Vještačka inteligencija je akter globalnih sukoba, a tehnologija sve više nadoknađuje manjak ljudi. To je, u emisiji E-uživo, kazao stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula – odgovorajući na pitanje je li AI nevidljivi akter ratova savremenog doba. Primjera za to je, kako objašnjava Džakula, sve više.
„Pomenuli smo dronove, sada se često koriste i termini “rojevi dronova”, koji se šalju na određene mete, kako bi što veći broj tih dronova uspio da probije mehanizme zaštite od druge strane. Takođe, sateliti i AI sistemi mogu dati ogromnu prednost manjim vojskama, ali to nosi, naravno, i ozbiljne rizike“, kazao je on.
Jedan od rizika je, kako objašnjava Džakula, i to što prag za sukob može postati niži.
“Takođe, kad je riječ o ratu koji se vodi dronovima i robotizovanim sistema - taj politički trošak rata postaje manji i nekada su manji povodi za veće sukobe. Takođe, postoji jaz između tehnološki jako naprednih i slabih država i taj jaz će postojati sve veći. Postoji još jedna stvar - da se pojavljuje to ultimativno pitanje ogovornosti. Algoritam koji se koristi u vještačkoj inteligenciji ili vještačka inteligencija predloži neku metu, ta meta se pokaže pogrešnom, što smo takođe vidjeli i te kako koliko je civila stradalo u ovim sukobima, ko je odgovoran u toj situaciji, da li je programer, vojnik, država? I to su pitanja koje međunarodno pravo tek počinje da rješava i regulacija vještačke inteligencije je u samom startu“, kazao je on.
Na pitanje može li vještačka inteligencija pomoći ljudima da prežive tokom ratova, sagovornik TV E odgovara potvrdno.
„To je važan dio ove priče, jer AI već pomaže u humanitarnim operacijama. Ti satelitski snimci, koji se analiziraju uz pomoć vještačke inteligencije, u velikim količinama, i tu ne pričamo samo o fotografijama već i satelitskim snimcima koji pokazuju druge parametre, kao što su toplota, koriste se za pronalaženje preživjelih nakon katastrofa ili nakon bombardovanja“, kazao je on.
Džakula se prisjetio i razornog zemljotresa u Turskoj, gdje su takvi sistemi pomagali spasilačkim timovima da identifikuju gdje se nalaze zaroboljeni ljudi.
„Takođe, humanitarne organizacije koriste vještačku inteligenciju da planiraju distribuciju hrane, vode i medicinske pomoći, i takvi sistemi mogu analizirati i kretanje izbjeglica i procijeniti gdje će trebati pomoć u takvim situacijama, tako da ta tehnologija definitivno se može koristiti i koristi se za spašavanje“, kazao je on.
Namjera osobe koja koristi neki alat je ono što čini samo djelo djelom i nedjelom – stava je Džakula.
„Počećemo od interneta koji je nastao zbog potrebe vojske, takođe GPS, koji koristimo svi danas i u automobilima i na uređaja, takođe je inicijalno bio vojni sistem“, kaže on.
Istorija, kao i sadašnji trenutak, pokazuje da ljudska priroda ima potrebu da ratuje, a tehnologija – kako zaključuje Džakula – samo mijenja način ratovanja.
