilu, vojnici su ga vratili u Jablunsku 144, ovaj put na doktorsku pomoć, rekao je Skiba. Odveli su ga u podrum u kojem je bilo zarobljeno više od 100 ljudi. Sljedeća tri dana Skiba ondje nije nikome govorio o svojoj rani od metka.
Dana 7. marta Skibi i ostalima Rusi su dopustili da napuste podrum. Svi ostali koji su bili zarobljeni s njim, osim mladića s nadimkom Svetac, bili su mrtvi. Tada je Skiba napokon izašao iz Jablunske 144.
Razgovori ruskih vojnika
Dana 14. marta vojnik pod nadimkom Ljonja nazvao je svoju majku s mobilnog tornja u blizini Buče. "Na ulicama su civili kojima je mozak prosut po tlu", rekao je. Njegova je majka htjela da zna ko ih je ustrijelio.
"Naši ljudi", odgovorio je Ljonja.
“Možda su bili samo mirni civili”, rekla je njegova majka.
“Mama, u toku su borbe. I odjednom iskoči! Razumiješ? Što ako ima bacač granata?” rekao je Ljonja.
Jednom su, opisao je Ljonja u razgovoru, zaustavili dječaka i provjerili Telegram račun na njegovom telefonu. Aplikacija je imala podatke o lokaciji i logistici Rusa.
"Ustrijeljen je na licu mjesta", rekao je Ljonja svojoj mami. To je samo jedan od poziva čiji je sadržaj objavio AP u svojoj velikoj priči o zločinima u Buči.
