Nagli prekid uzimanja popularnih lijekova iz grupe GLP-1, koji se koriste u liječenju dijabetesa i za mršavljenje, mogao bi uticati i na mozak, a ne samo na tijelo.
Na to ukazuju dva nova izvještaja o pacijentima koji su nakon prekida terapije hospitalizovani zbog ozbiljnih psihijatrijskih simptoma, piše Science Alert.
Studije slučaja, objavljene u časopisu The Primary Care Companion for CNS Disorders, opisuju dva pacijenta koji su naglo prekinuli uzimanje tirzepatida, poznatog pod komercijalnim nazivima Mounjaro i Zepbound.
Prvi pacijent, muškarac star 61 godinu, primljen je u bolnicu u oktobru 2025. godine zbog zbunjenosti i nepredvidivog ponašanja. Naveo je da mu se depresija pogoršala, a ispoljio je i paranoju, kao i slušne i vizuelne halucinacije.
Razvio je i rijedak psihijatrijski simptom poznat kao Kotarov sindrom, kod kojeg osoba vjeruje da je mrtva ili da pojedini djelovi njenog tijela ne funkcionišu. Terapiju tirzepatidom prekinuo je u avgustu iste godine zbog mučnine.
Drugi pacijent, muškarac star 52 godine, hospitalizovan je u istom mjesecu zbog promjena raspoloženja i manične epizode. Simptomi su uključivali ubrzan govor, osjećaj pretjerane sopstvene važnosti, impulsivnost i razdražljivost.
On je naglo prestao da uzima tirzepatid mjesec ranije, nakon što je izgubio oko 45 kilograma. Tokom nedjelja koje su prethodile hospitalizaciji intenzivnije je konzumirao kanabis, a utvrđen mu je i nizak nivo vitamina B12, što ukazuje na moguće nutritivne nedostatke.
Pacijent je potom upućen na dalje liječenje u psihijatrijsku ustanovu.
Moguća povezanost, ali ne i dokaz
Iskustva ova dva pacijenta ne dokazuju da prekid uzimanja GLP-1 ljekova izaziva psihozu ili maniju, ali vremenska povezanost događaja otvorila je određena pitanja.
Autori studije objašnjavaju da bi prekid uzimanja agonista GLP-1 receptora, iako vjerovatno nije jedini faktor, mogao doprinijeti pojavi akutnih poremećaja raspoloženja ili psihotičnih simptoma kod određenog broja pacijenata koji su podložniji takvim stanjima.
To se posebno odnosi na osobe sa nutritivnim nedostacima, poput niskog nivoa vitamina B12, koji je zabilježen kod drugog pacijenta.
Takođe, oba pacijenta su i ranije imala dijagnoze depresije, odnosno anksioznosti, što je moglo uticati na razvoj simptoma.
Širi kontekst i nepoznanice
Ovo nije prvi put da se ljekovi iz grupe GLP-1 dovode u vezu sa psihijatrijskim stanjima.
GLP-1 receptori nalaze se i u mozgu, a postoje dokazi da ovi ljekovi mogu proći kroz krvno-moždanu barijeru. Ipak, njihov tačan uticaj na mozak još uvijek nije dovoljno istražen.
Ranije je evropska baza podataka o ljekovima zabilježila 481 psihijatrijski slučaj povezan sa primjenom ljekova semaglutida, liraglutida i tirzepatida.
Iako su ovakvi neželjeni događaji rijetki i čine nešto više od jedan odsto ukupnog broja prijava, istraživači upozoravaju da ozbiljnost zabilježenih slučajeva zahtijeva dodatna ispitivanja i analize.
Autori novih studija slučaja ističu da su psihijatrijske posljedice naglog prekida terapije ovom grupom ljekova i dalje nedovoljno istražene.






