Polemika s g. Jakovom Dakovićem povodom njegovih stavova o jotovanoj i nejotovanoj varijanti crnogorskoga jezika pravo je uživanje.
G. Daković je zauzeo busiju i pozu velikoga polemičara, a u suštini kad pročitate njegove tlapnje vidite da od polemike bježi taman kao pokojni Risto Radović od istine. Čak veli da mu ne pada na pamet da raspravlja o jeziku jer je nestručan po tome pitanju, a čitava polemika je vođena upravo zbog jezika. Ostaje nam da mu zahvalimo što je priznao da o tome ne može voditi polemiku s ljudima koji se zalažu za jotovanu varijantu.
Ipak, vrijedi zbog čitalaca koji prate polemiku akcentovati nekoliko momenata iz polemike a koji se tiču moralnoga pristupa g. Dakovića.
Kao prvo, g. Daković, vjerovatno svjestan da su njegovi filološki argumenti tanki i upitni, najavio je kako neće više učestvovati u polemici. A onda se ponovo ukazao. I još veli: "Prigovoriće mi neko da sam rekao kako se više neću javljati ovim povodom. Rekao - i porekao." Eto, prvo pitanje - kako vjerovati osobi kojoj je riječ čvrsta kao g. Dakoviću?
Drugo, g. Daković u svojim tekstovima ne uspijeva sakriti svoju fiksaciju Andrejom Nikolaidisom i Fakultetom za crnogorski jezik i književnost. Štoviše, on priziva gašenje te visokoškolske ustanove i prepričava Nikolaidisove tekstove.
25
Treće, čovjek je prvi krenuo u polemiku oko jotovane varijante, a onda plačljivo zapomagao da mu se uzvratilo "ad hominem". Da bi potom u maniru najčetničkijih zadriglova Adnana Čirgića zvao "babo".
Četvrto, g. Daković je u polemici učestvovao s četiri teksta, a samo u jednome je govorio o jeziku. I to veoma loše i neupućeno. Ostala tri su mu poslužila kao kaubojska pljuvaonica đe je ispoljavao svoje frustracije. Pretpostavljam da ga snijeg drži zaključanoga pa ne može u šetnje po grobljima o kojima nas je izvještavao u svojim kolumnama i za koje tvrdi da imaju terapeutsko dejstvo.
I peto, g. Daković je krug ljudi s FCJK opisivao vojnom terminologijom. Kaže kako je moje pisanje kao lako topništvo u napadima na njega, iako je, velim, g. Daković prvi počeo omalovažavati autore koji brane jotovanu varijantu.
G. Dakoviću, da Vam odgovorim šahovski jer pretpostavljam da ste i za to ekspert. Najljepše šahovske minijature ispadnu kad žrtvuješ jaču figuru, kao kad namamiš protivničkoga konja da uzme topa. A onda - šah mat. Ili što Vi sami i glavom i bradom rekoste kako se u jezik ne razumijete nego samo iznosite lične stavove. Ima ljudi koji se isto tako ne razumiju u fiziku, ali imaju lične stavove da je zemlja ravna ploča. U tome je ljepota života.
Za razliku od g. Dakovića u čiju smo se riječ dobro uvjerili njegovom stilskom bravurom "rekao - i porekao", meni ne pada na pamet više s njim polemisati na ovu temu jer je sam, ponavljam, priznao da je nekompetentan. Da iskoristim jednu Lalićevu poentu, čovjek se od polemisanja s g. Jakovom može samo ojakoviti.
