To je posljednji relevantan podatak koji se odnosi na pismenost populacije, s obzirom na to da na posljednjem popisu od građana nije zahtijevano da se izjasne o tome.
I dok je velikom akcijom nakon 1945. godine nepismenost u našoj državi za relativno kratko vrijeme gotovo iskorijenjena, zanimljivo zvuče podaci kako je sve izgledalo u ranijoj prošlosti.
Najprije, podaci sa popisa održanog 1921. godine govore kako je u Crnoj Gori bilo nepismeno čak 62,5 odsto populacije. Pritom, naročito zabrinjavajuća bila je brojka koja se odnosila na žene – svega 19 odsto njih znalo je da čita i piše.
Nije mnogo bolje bilo ni 10 godina kasnije, kada je udio pismenog stanovništva u ukupnoj populaciji Crne Gore iznosio 43,9 procenata.
Tek što je Drugi svjetski rat završen, vlasti su pokrenule masovan proces opismenjavanja populacije, a rezultati su bili naročito vidljivi u Crnoj Gori. Već 1948. godine, kako su govorili podaci sa tadašnjeg popisa, pismeno je bilo 73,6 odsto populacije. Tada je među muškarcima njih 86,2 procenata bilo pismeno, a među ženama 62,9 procenata.
Brojka veća od 90 odsto pismenog stanovništva dostignuta je 1981. godine. Tada je pismeno bilo 90,1 procenata žena i 96,6 odsto muškaraca.
Najzad, 2011. moglo se reći kako su nepismeni na nivou statističke greške – među muškarcima ih je bilo 0,6 odsto, a među ženama 2,4.
