Vlast uporno hoda utabanim stazama, pa ekonomija Crne Gore nastavlja da se održava na dva stuba, koja su uspostavljena evo već pet godina. Jedan stub je vještački podstaknuta inflacija a drugi stub je prekomjerno zaduživanje. I naravno, uz pomoć ogromnog broja medija i naručenih analitičara, aktuelni vlastodršci ubjeđuju nas da živimo nikad bolje, da su svi pokazatelji sjajni i što je najgore, veliki dio građana vjeruje u tu priču, jer naočigled, sve funkcioniše, primaju se i plate i penzije i socijala, dok se ogroman broj radnika zaposlio i radi u državnim institucijama i državnim preduzećima. Skoro pa idilično, samo kad ne bi bilo upitno, odakle sve to, kad nema novih investicija, kad nema novih realnih zaposlenja, kad nema rasta produktivnosti, te nema novostvorene vrijednosti. Kako to da se uvećavaju prihodi, kad turizam, saobraćaj, poljoprivreda i energetika imaju pad ekonomskih aktivnosti, a mala i srednja preduzeća se ubrzano gase?
Plasiranje neistina od strane odgovornih je postao manir, niko se zbog toga više i ne uzbuđuje. Premijer je izrekao na desetine obećanja ( da ne upotrijebim težu riječ), i naravno, ništa od toga nije ispunjeno. Svakodnevno slušamo neistine i kontradiktorne izjave koje se kose sa ekonomskom logikom a i sa zdravim razumom , ali zbog toga se niko ne stidi, nema odgovornosti, niko nije kažnjen, makar simbolično , niko se nije izvinio, samo se nastavlja u najboljem populističkom maniru.
Do juče smo se borili da dokažemo da inflacija uopšte i postoji. Grčevito su se branili da to nije tačno i da to što je eto malo prisutna, krivi su drugi: rat u okruženju, uvoznici, trgovci, stranci a država tu ništa ne može jer smo otvorena ekonomija. U stvari, vlast nam je nečinjenjem, poručila da je najbolje da država ništa ne uradi po tom pitanju, jer, saznali smo neki dan “inflacija je dobra za državu”.
Populizam je, ipak, izgleda, došao do svog vrhunca, i sve su prilike, da počinje otrežnjenje. Predloženi budžet za narednu godinu je manji u odnosu na prethodni, što se prvi put dešava, predloženi kapitalni budžet je duplo manji od onog iz 2019. godine, penzijski fond bilježi sve veći deficit a budžet za zdravstvo je nedostatan. Smanjena su sredstva za vanredne situacije. Kad se sjetimo ljetošnjeg požara u Piperima i onih neopremljenih vatrogasaca i obećanja da će se uložiti u zaštitu, iznos novca u budžetu za ove namjene već nam stvara jezu.
Inflacija nezaustavljivo jede ekonomsku stabilnost a čak su i "eksperti" vlasti priznali da ona postoji i da je to problem.
Ovih dana smo čuli i nevjerovatnu izjavu potpredsjednice Skupštine da je “inflacija dobra za državu, a da je loša za građane”. Dakle, vrlo opasna izjava, brine lakoća i bezbrižnost potpredsjednice, skoro da smo prepoznali prijekor građanima, što se uopšte bune zbog visokih cijena, valjda bi trebalo da se dobrovoljno žrtvuju za dobrobit države.
Dobili smo nesvakidašnje priznanje da državi treba inflacija, da se bez nje ne mogu isplatiti svi rashodi koje je vlast populistički osmislila. Ono sto se zanemaruje i što treba pojasniti je da je podsticanje inflacije od strane države nezakonito, da je to inflacioni porez, koji se naplaćuje prevarno, bez znanja i pristanka građana, odnosno, riječ je o krađi. Naime, porezi i razni drugi nameti koje propisuje država su zakonima utemeljene obaveze privrede i građana a te zakone je usvojila Skupština, pa je to regularno . U propisima jasno stoji koliki su nameti, koliko se neka usluga ili roba može oporezovati , dakle, to je propisana obaveza koja se mora poštovati , tako funkcioniše vladavina prava.
16A što se dešava kad imamo vještački podsticanu inflaciju? Podizanjem cijena stopa dažbine koju naplaćuje država formalno ostaje ista, kako je to zakon predvidio, međutim, suštinski, država naplaćuje iznos dažbine po znatno većoj stopi. I to se zove skriveni inflacioni porez. Npr. čokolada košta pet eura, regularni PDV je 21 odsto, odnosno jedan euro. Ako se cijena, vještački, za nekoliko dana, podigne na osam eura , iznos koji uzima država će biti 1,70. To znači da država na ovu čokoladu ne naplaćuje PDV 21 već više od 33 odsto. Zašto je ovo neregularno? To je ono što nije propisano, tj. nije po zakonu, ili možemo slobodno reći: to je krađa!
Ima li država pravo da krade svoje građane? Naravno da ne, naprotiv, država je dužna da štiti i građane i privredu od krađe.
Nedopustivo je i nezakonito zavlačiti ruke u džepove građana i potkradati ih. A pri tom ih još dodatno varati da im vlast u stvari povećava plate i penzije i da brine o njihovom standardu.
Da je riječ o filozofiji „inflacija je dobra za državu“ jasno je iz činjenice da vlast nikada nije sprovela kompleksne mjere za suzbijanje inflacije po ugledu na evropske države. Nekoliko kratkoročnih programa tipa "stop inflaciji" su samo zamazivanje očiju građanima. Ne da ne utiču na smanjenje , već ove mjere dodatno podstiču tako željeni rast cijena. Pa zar nije zamajavanje, ako se zamrznu cijene petnaestak proizvoda? Pa, više nego jasno je da će trgovci, tu izgubljenu dobit zbog ograničenih cijena nekih proizvoda ostvariti zaobilazno, tako što će stotinama drugih artikala povećati cijene i na taj način nadoknaditi štetu koju imaju od akcije „stop inflaciji“.
Pa da li je inflacija štetna za građane? E, tu se slažemo sa potpredsjednicom, veoma je štetna i kontinuirano vodi ka osiromašenju građana, pogotovo najsiromašnijih slojeva stanovništva. No, koga je briga za građane? Za njih imamo lijepu populističku priču o boljem životu.
A da li je inflacija dobra za državu? Naravno da nije, jer to je opasno oružje, pogotovo ako je u rukama neznavenih i štetnih populista. Postoje iskustva država da su inflacijom uspjeli da procentualno smanje učešće duga u BDP-u. Naravno da je to nepošten i nezakonit način i to je uvijek krađa građana. Ono što je još gore od toga, ako se brzo, alhemičari ne zaustave, kreće inflaciona spirala koja urušava standard i koja se teško zaustavlja i mora se hraniti zaduživanjem.
Kao u našem slučaju, naši vlastodršci nam se hvale da su smanjili učešće duga u BDP-u, ali su istovremeno podigli sve troškove, svu potrošnju, koju država ima, pa bez inflacije i dodatnog zaduživanja nema opstanka. Samo je pitanje dokle tako?
Drugi stub na kome počiva naš ekonomski sistem je zaduživanje. Kako je naša inflacija razvila svoju destruktivnu spiralu , bez zaduživanja nije moguće da država servisira svoje obaveze. Tako nas, opet varaju, kažu moraju da se zaduže da bi vraćali dospjele dugove prethodnika. Ali ono što nam ne kažu je da se dugovi u stvari ne vraćaju, oni se samo servisiraju. Dakle da bi se vratio stari kredit kod banke 1 uzima se novi kredit kod banke 2. Dug je isti samo smo sada dužni drugoj banci. Odnosno, dug se povećava za iznos kamata koje su sada neuporedivo veće. Sad gotovo svi razumijemo da su zaduženja neophodna jer tekuća ekonomska aktivnost u državi ne stvara mogućnost vraćanja kredita i smanjenje duga.
Takođe, iako nam konstantno ispiraju mozak da se zadužuju za razvoj i kapitalne projekte i golim okom se vidi da su kapitalna ulaganja sve manja i da se gotovo ništa ne radi. Krediti se uzimaju za potrošnju , odnosno za servisiranje tekućih potreba. Iznosi za plate, penzije i socijalu su sve veći i bez zaduženja se ne mogu isplaćivati. Deficit Fonda PIO postaje crna rupa naše ekonomije. Iznos koji je potreban za zdravstvo je sve veći i nije rezultat većeg broja i boljeg kvaliteta usluga, već rezultat rasta cijena ljekova i zdravstvenih usluga. Programi Evropa sad 1 i 2 dolaze na naplatu. Ova zabrinjavajuća kombinacija podsticane inflacije i zaduživanja uskoro dovodi do povećanja duga Crne Gore. Odnosno, učešće duga u BDP-u raste i biće iznad propisanih kriterijuma iz Mastrihta. Sve su ovo uočili naši partneri iz MMF- a , i napisali u izvještaju da našu ekonomsku strategiju treba rekalibrirati.
