– Pišem pjesme. Neke su bolje, neke gore. One što ne valjaju bacam, dobre čuvam. Posadio sam tri limuna i tome se veselim. Doduše, ovo sam sad malo i slagao, jer dobro zvuči. Ustvari, nisam to sam radio, jer da jesam sve bi propalo (smijeh). Imam jednog čovjeka koji se razumije u sadnju, više sam tu bio kao neko ko je dao malo ruke – kazao je Džiboni, napomenuvši kako mu fizički rad ne pada teško.
Dok većina ljudi poslije ponoći spava dubokim snom, Džiboni u to doba stvara pjesme.
– Naveče sviram do pola tri, tada sam najmirniji, kad svi legnu u krevet. Onda se dignem u pola sedam ujutro i lunjam, gledam šta ću učiniti pa se opet vratim u postelju. Nemam neki red. Živim tim neurednim životom, čini mi se da sam prije imao više reda nego sad- ispričao je Džiboni.
