Đukanović kaže da je istupanje PZP-a iz DF-a neočekivano, za razliku od koalicije oko DPS-a.
Ono što čudi, kaže Đukanović, je pozicija SDP-a, koja, kako smatra, pokušava da se repozicionira na političkoj sceni.
“Mislim da su oni duboko nezadovoljni reakcijom birača na promjene u Crnoj Gori, u smislu gubitka podrške. Mislim da ostavka Draginje Vuksanović Stanković na predsjedničkim izborima negdje pokazuje njihovo interno nezadovoljstvo, ne svojim radom, nego reakcijom birača na sve promjene i preraspodjelu glasova koji su se desili u proteklih par godina”, rekla je Đukanović.
Ona smatra da je Danijel Živković, kao nosilac liste, bio jedino rješenje u procesu biranja kadrova nakon zakašnjele reforme DPS-a.
“Mislim da DPS jeste relativno skoro shvatio koliko je reforma bila nužna, zbog konstantnog gubitka birača, ali za to nije bilo vremena i mislim da takva lista predstavlja kompromis u odnosu na nedostatak te reforme. Mislim da im birači konstantno šalju poruke koliko je bitno redefinisati redove i napraviti korjenite promjene”, istakla je ona.
Pitanje je šta će URA i SNP uspjeti da urade i da li će uopšte preći cenzus, iako izbore dočekuju sa pozicije vlasti, kaže Đukanović.
“Mislim da te partije imaju veću mogućnost djelovanja u izvršnoj vlasti nego što im je snaga, zaista je neobično na političkoj sceni da vidite da dvije partije koje su tako slabe imaju najveći dio ministarskih pozicija. Sa druge strane, vidjeli smo njihove pokušaje u predizbornim koalicijama, kao URA sa Demokratama, nađu veću mogućnost za koaliranje ne bi li ušli u Vladu, što je cilj manjih partija. Zbog toga je naišla neka vrsta razočarenja, jer su se nadali da će PES ući u te koalicione aranžmane i mislim da je podrška Milatoviću data samo zbog toga”, dodaje Đukanović.
PZP, kako ističe, nema snagu da samostalno ostvari rezultat na izborima i bude parlamentarna stranka, te ne zna koliko je to pametan potez, uprkos njihovim dominantnim unutarpartijskim razlikama, zaključila je Đukanović.
