Brisel gubi uticaj u regionu i reći ću vam kakav je moj utisak, a već više od 30 godina sam uključen u politički život Zapadnog Balkana - danas je situacija u regionu lošija nego prije deset godina. Reforme su praktično zaustavljene, a to su reforme koje je trebalo da osiguraju standard koji će nas učiniti organskim dijelom evropske civilizacije.
To je poručio bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, na Globsek forumu, kao učesnik panela "Zapadni Balkan na geoplitičkom raskršću: Evropske integracije ili rastuće regionalne tenzije?".
"Integracija više nije glavna tema, niti najvažnija tema. Posebno jer postoji skepticizam čak i prema izgledima koji bi se mogli nazvati dostižnim – Zapadni Balkan u Evropskoj uniji. Znate, 2013. godine Hrvatska je postala članica Evropske unije. Od tada se ništa nije desilo. A deset godina prije toga, 2003. godine u Solunu, na samitu EU – Zapadni Balkan, postojala je inicijativa da Evropska unija prihvati ideju da do 2014. godine, do stote godišnjice Velikog rata, sve zemlje Zapadnog Balkana postanu članice Evropske unije. I samo je jedna od njih postala članica – Hrvatska, a ostale su sada dalje od Evropske unije nego što su bile 2003.", ocjenjuje Đukanović.
Kao posljedica svega toga, kaže, nemamo glavni efekat koji želimo da postignemo kroz integraciju, a to je emancipacija balkanskog društva.
"Nažalost, balkansko društvo je duboko zaostalo, a ono što svi mi želimo na Balkanu, a pretpostavljam i u Evropskoj uniji, jeste da vidimo reforme, da vidimo uspostavljanje standarda, jer želimo da se ta društva prilagode da žive kako treba u Evropskoj uniji, ujedinjenoj na zajedničkim vrijednostima. A takvog efekta trenutno nema. I reći ću vam zašto. Prije svega, Evropska unija je bila veoma neodlučna nedopustivo dugo oko toga šta da radi na Zapadnom Balkanu, šta da radi sa svojom najuspješnijom politikom – politikom proširenja.
Ako se sjetite kada su Rumunija i Bugarska postale članice, tada su počeli pričati o zamoru od proširenja. Nakon toga su počeli pričati o dilemama – da li nastaviti proširenje prije nego se završi unutrašnja konsolidacija Evropske unije, iako je potpuno jasno da ta konsolidacija ne zavisi od toga da li EU ima 27 ili 35 članica. EU sa 27 članica je disfunkcionalna u određenim segmentima i zahtijeva reforme, ali to ne znači da bi trebalo oklijevati da se prime nove članice, članice sa Zapadnog Balkana.
Onda su se pojavile ideje o Evropi različitih brzina. Nakon toga su promijenili metodologiju pregovora sa zemljama kandidatima.
Na kraju smo dobili Evropsku političku zajednicu i kako god to nazvali, moj je utisak da je to neka vrsta alternative, zamjene, koja se nudi kao nešto što dolazi prije članstva. Dakle, EU je razmišljala o tome šta da ponudi Zapadnom Balkanu, umjesto da ponudi najlogičniju stvar – proces agresivnog proširenja i prijema novih članica iz Zapadnog Balkana u EU", poručio je Đukanović.
Kako je dodao, svi znaju da geopolitički vakuum ne postoji.
