Najteži insekt na svijetu, novozelandska vetapunga, koja može da teži poput miša i da ima raspon nogu i do 20 centimetara, uspješno se vraća u prirodu nakon što je godinama bila na ivici izumiranja.
Zahvaljujući velikom programu oporavka vrste, u divljinu je pušteno čak 11.000 jedinki, a praćenje je pokazalo da su na pojedinim lokacijama već formirane samoodržive populacije.
"Budućnost vetapunge izgleda svijetlo“, izjavio je Kris Grin, počasni istraživač pri novozelandskom Odjeljenju za očuvanje prirode.
Grin je koautor izvještaja o uspjehu projekta, objavljenog 2. oktobra u časopisu New Zealand Journal of Zoology.
Ženka vetapunge može da teži kao miš, a tijelo joj naraste do 10 cm, uz raspon nogu do 20 cm.
Vetapunga je najveća od 70 vrsta. Nekada je živjela u djelovima Sjevernog ostrva, ali je zbog dolaska uvezenih predatora i gubitka staništa njihov broj drastično opao.
Do devedesetih godina vrsta se smatrala ugroženom, a danas se vjeruje da je s kopnenog dijela Novog Zelanda u potpunosti nestala. Preživjela je uglavnom na nekoliko ostrva bez predatora u zalivu Hauraki, blizu Oklanda, i uz obalu Nortlanda.
Preokret je počeo prije 15 godina. Od tada su desetine hiljada vetapungi uzgojene u centru za divlje životinje Baterflaj Krik i Zoološkom vrtu u Oklandu. Uzgojene jedinke potom su naseljavane na nova ostrva bez predatora, kao i u rezervate na kopnu sjeverno od Oklanda.
Baterflaj Krik i Zoološki vrt u Oklandu razvili su i postepeno unaprijedili tehnike za uzgoj velikog broja jedinki u kontrolisanim uslovima.
Mlade vetapunge, tzv. nimfe, hrane se mješavinom svježeg lišća, proteina iz ribljih pahuljica i šumske stelje. Grin ističe da su upravo proteini ključni za preživljavanje najmlađih.
Insekti se prebacuju u nova staništa čim postanu dovoljno veliki da se mogu sami braniti. U okviru programa sprovedeno je 45 preseljenja u divljinu, što je, prema Grinovim riječima, izuzetno visok broj za bilo koji program oporavka neke vrste.
Praćenje na dva ostrva potvrdilo je da su vetapunge formirale samoodržive populacije. Tamo su se već izlegle četvrta i peta generacija, a Grin to smatra jasnim pokazateljem uspjeha. Status zaštite vrste zato je promijenjen iz „nacionalno ugrožene“ u „nacionalno oporavljenu“.
"Ovo je veoma uzbudljivo jer takve vijesti ne možemo objaviti za mnoge druge ugrožene vrste“, rekao je Grin.
Novi Zeland je posebno osjetljiv na izumiranje vrsta zbog velikog broja endema i problema s uvezenim štetočinama.
