Bojan Dubljević, jedan je od najboljih crnogorskih košarkaša svih vremena, i u samom vrhu je po broju nastupa u dresu reprezentacije Crne Gore. Računajući samo zvanične mečeve u kvalifikacijama i na velikim takmičenjima, dakle bez prijateljskih, odigrao je 55 utakmica u dresu „crvenih“, uz prosjek od 12,1 poen 6,2 skoka i 1,7 asistenciju. Igrao je na tri Eurobasketa (2013, 2017, 2022) i dva Mundobasketa (2019, 2023), od 2017. godine je bio i kapiten. Posljednje mečeve u reprezentaciji odigrao je u novembru 2024. godine, dva protiv Bugarske u kvalifikacijama za Eurobasket. Preskočio je posljednja dva meča u tim kvalifikacijama, kao i samo Evropsko prvenstvo prošlog ljeta.
Još prije posljednjeg velikog takmičenja počele su priče o podmlađivanju naše reprezentacije i spekulacije o navodnoj odluci većine starijih igrača da završe reprezentativnu karijeru, iako nije bilo zvaničnih potvrda o tome. Nikola Vučević i Vladimir Mihailović su po završetku prošlogodišnjeg Eurobasketa sami objelodanili da sa stavili tačku na reprezentativnu karijeru, a 24. novembra prošle godine, pred početak novog ciklusa kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, direktor reprezentacije Dragan Vukčević je na konferenciji za novinare saopštio da su se Nikola Ivanović i Danilo Nikolić zahvalili na pozivu i stavili tačku na igranje u reprezentaciji (Nikolić, svakako, nije igrao za Crnu Goru posljednjih nekoliko godina).
Na pitanje Pobjede o statusu Dubljevića, Vukčević je odgovorio:
- I Bojan Dubljević se oprostio od reprezentacije – kazao je Vukčević prije mjesec i po dana.
Netačna informacija
U želji da za naše čitaoce sumiramo njegovu bogatu reprezentativnu karijeru, koja to, apsolutno, zaslužuje, ali i dobijemo potvrdu o njegovoj navodnoj odluci, prvo smo upitali centra španske Saragose da li je tačna informacija da se oprostio od reprezentacije...
- Ne, ta informacija nije tačna. Moram da priznam da sam, čitajući navode koji su se pojavili u medijima, ostao zatečen i zbunjen. Ja se nijesam oprostio od reprezentacije Crne Gore. Nažalost, reprezentacija je odlučila da se oprosti od mene na svoj način – kazao je Bojan Dubljević.
Na pitanje da li je na tu temu razgovarao sa nekim iz Košarkaškog saveza Crne Gore, reprezentacije ili sa novim selektorom (Andrejom Žakeljem ili Zvezdanom Mitrovićem), Dubljević je odgovorio:
- Nijesam razgovarao ni sa kim iz Saveza, reprezentacije, niti sa novim selektorom na tu temu. Tu odluku su donijeli bez kontakta sa mnom – dodaje naš proslavljeni košarkaš.
O tome, kako kaže, nije razgovarao ni sa saigračima iz reprezentacije.
- Situacija je za mene bila iznenadna i neočekivana i doživio sam je, prije svega, lično.
Kada govori na ovu temu, Dubljević ne krije da je iznenađen i pogođen načinom na koji je završio sa igranjem u najdražem dresu.
- Iskreno – jesam. Kao dugogodišnji reprezentativac i kapiten, kao neko ko je još od svoje 16. godine pružao maksimum za dres Crne Gore, vjerovao sam da makar minimum poštovanja mora da postoji. Razumijem i podržavam ideju smjene generacija i pružanja šanse mlađim igračima, ali način na koji je ova informacija plasirana u javnost bio je razočaravajući. Posebno imajući u vidu da sam uvijek pružao najviše što sam mogao u datim okolnostima.
Izostajao samo zbog povreda
Osim na posljednjem Eurobasketu, Bojana nije bilo u sastavu reprezentacije ni na olimpijskom kvalifikacionom turniru u Rigi (Letonija), u junu 2024. godine. U oba slučaja, tadašnji selektor Boško Radović saopštio je da na Dubljevića ne može da računa zbog povrede, iako je za Eurobasket neko vrijeme čekao da potvrdi tu informaciju.
- Razlozi su bili isključivo zdravstvene prirode i bili su poznati Savezu i tadašnjem selektoru. U periodu kada je saopšteno da ,,nije bilo moguće stupiti u kontakt sa mnom“, ja sam prolazio kroz izuzetno težak zdravstveni period i nalazio se na jednoj od tri operacije u posljednjih godinu dana. Jedna od tih operacija bila je izuzetno ozbiljna – ne samo za moju karijeru, već i za moj život. Kada god sam bio zdravstveno sposoban, uvijek sam se odazivao reprezentaciji i uvijek mi je bila čast nositi dres Crne Gore.
Na pitanje da li ovo znači i definitivan kraj njegove reprezentativne karijere, Dubljević kaže:
- U ovom trenutku ne mogu da kažem da sam se ja oprostio od reprezentacije.
Nažalost, reprezentacija je povukla potez bez mog znanja i bez razgovora sa mnom, i to svakako nije način na koji sam zamišljao kraj reprezentativne karijere. Ipak, bez obzira na sve, reprezentacija je uvijek bila i biće iznad svakog pojedinca, pa i mene. Iskreno želim ekipi uspješne kvalifikacije i plasman na Svjetsko prvenstvo. Kao i uvijek, navijaću za svoju zemlju.
Reprezentaciji treba strpljenja
Dubljević je ispratio oba meča novog tima Crne Gore u novom ciklusu kvalifikacija za Mundobasket, ubjedljiv poraz kod kuće od Portugala (62:83) i pobjedu u gostima protiv Rumunije (80:75).
- U prvom meču vidjela se određena doza grča i nesigurnosti kod igrača, dok su u drugoj utakmici djelovali znatno bolje. Svaki novi projekat zahtijeva vrijeme da bi se razvijao i dao rezultate, i mislim da novom selektoru i mlađim igračima treba dati šansu i biti strpljiv kako bi crnogorska košarka ponovo bila na nivou koji zaslužuje.
Dubljević ističe da je „budućnost ne samo crnogorske, već i evropske košarke uopšte, trenutno prilično izazovna“.
- NCAA sistem je napravio veliku promjenu, povukao ogroman broj talenata i ponudio im izuzetne uslove. Ako želimo da košarka u Crnoj Gori opstane na nivou na kojem je bila, neophodno je stvoriti bolje uslove za mlade igrače i, prije svega, ozbiljno i kontinuirano raditi sa njima.
Može bolje u Saragosi
Nakon 11 godina u Valensiji, sa puno uspjeha na ličnom i timskom planu, te sezone u ruskom Zenitu, Dubljević već drugu sezonu nosi dres španske Saragose, kojoj ne cvjetaju ruže ove sezone. U domaćoj Endesa ligi, Saragosa trenutno zauzima 13. mjesto u konkurenciji 18 timova, sa pet pobjeda i devet poraza, odnosno dvije pobjede više od zone ispadanja.
- Nijesam baš u potpunosti zadovoljan kako sve izgleda za sada. Nijesmo ušli u dobru formu, imamo novog trenera, dosta novih igrača i kao kod svakog novog projekta, potrebno je vrijeme da se sve posloži. Vjerujem da će s vremenom biti bolje i da će ideja igre koju gradimo konačno doći do izražaja.
Saragosa je izborila plasman u drugu fazu takmičenja u FIBA, u kojoj trenutno imaju oba poraza u prva dva kola, kod kuće od grčkog Peristerija (80:92) i u gostima od turskog Petkimspora (98:75). Treći rival u grupi je italijanski Sasari, a dva prvoplasirana tima nakon šest kola idu u četvrtfinale.
- Mislim da imamo realne šanse da se borimo za četvrtfinale. Još ima dosta utakmica, situacija je i dalje u našim rukama. Imali smo problema sa povredama, što je sastavni dio sporta, ali se ekipa polako kompletira i vjerujem da naše vrijeme tek dolazi.
Dubljević ove sezone, za nešto više od 22 minuta igre po utakmici, prosječno bilježi 6,8 poena, 5,9 skokova i 1,8 asistenciju, što je poenterski daleko od njegovih standarda u Španiji (11,4). Bolje mu ide u FIBA Evropa kupu, gdje mu je na šest odigranih utakmica (dvije je preskočio) prosjek 9,5 poena, osam skokova i 1,7 asistencija.
- Imam dosta problema sa rukom i oporavak ne ide onako kako sam se nadao. Ta povreda mi je zadala mnogo problema tokom sezone i nijesam u potpunosti zadovoljan trenutnim stanjem, ali radim sve što je u mojoj moći da se vratim na željeni nivo – zaključio je Bojan Dubljević.
Više sam pratio Budućnost kada je bilo više domaćih igrača i mojih prijatelja
Bojan Dubljević je karijeru počeo u rodnom Nikšiću, u Ibonu, a u Crnoj Gori je nosio dres Lovćena i dvije sezone Budućnosti, odakle je 2012. godine otišao u Valensiju. Pitali smo da li i koliko prati partije Budućnosti, na šta je naš proslavljeni košarkaš odgovorio:
- Vrlo malo pratim košarku uopšte. Svo slobodno vrijeme van terena posvećujem porodici, koja mi je prioritet. Budućnost uglavnom ispratim rezultatski. Ranije sam više pratio kada je bilo više domaćih igrača i mojih prijatelja, sada nešto manje – ističe Dubljević.
Meč sa Letonijom najsrećniji i emotivno najjači za mene
Dubljević je učestvovao na pet velikih takmičenja, tri evropska i dva svjetska prvenstva, ali mu je posebno u sjećanju ostala jedna utakmica iz kvalifikacija.
- Najdraža mi je utakmica u Podgorici protiv Letonije, koja nas je odvela na prvo Svjetsko prvenstvo. Možda to nije bila naša najbolja partija, ali je sigurno bila najsrećnija i emotivno najjača za mene – prisjeća se Dubljević.
Za sada nemam konkretne planove, fokusiran sam na ovu sezonu
Dubljević sa Saragosom ima ugovornu opciju za još jednu sezonu, ali, kako kaže, još nije vrijeme da razmišlja o narednoj sezoni.
- Za sada nemam konkretne planove. Fokusiran sam na ovu sezonu i vidjećemo kako će se stvari razvijati kada se sezona završi.
Na pitanje da li razmišlja da igračku karijeru završi u Crnoj Gori, Bojan odgovara:
- Iskreno, u ovom trenutku nijesam razmišljao o tome. Trudim se da uživam u svakom minutu provedenom na terenu, da dam maksimum i pomognem ekipi koliko god mogu.
Jedno je sigurno, kada završi karijeru život će provoditi „na relacija Španija – Crna Gora“.
- Kada završim karijeru, prvo ću razmisliti čime želim da se bavim, a tek onda donositi odluke o mjestu života – dodao je Dubljević.
Sa Valensijom osvajao trofeje i brojna individualna priznanja
Bojan Dubljević je karijeru počeo u nikšićkom Ibonu, u Crnoj Gori je igrao za Lovćen i Budućnost (osvojene dvije duple krune na domaćoj sceni), sa kojom je 2012. godine igrao u četvtfinalu Evrokupa, koje su „plavi“ izgubili od Valensije, tima u koji se Dubljević preselio u ljeto te godine i u tom klubu je proveo punih 11 godina. Nakon toga je odigrao sezonu u ruskom Zenitu iz Sankt Peterburga, prije nego se pretprošlo ljeto vratio u Španiju, u Saragosu.
Najveće uspjehe postigao je u dresu Valensije, koju je 2017. godine vodio do titule prvaka Španije (bio je MVP finala protiv Reala), prve i jedine u klupskoj istoriji. Iste godine je osvojio i Superkup Španije, a dva puta je osvojio trofej u Evrokupu (2014, 2019).
Individualna priznanja Dubljevića u dresu Valensije su brojna, a neka su, ipak, posebno značajna. Najbolji je strijelac u istoriji Valensije (7.349 poena, od čega 4.356 u Endesa ligi, 2.775 u Evroligi i Evrokupu, te 182 u Kupu kralja), ali i najbolji skakač (3.474), drugi po broju odigranih utakmica (629), prvi u konkurenciji stranaca i po mečevima u evropskim takmičenjima (233).
Dva puta je bio član idealne petorke Evrokupa (2017, 2019), u kojem je najbolji strijelac svih vremena (ukupno 1.613 poena), drugi po broju skokova (764), treći po pogođenim šutevima za dva poena (427) i četvrti po pogođenim slobodnim bacanjima (327).
Jedini je dva puta bio ,,Zvijezda u usponu“ Evrokupa, 2013. i 2014. godine, dva puta je izabran u najbolju petorku tog takmičenja (2017. i 2019), a tri puta u drugu petorku (2012, 2014, 2022). Dva puta je bio u idealnoj petorci Endesa lige (2017. i 2019).
U anketi navijača Valensije, sa čak 63 odsto glasova, izabran je za najboljeg centra u istoriji kluba, ispred argentinskog velikana Fabrisija Oberta, legendardnog Dejana Tomaševića i mnogih drugih velikih košarkaša…
U novembru prošle godine, prilikom gostovanja sa Saragosom, Valensija je, pod svodove dvorane, povukla Dubljevićev dres sa brojem 14, i poručila da će jedan od terena u trening centru kluba, kada Nikšićanin završi karijeru, nositi njegovo ime.
