Ne znam šta može biti štetnije za stanovnike Kosova. Da li je štetnije ako oni koji su na vlasti održavaju tajne sastanke sa srpskim predstavnicima, na račun Kosova, ili to što opozicija zna za tajne sastanke, ali zbog razloga koje ni sami ne znaju da objasne, informacije drže za sebe.
Treba spomenuti da sa obje strane postoji strašan manjak ozbiljnosti što se tiče ponašanja oko teme "tajnih razgovora".
U vrijeme kada se sa svih strana na veliko upozorava na situaciju kada će se ići ka novim kompromisima- barem što se tiče jednog dijela kosovske teritorije - sa namjerom da Beograd i Priština ne budu smetnja jedno drugom u procesu međunarodnih integracija, vlast i kosovska opozicija uhvaćene su u krugu poricanja i međusobnih optužbi, koje ne samo što ne pomažu dobrobiti zemlje, već ostavljaju nepovoljan utisak da je Priština grad bez nade.
Tokom konferencije za novinare koju je održao Ardian Đini,, opoziciona stranka Savez za Budućnost Kosova (AAK) Ramuša Haradinaja (na slici), u pisanoj partijskoj izjavi tačno 13 puta u različitim oblicima se spominjala riječ "istina", u vezi sa onim što su nazvali "tajnim sastancima između Vlade i Srbije".
Ipak, što je više Đini spominjao riječ "istina", to je više "istina o tajnim sastancima" postajala nepristupačnija za prisutne novinare.
I paralelno sa svim obećanjima zvaničnika partije AAK, da će srijeda biti Dan D kada će narod saznati istinu zajedno sa konkretnim činjenicama, novinari su se našli u jednoj neobičnoj situaciji tjeskobe.
On je samo mogao da kaže da su predstavnici vlasti imali najmanje tri tajna sastanaka sa predstavnicima Vlade Srbije u zapadnim zemljama, a sam premijer Hašim Tači je imao jedan u Budvi.
Ali, nije bilo ni fotografija, niti drugih konkretnih dokaza kako je burno najavljeno, zato što je "neko" vršio pritisak da se o tome ne govori javno. Da se razumijemo: kad neko od kosovskih političara stavi do znanja da su morali nešto da urade, a da za to nemaju neko dobro objašnjenje, oni u stvari žele da javnost to shvati kao da iza toga stoje "međunarodni prijatelji", ili SAD & Co.
Kao prvo, znamo da su predstavnici veoma važnih zapadnih zemalja postavili pitanje predstavnicima kosovske vlasti i opozicije kako bi javno mnjenje na Kosovu reagovalo ako bi zvanična Priština priznala "poseban status" za sjever Kosova, u zamjenu za priznanje nezavisnosti od strane Beograda.
Kao drugo, znamo da su se vlast i opozicija konsultovali sa istim predstavnicima zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova, koliko mogu biti prihvaćene ideje o razmjeni teritorija i pomjeranju granica između Kosova i Srbije.
Kao treće, znamo da su od strane "međunarodnih prijatelja" stigle poruke da bez obzira na broj priznanja nezavisnosti i podrške od strane svjetskih sila, put Kosova do članstva u UN i njenih evroatlantskih integracija biće pod velikim znakom pitanja bez nekog priznanja od strane Srbije i njenog najvećeg saveznika sa pravom vetoa u Savjetu Bezbjednosti, Rusije.
Kao četvrto, znamo da postoji veoma malo dobre volje od strane institucija kao i onih koji podržavaju nezavisnost, da se preduzme bilo kakva akcija koja bi izgledala malo radikalnija u smislu širenja prištinskog autoriteta na cijeloj teritoriji Kosova.
Kao peto, znamo a i svaki dan možemo primijetiti da Beograd lansira eksperimentalne balone u raznim formama, sa namjerom da pripremi srpske stanovnike za kompromis sa Kosovom, kao i za prosljeđivanje poruka Prištini, pa bilo to i poslednje vezano sa "deklaracijom o nezavisnosti sjevernog dijela Kosova".
Kao šesto, znamo da zbog mnogih razloga - pogotovo sa ciljem očuvanja vlasti, ili zbog mogućeg dolaska na vlast - ima veoma malo spremnosti od strane političkih predstavnika Kosova, kako iz vlasti tako i od opozicije, da se na bilo koji način suoče sa predstavnicima međunarodne zajednice, pa bilo to i po cijenu trgovanja sa sjeverom.
I najzad kao sedmo, i najžalosnije, znamo da (iako znaju sve što smo do sada spomenuli) institucije vlasti i dalje nemaju neku stvarnu strategiju o tome kako i šta treba uraditi vezano za situaciju u kojoj se nalazimo, kao što znamo i da opozicija takođe nema neku alternativnu strategiju za rješavanje iste situacije.
I na kraju, možda prije nego što nas vlast i opozicija zadave ping-pong igrom (kao u slučaju teme o tajnim sastancima) bilo bi dobro da ovom narodu ili barem svojim glasačima kažu kada će im predstaviti planove za progres Kosova kao nezavisne zemlje sa suverenitetom na cijeloj njenoj teritoriji.
Ili možda još jedno: Imaju li m... da to urade?
(e-novine)
Adriatik Kelmendi
(autor je glavni i odgovorni urednik KTV Kohavision i kolumnista dnevnog lista Koha ditore)
