Šest godina nakon 30. avgusta 2020, euforija o „oslobođenoj“ Crnoj Gori odavno je ustupila mjesto mnogo neugodnijem pitanju - šta su joj donijeli oni koji su tada, na talasu litija i nezadovoljstva višedecenijskom vlašću DPS-a, obećavali istorijsku promjenu.
Vlast jeste promijenjena, ali su se za njom mijenjale i vlade, parlamentarne većine i koalicije, dok su partitokratija, politička trgovina i borba za kontrolu nad institucijama uglavnom preživjele. „Oslobodioci“ su, umjesto obećane nove političke kulture, nastavili po starim obrascima, samo su se promijenili korisnici sistema. Istovremeno, političke snage koje su nekada bile na margini državne politike danas su u njenom centru…
U kom kontekstu je 30. avgust bio istorijska prekretnica, šta je uzrok ovog šestogodišnjeg političkog lutanja, koliko je toga zaista promijenjeno, a šta samo dobilo nove političke gospodare za Portal Analitika govori politikološkinja i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica, Nikoleta Đukanović.
ANALITIKA: Šest godina nakon izbora 30. avgusta 2020, da li biste tu političku promjenu danas ocijenili kao prekretnicu ili kao početak perioda političke nestabilnosti?
ĐUKANOVIĆ: Trideseti avgust nesumnjivo jeste bio istorijska prekretnica jer je pokazao da je u Crnoj Gori moguće mirnim putem, na izborima, promijeniti vlast nakon gotovo tri decenije dominacije jedne partije. Time je okončan sistem dominantne partije i otvoren prostor za politički pluralizam i smjenjivost vlasti.
Međutim, način na koji su nove političke strukture upravljale tim promjenama označio je i početak dugog perioda nestabilnosti. Promjena vlasti nije bila praćena demokratskom konsolidacijom, jačanjem institucija niti razvojem odgovornije političke kulture. Zato bih rekla da je 30. avgust bio prekretnica po svom istorijskom potencijalu, ali da taj potencijal u najvećoj mjeri nije iskorišćen.
Iznevjereno očekivanje da ćemo nakon promjene dobiti vladavinu prava
ANALITIKA: Što je najveće obećanje 30. avgusta koje je ispunjeno? Koje očekivanje je ostalo iznevjereno?
ĐUKANOVIĆ: Najvažnije ispunjeno obećanje jeste dokaz da vlast može biti smijenjena na izborima. Građani su vidjeli da politička moć nije trajno vlasništvo nijedne partije i da izbori mogu dovesti do stvarne promjene vladajućih aktera. Pozitivan rezultat predstavlja i ponovno pokretanje evropskih integracija posljednjih godina, iako to nije bila kontinuirana tekovina cijelog postizbornog perioda, već prije rezultat novije političke dinamike i povoljnijih geopolitičkih okolnosti.
Najviše je iznevjereno očekivanje da ćemo nakon promjene dobiti vladavinu prava, institucije iznad partijskih i pojedinačnih interesa i odgovorniji odnos prema državi i njenim simbolima. Iznevjerena je i nada da je moguće izgraditi političke elite koje će djelovati prvenstveno u interesu građana, njegovati slobodu i kritičko mišljenje i prihvatiti da vršenje vlasti podrazumijeva odgovornost, a ne samo raspodjelu funkcija i državnih resursa.
ANALITIKA: Kada biste morali da izdvojite jednu ključnu posljedicu 30. avgusta, šta bi to bilo i po čemu će se taj datum pamtiti u crnogorskoj političkoj istoriji?
ĐUKANOVIĆ: Ključna posljedica jeste okončanje sistema dominantne partije i uspostavljanje smjenjivosti vlasti kao realne mogućnosti. Po tome će 30. avgust ostati važan datum u političkoj istoriji Crne Gore.
Ipak, pamtiće se i po velikom raskoraku između očekivanja i rezultata. Promijenjeni su vladajući akteri, ali nijesu u dovoljnoj mjeri promijenjeni načini upravljanja. Taj datum je pokazao da je promjena vlasti neophodna za demokratizaciju, ali i da sama po sebi nije dovoljna ukoliko je ne prate izgradnja institucija, profesionalizacija uprave i promjena političkih praksi.
ANALITIKA: Zašto je period nakon 30. avgusta obilježilo toliko vlada, rekonstrukcija i političkih sukoba?
ĐUKANOVIĆ: Koalicije formirane nakon 2020. nijesu bile okupljene oko dovoljno jasnog i zajedničkog programa upravljanja, već prvenstveno oko protivljenja prethodnoj vlasti. Kada je taj zajednički cilj ostvaren, na površinu su izašle njihove duboke ideološke, identitetske i interesne razlike.
Dodatni problem predstavljali su fragmentiran partijski sistem, personalizovano liderstvo, međupartijsko nepovjerenje i stalna borba za kontrolu nad funkcijama i državnim resursima. Umjesto stabilnih programskih partnerstava, dobijali smo krhke dogovore zasnovane na kratkoročnim partijskim interesima. Evropska komisija je i sama u svojim izvještajima ukazivala na političku nestabilnost, fragmentaciju i unutrašnje sukobe koji su ograničavali koherentnost i djelotvornost vlasti.
Umjesto depolitizacije i profesionalizacije institucija, dobili smo novu raspodjelu funkcija
ANALITIKA: Da li je nakon šest godina došlo do stvarne promjene političke kulture ili tek novi akteri upravljaju istim političkim obrascima?
ĐUKANOVIĆ: Došlo je do promjene političkih aktera, ali ne i do suštinske promjene političke kulture. U velikoj mjeri opstali su personalizovano liderstvo, slaba unutarpartijska demokratija, partijsko zapošljavanje, klijentelizam i shvatanje institucija kao partijskog plijena.
Posebno je problematično to što su novi akteri došli na vlast upravo kritikujući takve prakse prethodne vlasti i obećavajući njihovo ukidanje. Međutim, kada su dobili priliku da upravljaju, mnoge od tih obrazaca nijesu napustili, već su ih nastavili, proširili ili prilagodili sopstvenim partijskim interesima. Umjesto depolitizacije i profesionalizacije institucija, dobili smo novu raspodjelu funkcija i resursa među partijama koje su formirale većinu. Promijenili su se korisnici sistema, ali ne i logika njegovog funkcionisanja.
Stvarna promjena političke kulture podrazumijevala bi da institucije budu snažnije od pojedinaca i partija, da stručnost ima prednost nad političkom pripadnošću, da se kritičko mišljenje ne doživljava kao neprijateljstvo i da nosioci vlasti prihvataju političku odgovornost. To se nije dogodilo u potrebnoj mjeri.
Upravo zato je razočaranje građana veće: nije iznevjereno samo obećanje o boljim rezultatima, već i nada da je u Crnoj Gori moguće upravljati na suštinski drugačiji način.
ANALITIKA: Kako biste danas ocijenili odnos snaga između partija koje su 2020. smijenile vlast i političkih struktura koje su do tada dominirale državom? Ko je dugoročno profitirao od 30. avgusta?
ĐUKANOVIĆ: DPS više nema nekadašnju institucionalnu i političku dominaciju, ali je nažalost i dalje jedna od najsnažnijih i najorganizovanijih partija. Njegov položaj dodatno održava činjenica da nove vlasti nijesu izgradile uvjerljivo drugačiji model upravljanja. Većina koja je nastala nakon 2020. jeste brojčano snažna, ali je politički i ideološki heterogena, zbog čega njen unutrašnji odnos snaga često zavisi od malih partija.
Upravo su manje partije dugoročno među najvećim dobitnicima. Zbog tijesnih većina i fragmentiranosti sistema dobijale su ucjenjivački potencijal i uticaj nesrazmjeran izbornoj podršci. To se ranije vidjelo na primjeru URE, zatim SNP-a, Bošnjačke stranke, Demokrata i drugih.
Problem nije u tome što manje partije učestvuju u vlasti, već u tome što koalicioni kapacitet nerijetko postaje važniji od stručnog i demokratskog kapaciteta. Posljedica je raspodjela institucija prema partijskim kvotama, što dodatno ugrožava profesionalnost državne uprave.
Funkcije i održavanje većine imaju prednost nad vrijednosnim i programskim principima
ANALITIKA: Je li politički uspon Andrije Mandića jedan od rezultata perioda nakon 30. avgusta 2020. i što njegov današnji uticaj govori o promjenama na crnogorskoj političkoj sceni?
ĐUKANOVIĆ: Politički uspon Andrije Mandića svakako je jedan od najočiglednijih, a iz građanske i proevropske perspektive i najproblematičnijih i najporaznijih rezultata postavgustovskog perioda. Politička opcija koja je nekada bila ograničena svojim odnosom prema crnogorskoj državnosti, njenim simbolima, NATO-u i evropskim vrijednostima danas se nalazi u samom centru institucionalne moći.
To nije samo rezultat snage Mandićeve političke organizacije, već i odluka PES-a i drugih partnera da zarad formiranja i očuvanja vlasti legitimišu njegovu političku poziciju i omoguće mu uticaj koji prevazilazi neposrednu izbornu podršku.
To pokazuje da su funkcije i održavanje većine često imali prednost nad vrijednosnim i programskim principima. Istovremeno, pokazuje i koliko se težište političke scene pomjerilo i koliko su nekadašnje granice političke prihvatljivosti relativizovane.
Pravi test - sprovođenje reformi u praksi
ANALITIKA: U kojoj je mjeri politička promjena koja je tada počela približila Crnu Goru Evropskoj uniji ili je period nakon izbora, zbog političke nestabilnosti i sukoba, usporio evropske integracije?
ĐUKANOVIĆ: Odgovor nije jednoznačan. Vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića nijesu ostvarile značajnije rezultate u procesu evropskih integracija. Politička nestabilnost, institucionalne blokade i identitetski sukobi u tom periodu usporili su reforme i potrošili dragocjeno vrijeme.
Vidljiviji napredak ostvaren je kasnije, kada je aktuelna većina prepoznala novu geopolitičku priliku nastalu nakon ruske agresije na Ukrajinu i obnovljene zainteresovanosti EU za proširenje. Dobijanje IBAR-a 2024. godine i privremeno zatvaranje dodatnih poglavlja predstavljaju stvarne rezultate. Savjet EU je ocijenio ispunjavanje privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 kao važnu prekretnicu, dok je Evropska komisija 2025. konstatovala značajan napredak Crne Gore.
Dakle, politička promjena iz 2020. nije automatski niti odmah ubrzala evropske integracije. Prve godine nakon nje bile su uglavnom izgubljene za taj proces. Kasniji napredak jeste važan i treba ga priznati, ali je djelimično rezultat povoljne geopolitike i sposobnosti sadašnje vlasti da tu priliku iskoristi.
Pravi test ostaje sprovođenje reformi u praksi, posebno u oblasti vladavine prava, jer usvajanje zakona i zatvaranje poglavlja nijesu isto što i stvarna transformacija institucija.
