Gostujući u emisiji “Znam da znaš”, Đurović je istakla da Crna Gora podržava sve napore EU po pitanju podrške Ukrajini pa, samim tim, i najavu da će dobiti status kandidata.
“Bilo je interesantno gledati predaju upitnika 4. aprila i pristigle odgovore 18. aprila. Pristupanje EU nije samo put ka punopravnom članstvu, već i potvrda solidarnosti s patnjama koje taj narod danas prolazi, ogromnim žrtvama i razaranjima koje je ta zemlja doživjela”, poručuje Đurović.
Time se, dodaje, želi pokazati da je Ukrajina partner Evrope i da je njen dio.
“Ni u kom slučaju nam Ukrajina nije konkurencija, već zemlja u problemima i treba joj pomoći”, ističe Đurović i dodaje da je agresija na Ukrajinu protresla temelje i pokazala da kada su ozbiljne situacije, Evropa mora imati jedinstven glas.
“Lijepo je sa Zapadnog Balkana vidjeti da je Evropa spremna da radikalno mijenja svoju energetsku politiku i daje izdašnu finansijsku podršku, opremu i naoružanje preko država članica kako bi na svaki način pomogla Ukrajini da se sačuva”, ocjenjuje Đurović.
To znači, ističe, da je Evropa shvatila da je u 2022. godini ovog vijeka nezamislivo ne odgovarati na rat koji se dešava tako blizu evropskih granica i NATO članica.
“Drago mi je da se Crna Gora pridružila svim sankcijama i što se sprovode u različitim sektorima”, navodi Đurović, dodajući da smatra da će to dati rezultate i uticati na prekid rata.
Na pitanje na koji način evropske države mogu ubrzati put ka EU, Đurović odgovara da se linija između susjedske politike i proširenja gubi zbog geopolitike, a ne zbog promjene pravila pristupanja.
“Mi, srećom, nismo u situaciji u kojoj je, nažalost, Ukrajina. Kod nas nema prečica. Refleksija jeste da bi se naš put mogao ubrzati, ali se pravila ne mijenjaju. Odluka je najvećim dijelom uslovljena našom reakcijom i djelovanjem. Nije dobro čuti da neko Crnu Goru naziva potencijalnom malom Ukrajinom, jer to asocira na pogoršanje bezbjednosne situacije u zemlji. Ako zanemarimo taj aspekt, ostaje nam jasan zadatak koji treba da uradimo”, pojašnjava Đurović.
Ispuniti evropske zadatke
Treba reorganizovati strukture, dodaje, potvrditi političku posvećenost i pristupiti ozbiljnom ispunjavanju evropskih zadataka.
“Dva pravca su se pojavila. Jedan je iz Crne Gore – da i dalje želimo individualni put i mjerenje prema zaslugama, a drugi dolazi iz Beograda i govori o potrebi da se napravi karavan i da se onda politički lobira za ulazak regiona, jer Srbiji trenutno odgovara da to ide malo kasnije. Naša pozicija je drugačija i mi želimo brže integracije, jer mi nismo mala Ukrajina, niti želimo postati u bilo kom kontekstu bezbjednosno – rizično područje. NATO smo članica, deset godina pregovaramo, imamo jasnu putanju kako završiti pregovore, znamo šta treba da se uradi i trebamo postati pitanje dnevnog reda na briselskim adresama”, ocjenjuje Đurović.
Sve ono što se dešava u Ukrajini, dodaje, ima globalni, nacionalni, lokalni i svaki drugi efekat.
“Kada govorimo o svjetskim tržištima, riječ je o poremećenom lancu snabdijevanja, proizvodnji osnovnih životnih namirnica, inflatornim talasima prouzrokovanim prvenstveno rastom cijena nafte i naftnih derivata i promjenom geopolitičke situacije, bezbjednošću i rizicima”, kaže Đurović, dodajući da rastu troškovi odbrane, kao i da se to preliva na sve zemlje pojedinačno.
“Kada posmatramo Crnu Goru, pored zajedničkih negativnih efekata, tu je i pad prihoda od turizma budući da su ukrajinski gosti činili petinu našeg ukupnog prometa prošle godine. Tu je i smanjenje ukupnih stranih i direktnih investicija. Rusija je u vrhu stranih direktnih investicija i to ne radi samo u oblasti nekretnina, nego i šire”, navodi Đurović.
Upozorava da ima mnogo negativnih efekata, i da su zato AMF, Svjetska banka i BRD, kao i druge međunarodne adrese smanjile naše prognoze rasta gotovo dvostuko – sa šest odsto na 3.6 odsto koliko su prognoze za ovu godinu.
“Situacija je i dalje neizvjesna, prognoze za turizam su još uvijek dobre. Nadamo se da većih negativnih uticaja neće biti pored ovih koji su bili do sada. Veliki je broj negativnih efekata koji pogađaju Crnu Goru, njeno društvo, bezbjednost i unutrašnji dijalog. Ne treba da se dijelimo već veoma ozbiljno da se odnosimo prema svemu što je nova politička, bezbjednosna i ekonomska stvarnost”, ocjenjuje Đurović.
Na pitanje da li je period stagnacije Crne Gore na putu ka EU trajao predugo i da li je još uvijek lider u integracijama, Đurović odgovara da nije teško biti lider s obzirom na dinamiku drugih.
“Nije ni dobra ta poredbena ljestvica jer se zapravo proces usporio i gotovo se ne dešava. Do kraja francuskog predsjedavanja bilo bi dobro da se otvore pregovori sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, da imamo političku konferenciju na kojoj bi bilo izvjesnije da li se možemo nečemu nadati do kraja godine, odnosno ako ispunimo prelazna mjerila da li možemo odblokirati proces. Vlada je velika, heterogena, dugo pravljena. Moramo dati šansu novoj strukturi i organizaciji resora”, kaže Đurović.
Biće dosta ne tako lakih usaglašavanja, ističe, ali prioritet treba biti proces evropskih integracija i ekonomski razvoj.
“Ako je to tako, treba im dati šansu i bar tih 100 dana da se prepoznaju prvi koraci. Mislim da su integraciju i put reformi stavili visoko – ono što je Crna Gora radila solidno, ali ne dovoljno, zato i pregovaramo deset godina”, dodaje ona.
Nada se, kaže, da ta će interesantna kombinacija Ministarstva finansija i evropskih poslova biti dobra kohabitacija i da neće biti sukoba nadležnosti već da će biti komplementarni i da će se dopunjavati i obnoviti onu snagu koju je Crna Gora imala.
“Pamtimo mnogo bolje integracione godine i hajmo da ih vratimo”, poručuje Đurović.
Neophodna snažnija diplomatska ofanziva
Upitana od čega prvo treba krenuti kada je riječ o Evropskoj uniji, Đurović kaže da je neophodna snažnija diplomatska ofanziva i nagovještaj da nema veze da li imamo jedinicu sa Srbijom ili sami.
“Treba pokazati da smo tu, da smo spremni da se glasnije čujemo i želimo dio evropske pažnje. Evropska integracija je politika koja se prvo sprovodi kući i tek onda plasira u Briselu šta se postiglo (To je home policy, a ne foreign policy.) Ona postaje spoljna politika tek kada se predstavlja kroz međunarodno pregovaranje. Posao se radi u Crnoj Gori i u oblasti demokratskih reformi – izborno zakonodavstvo, jačanje pravosudne grane vlasti i ekonomskih reformi od kojih se živi. Veliko je nezadovoljstvo, inflacioni talas, malo je mjera, tek danas se najavljuju prve konkretne aktivnosti po tom pitanju”, navodi Đurović.
Bolna prioritizacija je važna, ističe, kao i podrška najugroženijima i mapiranje koraka kako u oblasti ekonomije tako i integracija.
“Glavna mantra je velika posvećenost. Ako ministar dobro radi i brzo uči, onda će njegov tim raditi. Ako je ministar samo politička ličnost koja očekuje da se stvari završavaju same od sebe, onda ministarstvo ne može biti uspješno. Važni su posvećenost i poziv da se svi uključe i rade u svom portfoliju od prvog dana. Moraju se naći najkraći putevi za usaglašavanje heterogene strukture koja čini i onozvršnu vlast danas”, ocjenjuje Đurović.
Na pitanje može li Crna Gora vratiti svoj direktorat koji je prošle godine pripojen Srbiji i na koji način bi to uticalo da se više čujemo u Briselu, Đurović odgovara da je komesar Varhelji mnogo ljudi mijenjao, kao i da je mnogo njih u v.d. stanju.
“To nije dobro za organizaciju jer potvrđuje nestabilne strukture unutar same Evropske komisije. Jedna od njih je i ta jesenja promjena kada smo dvije jedinice integrisali u jednu. To smo doživjeli kao korak unazad, jer to nije organizacijska struktura već pokazivanje da nismo u tom smislu dovoljni da budemo jedna jedinica”, pojašnjava Đurović.
Međutim, kako ističe, treba gledati pozitivno. Kao što smo postali jedna jedinica pa sad više nismo, tako možemo biti opet.
“Treba se izboriti za to. To je jedna vrsta integracionog takmičenja. Prateći Varheljija, nismo mu baš omiljeni. Preferira naše komšije i neće biti lako ubijediti ga da se stvari u Crnoj Gori mogu radikalno promijeniti. Ali, srećom, on nije jedini koji odlučuje. Smatram da generalno Crna Gora ima dobru šansu. Pripajanje direktoratu Srbije je potvrda da se Direktorat za proširenje već petnaest godina smanjuje. Jeidnice proširenja u drugim direktoratima su se ukinule kako se vidjelo da nema skorijeg proširenja”, smatra Đurović i ističe da je velika odgovornost na izvršnoj vlasti u Crnoj Gori jer ona kormilari procesom.
“U Skupštini se donose odluke, ali je ona istovremeno prilično snažan glas više nezadovoljstva procesom, a Vlada je ta koja je najviše odgovorna za reforme i predloge reformskih zakona. Ova Vlada mora da se organizuje i bude učinkovita te brzo proizvodi ono što se od nje očekuje”, kaže Đurović.
Ako bi se opet odlagale reforme, dodaje, onda svakako sa ovim velikim političkim turbulencijama nijesmo doprinijeli stabilizaciji prilika u zemlji.
“Crna Gora u posljednje tri godine prolazi turbulentan period. Miješaju se stvari od skandala do bolnih reformi i izostavljenih reformi do najavljenih optimističnih koraka i nije lako prepoznati crvenu nit koja vodi zemlju, odnosno ko upravlja zemljom i da li mi stvarno vidimo šta je naš pravi cilj – stabilizacija prilika u zemlji, više političkog jedinstva i neophodne ekonomske reforme. Važno je razlučiti skandale i poluistinite informacije od onoga što su osnove za postupanje i pravovremeno reagovanje”, ocjenjuje sagovornica Gradske RTV.
Komentarišući odluku o ukidanju glavnog pregovarača, Đurović pojašnjava da po međunarodnim standardima pregovaranja postoji funkcija glavni pregovarač.
“U našem ugovoru o zaključivanju međunarodnih ugovora prepoznata je funkcija šefa državne delegacije koji dobija ovlašćenja od Vlade u skladu sa pregovaračkom pozicijom. Šef državne delegacije je uvijek bio ministar vanjskih poslova, a glavni pregovarač bio je zadužen za vođenje eurointegracionih procesa. Portfolio međunarodnih ugovora saglasnosti i registar ugovora u nadležnosti je Ministarstva vanjskih poslova, a evropski poslovi su dio vanjske politike kada postanete dio EU. Sada je to proces evropskih integracija”, navodi Đurović.
Nije važno, ističe, da li se taj glavni pregovarač zove ministar za evropske poslove ili potpredsjednik vlade, važno je samo da radi svoj posao i vodi pregovore.
Nema tog turizma koji može da ispegla spoljnopolitički deficit
“Nisam za Otvoreni Balkan ovakav kakav je. Otvoreni Balkan odgovara projektima dva velika hegemona u regionu – velikosrpskom i velikoalbanskom. Opasno je govoriti o Balkanu bez granica, jer se onda postavlja pitanje ko kontroliše prostor i kako idu tranziti između zemalja, da li ima ugrožavanja vladavine prava i mobilnosti da budu kontrolisane. Postavlja se pitanje da li je Crnoj Gori koja uvozi 2.5 milijarde roba, interes da uvozi više od 50 odsto BDP-a. Nema tog turizma koji može da ispegla taj spoljnopolitički deficit”, poručuje Đurović.
Treba zaštititi, kaže, domaće proizvođače u najboljem interesu i njih i kupaca, odnosno građana.
“Imamo ograničene administrativne kapacitete. Ako je naša putanja evropska, nema potrebe da pravimo paralelne strukture na nivou regiona, imamo ih već dosta – preko 60 regionalnih inicijativa u kojim participiramo. Nema potrebe da Crna Gora ograničene administrativne kapacitete i finansijske resurse troši na nešto što nema budućnost. Naša budućnost je EU i zajedničko tržište ka kojem treba da se orjentišemo. Otvoreni Balkan nije u interesu Crne Gore”, zaključuje ona.
