Kako procjenjujete učinak Krivokapićeve apostolske vlade, posebno u obasti kulture, za ovih godinu i po?
Eraković:Tolika je šteta napravljena za ovih godinu i po da se može reći da kultura, obrazovanje i nauka praktično više ne postoje, osim što djeca još nekako idu u školu.
Ne znam šta je drugo urađeno, sem ti kastizi i u kulturi, i u školama i na Univerzitetu. Prosto imam utisak da neko želi, a znamo ko, da sve što je crnogorsko uništi. Da ga jednostavno izbriše i da počne iz nekog samo njemu znanog početka, za interese nekoga drugoga – za Crnu Goru i Crnogorce svakako ne.
Četničko kadriranje Vesne Bratić
Vesna Bratić je bila posebno agilna u četničkom kadriranju oblasti koje je vodila…
Eraković:Tako je. Evo, recimo, dovesti na čelo Filmskog centra ženu sa strane, sa desničarkom političkom reputacijom nije ništa drugo do zla namjera. Mi imamo ovdje mlade, školovane ljude. Gospodin Čekić koji je vodio taj centar bio je izuzetno sposoban. Uveo nas je u svijet evropske kinematografije, redovno smo bili prisutni na svim evropskim festivalima – Venecija, Berlin, Sarajevo… Nekoliko naših madih reditelja se već pročulo u širem smislu. To je bio potpuno sulud potez.
Pa pogledajte šta se desilo u Simfonijskom orkestru, pa u Crnogorskoj kinoteci. Maći jednog čovjeka poput Andra Martinovića koji je bio sasvim posvećen tom poslu, čovjeka koji je uz Gojka Kastratovića i Branka Baletića napravio tu Kinoteku, i dovesti nekog Bjelanovića iz Bijeloga Polja, za kojeg ne znam da se ikad bavio filmom u svom životu, skaredan je pokušaj urušavanja svega onoga što se dobro radilo.
Pa vidite šta se radi sa Narodnim muzejem Crne Gore, tamo gdje je pohranjena naša istorija. Držati ga godinu i po bez čelnog čovjeka, To je strašno. Skoniti jednu ženu koja je po svemu, i po obrazovanju i po načinu kako je radila, prava osoba za to mjesto, i pokušavati da se umjesto Anastazije Miranović dovedu neki potpuno efemerni ljudi je suludo.
To mjesto je zvanično „pokrivala“ upravo Vesna Bratić…
Eraković: Jeste, a vidjeli smo i kako!
Mi smo Crkvi Srbije dopustii da radi što hoće
Crkva Srbije je svemu tome davala svoj poseban pečat i doprinos. Čuli ste šta je Joanikije ovih dana izjavio o Crnoj Gori kao „maoj Ukrajini“, kako to komentarišete?
Eraković: Mene to uopšte ne iznenađuje. Te ljude je sad zapalo carstvo i rade kako hoće, jer mi smo im to dopustili. Trebalo je na vrijeme uočiti i spriječiti sva ta skretanja. Pa, vidite, ko vam je predsjednik Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, ko su vam predsjednik i članovi Žirija za dodjelu nagrade Miroslavljevo jevanđelje. Šta smo drugo onda mogli očekivati, nego ovakve kastige.
Kako to popraviti?
Eraković:Nema toga ko popravit’ može ovo što su ovi uradili, bar ne u dogledno vrijeme. Treba prvo podvući liniju i sabrati sva štetočinstva koja su napravili za samo godinu i po i pod hitno početi oslobađati se toga.
U manjinskoj vladi će SNP držati Abazovića za gušu
Može li to uraditi manjinska vlada čije je formiranje u toku?
Eraković: Bojim se da se Dritan Abazović mnogo zaletio i okružio ljudima koji ne mogu da ga prate, ili on ne može njih da prati.
Umjesto da po svaku cijenu okupi oko sebe najboje, najsposobnije, bez obzira da li je neko DPS-ovac, SDP-ovac, Uraš, ovaj ili onaj, on opet pravi dilove sa protivnicima Crne Gore.
Dritan kao da još nije uočio probleme i ne zna šta ga sve čeka. Istinu za volju, to će biti ta neka prelazna vlada u kojoj će da ga drži za gušu SNP, za koji se ne zna šta je – socijalistička ili srpska narodna partija, a djeluje mi da je sva u znaku srpstva, bolje reći Srbije.
Tamo, u toj SNP, postoji nekoliko vrlo pametnih ljudi. Ako oni ne dođu u prvi plan, toj se partiji zlo piše, a i nama s njom, jer već je zapisana u crnogorskoj istoriji kao veliki remetilački faktor.
Ako se procrnogorske snage ne objedine, nema nam napretka
Pa šta nam je onda činiti?
Eraković: Ako se procrnogorska stuktura ovdje ne objedini, kao kad smo prije 16 -17 godina imali Pokret za nezavisnu Crnu Goru, neće biti napretka. I tada sam, nakon referenduma, rekao: ovaj Pokret tek sad treba da radi, ali to se nije desilo.
Bojim se da smo se opustili, da smo omlačili, da više nema one oštrice. Jedino se to pokazalo na Cetinju, na Bevederu. Tu se vidjelo da postoji ta neka iskra, to mi je vratilo snagu i sjećanja na ono divno vrijeme kad smo sa Liberalnim savezom krstarili Crnom Gorom i kad su se okupljale na desetine hiljada ljudi.
I ovdje u Podgorici smo imali, odmah nakon izbora, na glavnom trgu 50 hiljada ljudi na patriotskom skupu. Ima te snage, ali ne postoji partija, ili čovjek da sve to objedini. Što veli Njegoš: Svi zajedno i dosta rabote. Dosta nam je praznih priča, saopštenja, tvitova… Treba da izađu jasno i glasno u narod i da kažu : ovo su izdajnici, izdali su sve što je valjalo u Crnoj Gori i treba ih poćerati.
Akademska zajednica se živa ne čuje
Kako komentarišete ulogu akademske zajednice u svim ovim dešavanjima?
Eraković: Oni najbolje komentarišu sami sebe – živi se ne čuju. Prva naučna i umjetnička institucija Crne Gore nije izdala ni jedno saopštenje povodom svega što nam se događa u ovih godinu i po. Jeste sad ovo jedno oko Ukrajine, ali potpuno nemušto.
Ne tražim ni od koga da ide pesnicom u čelo, pogotovo kad je riječ o nauci i umjetnost, ali da se kaže jasno, glasno i otkrito, što bi rekao Njegoš. To je dužnost Akademije i akademika.
A kako će se pod vašim predsjedavanjem ponašati Dukljanska akademija nauka i umjetnosti?
Eraković: Moj izbor treba tek da bude potvrdi Skupština. Sreten Perović će ostati doživotni počasni predsjednik. Mi ćemo sad sa DANU pokušati da napravimo jednu živu društvenu cjelinu koja će jasno i glasno govoriti o svim problemima koji nas okružuju kad su u pitanju društvo, nauka, kultura, umjetnost.
Nećemo se ponašati ni borbeno, ni neborbeno, nego tačno onako kako treba, sa stručnošću, sa moralnom odgovornošću prema svim probemima koji tište ovu državu.
Predložio sam i da izabremo tri potpredsjednika, kako bismo ojačali tu ulogu. Moji kandidati su Novak Adžić, Andrej Nikolaidis i Bato Kuliš.
Mislim da ćemo tako biti mnogo operativniji i efikasniji u ostvarivanju naše misije.
