Duklja (Doclea) je primjer lokaliteta integralno sačuvanih ostataka grada sa početka I vijeka nove ere. Dugo je ostala u nepromijenjenom obrušenom stanju, o čemu evo ovaj kratak ali slikovit prikaz Duklje hrvatskog arheologa, predsjednika JAZU – dr Grga Novaka prilikom boravka na Duklji 1922. godine, a to je prije jednog vijeka, u kojem kaže „Bila je tada puna gotovo nedirnutih ostataka rimskih hramova, kuća, a ostaci bazilike bili su tako brojni da se gotovo dala restaurirati“. Nekoliko decenija kasnije, nakon prelaska željezničke pruge preko Duklje, on zapaža „Nijesam se mogao snaći od zaprepašćenja kada sam sa arheolozima došao na Duklju i vidio da je preko ostataka rimske starine provedena uskotračka željeznička pruga, a u donjem stroju ugrađeni polomljeni kapiteli i stubovi...“.
To je posljedica neshvatanja. A ja bih nastavila da je to početak uništavanja Duklje do dna, namjerno, da ne podsjeća na crnogorsku prošlost i istoriju. I od tada sistematski se ruši godinama tako da nema svijetlu budućnost. Dukljom se svako bavi, najmanje institucije i grad koji bi trebalo da brinu da ona bude kao ukras.
Duklju pamtim od 1954. godine, od prvih poratnih istraživanja. I sa željeznicom, Duklja je ličila i tada na dobro urušene ostatke mnogih objekata sa dosta pratećeg građevinskog šuta, otpadaka sa velikim gomilama kamena, sa brojnim arhitektonskim djelovima i plastikom vidljivim na čitavom gradskom platou.
Danas je Duklja skoro ravna ledina, ispresijecana željezničkom prugom, asvaltnim putevima, vodovodnim kanalizacijama, dalekovodima, prislonjenim novim objektima..., pri tom, najvećim dijelom je u privatnom vlasništvu.
Za nepuni vijek Duklja je izgubila monumentalnost, ljepotu arhitektonskih ostataka, prvobitni pejzaž i okolinu, mnogo pokretnih nalaza... a Duklja se pamti po milenijumskoj istoriji i u svijesti naroda Duklja se doživljava kao eponim prve južnoslovenske države, prve arhiepiskopije, prve pismenosti, kao središte prvih dukljanskih kneževa i kraljeva. U svijetu nauke poznata je od 19. vijeka po mnogim spomenicima i kulturnim vrijednostima.
Posebnu pažnju zavrijedjela je „podgorička čaša“, najpoznatije umjetničko djelo iz perioda ranog hrišćanstva u Evropi i širom svijeta. Izrađena je od namjenskog kvalitetnog stakla, čuva se u Sant Petersburgu, mada, njoj je dalja sudbina neizvjesna i nedostupna.
Ako danas tražimo odgovor zašto Duklja nestaje, najjednostavnije se podsjetiti rečenice koju je svojevremeno napisao Ilija Garašanin 1862. godine: „Za Srbiju bi najbolje bilo da Crna Gora propadne“. Ostali mrzitelji Crne Gore sa Dukljom se rugaju i nazivaju je „gomilom kamena“. Arheologija prati i ponašanje ljudi pa i saučesnike u razaranju u ovom slučaju Duklje, ali i ostala slična razaranja, a primjera je mnogo: Ostrog, Orjen, Magara i Zlatica.
