Za one koji ne znaju Daning-Krugerov efekatje kognitivna pristrasnost u kojoj ljudi bez znanja u nekoj oblasti umišljaju da su najmjerodavniji da iznose stavove na teme iz te oblasti. I to čine sa nebeskih visina samo zato što ih je ljudska glupost i neobrazovanost izbacila na pozicije da odlučuju o sudbini nesretne Crne Gore. Vjerujem da vam je sada jasno zašto epidemija i kolike su razmjere te epidemije.
Ne znam da li su se prilikom osnivanja PES-a članovi hvatali na bućkalo ili nekim drugim metodom, ali mi definitivno nije jasno po osnovu kojih kriterijuma je formirano rukovodstvo te pestokupljevine iz koje su izrasli „vanserijski“ kadrovi, kojima je većinom prvo ozbiljno zaposlenje državna funkcija na kojoj su se obreli, opet kažem, ljudskom glupošću i neobrazovanjem onih koji su ih birali. Kao neko ko je u svojoj poslovnoj karijeri doprinjeo da mnoge crnogorske firme dobiju milionske poslove u inostranstvu, držim da imam pravo da se pozabavim sa bulumentom koja nije doprinijela Crnoj Gori ni jedan euro. Upravo zato još više idu na živce svakodnovna botovanja i imbecilna objašnjenja o „održivosti i benefitima“ tzv. „euro programa“.
IDIOTIZMI
Najviše mi se dopadaju idiotizmi da je bolje 1400 eura nego 220 eura, iako svi znamo da je za vrijeme predavgustovske vlasti, kad je sto eura imalo veliku kupovnu vrijednost, vladala praksa da se plata primala dijelom preko računa, dijelom „na ruke“, ali da niko nije radio za 220 eura. Da li je ta politka bila ispravna, to je drugo pitanje, ali mi se čini da je svjesno žmureno na nju jer je, s jedne strane uticalo na smanjenje bruto izdvajanja privatnog sektora za plate, a sa druge strane smanjivalo buduća izdvajanja za penzije.
Konačno, bolje je i 2.400 eura, nego 1.400! Problem je kako se dolazi do toga? Objašnjenja o smanjenju odlaska u inostranstvo, dostojanstvu i sličnim marifetlucima su goli populizam. Kao da dijete svom ocu koji radi u gradskoj čistoći kaže: „tata, ja zaslužujem patike New Balance od 200 eura, ajfon najnoviji model, Tommy Hilfiger jaknu, ... da bih se ośećao dostojanstveno“. A očajan otac širi ruke i kaže „O'kle sine?!“. A sin mu odgovara „ne znam, snađi se, otmi od drugih, zaduži se“.
Da bi objasnio kako je finansijska situacija Crne Gore super i da su netačne tvrdnje o mogućem grčkom scenariju, potpredśednik Skupštine Crne Gore i generalni sekretar pokreta Evropa sad, Boris Pejović, kaže da je Crna Gora dužna „samo pet milijardi eura“ i da je to 58,5 % BDP-a, a da je Grčka u jeku krize imala dug cca 200% BDP-a. Što rječito govori o tome da dotični Pejović nema veze sa vezom o ekonomskoj nauci. Nije bitna visina duga u odnosu na BDP, već sposobnost države da servisira taj dug. USA ima dug u hiljadama milijardi pa Kina sve svoje suficite plasira u kupovinu američkog duga. Japan je imao zaduženje preko 200% BDP, ali Japan je taj novac ulagao u energetska postrojenja i unaprijeđenje tehnologije, koji su uvećavali japanski BDP i omogućavali lagodnu otplatu kredita. Nije trošio ino-kredite na potrošnju i povećanje plata!!! I nije grijeh koristiti tuđu akumulaciju, grijeh je kad se ona ne koristi za povećanje produktivnosti, već se troši za tekuću potrošnju. Možda bi i Grčka da je povećala plate za 100% dobila još veću potrošnju i na bazi potrošnje veći BDP, pa bi joj procenat bio manji u odnosu na BDP? A?
Koja će to crnogorska privreda omogućiti lagodnu otplatu po inozaduženjima? Da neće od „ulaganja“ u tekuću potrošnju, od koje je 95% ino porijekla, odnosno iz uvoza? Što će Crna Gora sa dospjelim obavezama po inokreditima? Sljedeće godine su, koliko znam, dvije milijarde? Novim zaduženjima sa još nepovoljnijim kamatama? To se zove presipanje iz šupljeg u prazno, gospodo iz PES-a? Pa gledajte da što više demagoškim floskulama i populističkim mantrama finansijski uništitite državu Crnu Goru!
BEZOBRAZLUK JELENE NEDOVIĆ
Drugi dijamant PES-a je Jelena Nedović. O Srebrnici Nedović je izjavila u parlamentu Crne Gore: „Poštujemo presude suda u Hagu ali imamo ośećaj za žrtve na prostorima bivše Jugoslavije. Ne smijemo da zaboravimo Bratunac i fotografije ubijenih dječaka“. Ne znam da li pomenuta Nedovićka zna da su na otkrivanju žrtava Srebrnice učestvovali evropski forenzički stručnjaci, koji su preko DNK-a skupljali kosti i poput pazla sklapali leševe iz više sekundarnih grobnica, koje su služile da se sakrije zločin, da bi se mogla, sklapanjem potrebnog procenta kostura, proglasiti smrt žrtava sa imenom i prezimenom? Na taj način je „sastavljeno“ 8.372 ubijenih Bošnjaka, uglavnom strijeljani kao zarobljenici, mnogi sa vezanim rukama na leđima! Inače, u periodu 1992–1995. godine, računajućimasovne zločine i etničko čišćenje s proljeća i ljeta 1992. godine u opštinama Zvornik, Višegrad, Vlasenica i Bratunac, broj stradalih Bošnjaka u cijelom Podrinju iznosio je više od 20.000 ljudi!
Ne umanjujući značaj bilo čijih žrtava, prema dokumentaciji zvaničnih institucija Republike Srpske za regiju Birač i Srednje Podrinje tokom perioda 1992–1995, podvlačim zvaničnim podacima Republike Srpske (!), evidentirano je 2.385 poginulih Srba, od čega su 1.974 bili vojnici Vojske Republike Srpske, a 387 civili, dok je 24 ostalo nerazvrstano. Opet kažem, previše je to žrtava, ali se ne mogu oteti utisku da se radi o bezobrazluku Nedovićke, koja je pominjanjem mrtvih đečaka u Bratuncu, poginulih u razmjeni vatre,htjela da relativizuje egzekuciju 8.372 zarobljenika i genocid! Ta relativizacija genocida u crnogorskom parlamentu je manir najgore sorte velikosrpskih šovinista. Izgleda da je i PES utočište slične sorte.
GLAVA “U PIJESKU
Da su i Demokrate slične provinijencije govore mnoge stvari. Jedna od njih je ta „odbrana dostojanstva“ Kotora od kotorskog gradonačelnika i Demokrata, u sadjestvu sa „četničkom braćom“ vojvode Mande, odbijanjem da se promjeni ime gradskog bazena u Kotoru. Kažu da žele da Kotor odlučuje sam o sebi i da sačuvaju ugled velikog vatrepoliste koji je zadužio crnogorsku reprezentaciju u lokalni klub. Kad je u pitanju ugled Zorana Gopčevića, prvo je sam trebalo da ga čuva da bi ga i drugi čuvali. Svojim „zaslugama“ u logoru Morinj on je sam unizio sebe i izgubio ugled koji je nesporno imao, pa se ničim ne razlikuje od svih onih koje brane ljubitelji raznih zločina diljem nam bivše države.
A dokle je to zabijanje glave u pijesak dovelo, govori i skandiranje Ratku Mladiću na tom istom bazenu u Kotoru. Ono što mene najviše vrijeđa i boli je da su u mom rodnom gradu, Baru, u kojem sam u ranoj mladosti drugovao sa đedovim komšijama Matezićima, igrao se sa najboljom drugaricom Eminom, sestrom Zeka, pobratima mog ujaka, odrastao na mlijeku i siru Malisorke Kate iz Sustaša, crkveni bašibozuk i njihove sluge i podanici odali počast masovnom ubici pripadnika islamske vjere, osuđenom pred međunarodnim sudom za genocid! To nije moj Bar, to nije moja Crna Gora! Sklonite se nesrećnici, ne vrijeđajte nam istorijsko naslijeđe, istorijsko pamćenje, ne vrijeđajte crnogorski habitus! Tamo odakle ste došli, ili odakle je zagađena Crna Gora, ostavite tamo vaše mržnje, klanja, balvane, ubijanje nejači, ne unositi nam ih na pragove!
Više državno tužilaštvo u Podgorici već šest mjeseci nije donijelo odluku povodom skandiranja zločincu Ratku Mladiću na utakmici u Zeti, bez sankcija su prošli i gradonačelnici Pljevalja i Tivta iz Mandićeve „pomiriteljske“ stranke, bez zakonske odgovornosti jeprošao i novokomponovani mitropolit Aleksandra Vučića, Metodije, jer su popovi Crkve Srbije u Crnoj Gori iznad zakona. Sva je prilika da će i popovi na koncertu povodom desete godišnjice osveštenja Sabornog hrama tzv Svetog Jovana Vladimira u Baru.26.09.2026, đe su uz ansambl „Fenečki biseri", u ekstazi, kao na ekstaziju, balavili uz nazovi pjesmu „Đenerale, nek' je tvojoj majci hvala", ostati netaknuti od zakona. Čime se još jednom potvrđuje da je srpska crkva u Crnoj Gori gnojni čir sa kojim se Crna Gora nikada neće osloboditi velikosrpskog političkog projekta, jeretičkog svetosavlja, zaostalosti, primitivizma, antievropeizma, rusofilstva, ... Ili, jednom rječju opskurantizma, tako svojstvenog njenom ontološkom karakteru.
A što se Mandića tiče i nepoštovanja zakona glede održavanje jesenjeg zaśedanja u prijestonom gradu Cetinju, podśetiću na njegove prizemne opservacije prelijepog i neuništivog Cetinja, duhovnog ishodišta Crne Gore. kao sela ispod Lovćena u kojem se rodio jedan od najvećih krvnika Crne Gore, čime je pokazao svoju stvarnu „pomiriteljsku“ suštinu. Možda da mi njemu podignemo u tom velegradu od Krnje Jele spomenik Alesandru Pirciju Biroliju, zagrljenom sa Pavlom Đurišićem i Joanikijem Lipovcem, umjesto spomenika krvniku na Cetinju? A o krvnicima i masovnim ubicama na Cetinju u novijim vremenima i njihovim „psihoterapeutima“ u Cetinjskom manastiru, drugom prilikom. Ipak to traži više pažnje i kad su u pitanju motivi i kad su u pitanju podstrekači. Za to nam duguju bar elementarna obavještenja „vlasnici“ bezbjednosnog sektora i iz vremena Kudravog i iz vremena sadašnjeg! I jedne i druge ćemo pamtiti po mrtvima na Cetinju, zahvaljujući njihovoj „sposobnosti“!
