Da, građanska braćo svih vjera i nacija i političkih i seksualnih opredjeljenja - mi smo u ratu. Još se ne puca jer nema ozbiljnog otpora ni od opozicije ni patriotskih udruženja ni intelektualne ni kulturne elite, a posao oko rastakanja naše države, privrede, građanskih multietničkih i sekularnih nazora, identiteta i istorije i kulture nesmetano teče, primjenom banalnih laži te demagogije i propagande. Na ovakve kakvi smo mi, sada ne treba im da tupe oštricu sablje ni da mrče svijetloga oružja. Pali smo ka što mrtvo tijelo padne, ili kako Hegel reče - sve što je palo s razlogom je palo, jer je bilo sklono padu.
Prethodna vlast nije uvela ni vladavinu prava do valjanog nivoa, nije spriječila već rascvjetala korupciju i kriminal, niti ojačala i učinila nezavisnim institucije. Prepisivala je evropske zakone ali nije baš insistirala na dosljednoj primjeni, pa smo imali nedodirljivu vlast političkih i kontroverznih biznis oligarha. Jesu stvorili nezavisnu državu, - demokratski i bez krvi; uveli nas u NATO i imali solidnu vanjsku politiku, ali izgleda nisu imali ozbiljnu namjeru da uđemo u EU transparentno i zasluženo, jer to bi ih dosta razvlastilo, već ako je kako moglo na foru.
Zbog toga je EU uzvratila puštanjem DPS-a niz vodu i podrškom svetosavskotalibanskoj i pseudograđaskoj petstokupljevini tolerisanjem lažne proevropske i euroatlantske demagogije. Zato sada mogu da se tajno i brutalno zadužuju i ratuju ko će između njih da rasproda državne firme i resurse, pa nam Mickey prodaje muda za bubrege formiranjem „Montenegro Works“ kao krovne
državne firme za kontrolu ostalih državnih firmi koje su po dubini otišle Frontovim kadrovima. Nije pitanje hoće li to rasprodati Srbiji, nego - ko će to učiniti. Naš Drinton (alijas crnogorski nazovi Danton) nadahnuto uzvikuje ,,Bastilja je pala“ povodom preuzimanja Javnog servisa od strane lika iz civilnog sektora koji pripada Uri i „sokratovskom“ medijskom koncernu Vijesti. Ne tangira ga okupacija Crne Gore od strane medijskog treša iz Srbije za koji Drinton redovno daje „nadahnute“ intervjue i saopštenja.
Ne, mali Berija, nije pala Bastilja nego je preseljena u manastire, baš kao i četvoroministarstvo i tvoj resor bezbjednosti i pružanja ruke pravde, koji ne mora da poštuje ni zakone ni konvencije ni EU pravne mudrine, već samo tvoje providence u momentima nadahnuća.
Od Staljinovih čistki nisu zabilježene takve i tolike smjene u sektoru obrazovanja i vaspitanja i to od direktora zabavišta pa do rektora državnog Univerziteta. Mora biti da je cilj toga pravljenje srbinibermenša (srpskog nadčoveka). Premijer najavljuje potpisivanje temeljnog ugovora sa SPC bez obzira na donedavna bulažnjenja i vrludanja, a to je definitivna kapitulacija pred Srpskom pravoslavnom crkvom i ,,Srpskim svetom“ Aleksandra Picoustog.
Ne dajte se obmanuti. Veliki filolog Jakob Burkhart, jedan od najvećih i mecena Fridriha Ničea, o crkvenim stremljenjima u upravljanju državom kaže: „Svaka religija, kad bi je pustili da upravlja državom, natjerala bi državu i kulturu da joj potpuno služe, to jest načinila bi ih vanjskim utvrdama sebe same i cijelo bi društvo oblikovala polazeći sama od sebe. Njeni predstavnici, to jest njena hijerarhija, potpuno bi zamijenili svaku drugu vladavinu. I kad vjera postane tradicija i okameni se, kulturi više ne bi pomagalo ako bi htjela da se mijenja i napreduje. Ostala bi zarobljena“.
Mi zato moramo u proteste u žestoku pravnu i političku borbu. Najzad moramo stvoriti demokratiju jer je nikada do sada nismo imali pa ni trenutno nema ni primisli od nje. Mi moramo realno ojačati nezavisnost države jer su je ovi što su je stvorili bjesomučno turirali do krajnjih granica tako da je neophodan generalni remont.
Biće teško, mi nemamo ni Univerzitet ni Akademiju nauka a objektivno gledano nemamo ni institucije kulture. A u ovom trenutku - šezdeset i pet posto visokoškolskih diploma je kupljeno po okolnim vukojebinama a kultura zasnovana uglavnom na rijaliti programima uz omalovažavanje naših originalnih kulturnih dostignuća.
Ali, zato smo imali istoriju, državu, slavne bitke i autokefalnu crkvu u vrijeme dok su Srbi bili rajetina. I veličanstvene ljude u našemu trajanju. Budimo ih dostojni. Budimo složni i odbacimo lične sujete i volju za moć. I u borbu! Rečeni Burkhart još veli: „A moć po sebi je zla, svejedno u čijim je rukama. Ona nije istrajavanje nego požuda i po sebi neostvariva, stoga je u sebi nesretna, pa mora, dakle, i druge unesrećivati“.
