Statistika pokazuje da se u svijetu svake godine kod više od 300.000 djece starosti do devetnaest godina dijagnostikuje neka vrsta maligne bolesti. Od tog broja, približno osmoro do desetoro djece živi u nisko i srednje razvijenim zemljama sa stopom preživljavanja od oko dvadeset odsto, dok u visoko razvijenim zemljama stopa izliječenja od mnogih uobičajenih malignih bolesti kod djece prelazi osamdeset odsto.
„Prema raspoloživim podacima Registra za maligne neoplazme Crne Gore, tokom 2013. godine od malignih bolesti oboljelo je 24 djece, odnosno 1,1% od ukupnog broja oboljelih te godine, i to duplo više dječaka (66,7%) nego djevojčica (33,3%). Najčešće dijagnoze malignih bolesti kod djece i adolescenata od 0 do 19 godina u Crnoj Gori su bile leukemije, maligni tumori mozga, kostiju i limfomi. Posljednji preliminarni podaci koji se odnose na 2019. godinu pokazuju da je broj registrovanih smrtnih slučajeva od malignih bolesti kod djece starosti do 18godina bio šest. Podaci Crnogorskog društva za borbu protiv raka govore da u Crnoj Gori od malignih bolesti godišnje obolijeva između dvadesetoro i tridesetoro djece, dok se godišnje u starosnoj dobi od 0 do 18 godina registruje uglavnom između pet i deset smrtnih slučajeva od istih“, navodi Đurović.
Svakog dana, dodaje, ali posebno danas moramo pružiti podršku malim herojima koji vode bitke i suočavaju se sa velikim izazovima i teškoćama koje ove bolesti nose sa sobom, a čije surovosti većina ljudi u Crnoj Gori nije ni svjesna. Odgovornost društva podrazumijeva i uspostavljanje kvalitetnog sistema podrške brojnim porodicama i roditeljima koji imaju djecu oboljelu od malignih bolesti i koji su svoje živote podredili jednom osnovnom cilju - njihovom ozdravljenju.
„Svako dijete oboljelo od raka zaslužuje najbolju moguću njegu jer je to osnovno ljudsko pravo. Umjesto igre i užavanja u djetinjstvu, djeca kod koje je dijagnostikovan rak nalaze se u zahtjevnoj situaciji koja ih na duži period izoluje od vršnjaka i prijatelja. Put borbe sa ovom bolešću obilježen je ogromnom patnjom i stresom i zato nijedno dijete ili porodica ne bi trebalo samostalno da prolaze kroz proces njegovog liječenja.
Iz ovih razloga, crnogorsko društvo, a naročito zdravstveni sektor moraju dati maksimalan doprinos poboljšanju stanja naše djece koja se bore sa pomenutim bolestima, dok sveukupna javnost treba da posveti veću pažnju ovoj temi kako bi se kod građana podigla svijest o problemu koji svakog dana postaje sve ozbiljniji.
Djeca su naše najveće bogatstvo i budućnost Crne Gore. Zato smo dužni da udružimo snage kako bismo im pružili svu potrebnu podršku i pomoć na teškom životnom putu kojim su, nažalost, prinuđeni da idu“, zaključuje Đurović.
