Ona ima programske ciljeve koji su kvalitetni, koji mogu pomjeriti Crnu Goru, mogu je dovesti u EU koja kada procjenjuje kakvu zemlju i društvo želi da primi u svoje okvire cijeni i da li je to društvo dugoročno stabilno, da li su svi politički akteri takvi da mogu voditi zemlju naprijed – kazao je Milan Antonijević
Nama trebaju vlade koje vode društva naprijed. Lako je uživati u populizmu, ali kada dobijete moć u svoje ruke onda je jedino potrebno pokazati ozbiljnost, zrelost i spremnost da mijenjate društvo. Nova parlamentarna većina se na to obavezala sporazumom – istakao je u intervjuu Pobjedi Milan Antonijević, direktor Fonda za otvoreno društvo i kopredsjednik Igmanske inicijative za Srbiju.
S njim smo se sreli u Podgorici, gdje je organizovano obilježavanje 20 godina postojanja ove mirovne organizacije, a on smatra da preporuke Igmanske inicijative jesu putokaz balkanskim društvima da pokažu zrelost za suočavanjem s onim što je rađeno na ovim prostorima.
Tvrdi i da postoji spremnost na dijalog u umjerenim dijelovima Srpske pravoslavne crkve i da sa njima treba tražiti „zajednički jezik“.
- Svim društvima je potreban taj konsenzus, naročito u kriznim situacijama. To je jedna od poruka koje smo čuli i od predsjednika crnogorske skupštine Alekse Bečića na sastanku koji je Igmanska inicijativa imala sa njim. I nama su sada podignuta očekivanja – rekao je Antonijević.
Igmanska inicijativa je regionalna mreža nevladinih organizacija koju čine predstavnici civilnog sektora, medija, lokalnih samouprava, kao i ekonomski i politički analitičari koji osmišljavaju projekte kojim nastoje da normalizaciju i unaprijede odnose između zemalja Dejtonskog četvorougla – Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Kako vidite ulogu Igmanske inicijative u odosima zemalja regiona u posljednjih 20 godina?
Onaj prvi potez koji je učinjen 1995, marš do opsadiranog Sarajeva, koji je kasnije rezultirao stvaranjem Igmanske inicijative bio je čin hrabrosti, 2000. je Igmanska bila čin nužnosti, a 2010. ste mogli procijenti da je mnogo toga urađeno. Međutim, 2020. godine Igmanska inicijativa ponovo postaje čin nužnosti. Napravili smo u regionu jedan ciklus. I često se dešava u svakom društvu da neke inicijative koje postignu rezultate, zbog kasnijih promjena ili dešavanja ponovo moraju da osvajaju iste puteve. To je kao sa ljudskim pravima i slobodama, stalno morate da ih osvajate i kada mislite da ste ih u potpunosti osvojili i da ne morate dalje napredovati ona nužno padaju. I globalno trendovi su takvi. Imate jako mnogo fejk njuza, mnogo je dezinformacija koje građane skreću sa ozbiljnih tema... Igmanska inicijativa jeste jedna potka da pokaže zrelost društva da se suoči s onim što je radilo i u čemu su pojedinci učestvovali... Mislim i na službe bezbjednosti. To je tema koja je i te kako bila aktuelna i tokom izbora u Crnoj Gori. To su neki procesi koje čekamo i koji će nam dati odgovore i olakšati život i na polju ekonomskih i socijalnih prava. Društvo se ne može graditi na podjelama, a to se sada vidjelo i na primjeru Crne Gore. Igmanska inicijativa je davala podršku svim procesima koji su vodili ka smirivanju tenzija, čini mi se da je i referendum 2006. godine tome doprinio.
Čitav region je podijeljen. Zašto?
To možemo posmatrati kao dva klatna koja samo kada su usklađena onda postoji mir. Živimo u regionu gdje morate da uskladite šest-sedam klatana, koliko je to moguće učiniti. Morate imati zaista ogromnu zrelost svih političara u svim zemljama regiona da bi se ta klatna u istom ritmu mogla kretati. Prosperitet, mir i sigurnost, čini mi se, u ovom trenutku mnogo su bitniji građanima nego bilo kakva svađa. Možete proizvesti sukobe u veoma kratkom roku neodgovornim potezima jedne od ovih zemalja.
U Crnoj Gori, prvi put od devedesetih godina prošlog vijeka, biće, izvjesno je, promijenjena vlast. Parlamentarnu većinu čine snage okupljene u tri koalicije – najjaču predvodi prosrpski, proruski i pročetnički profilisani Demokratski front, druga je umjerena, a treća slovi za građansku. Očekujete li da će uspjeti da održe proevropski put Crne Gore, a u svjetlu činjenice da je kandidat za mandatara čovjek blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi i DF-u?
Morate u nekom trenutku pokazati zrelost. Kada ste u opoziciji vaše djelovanje ide ka tome da osvojite vlast, kada ste osvojili vlast, kada imate mogućnost da sastavite vladu, tada se vraćamo na veću odgovornost onih koji žele da je formiraju. Principi oko kojih su se saglasili daju nam uvjerenje da Crna Gora ide ka mirnijem periodu i pozitivno je ocijeniti da su oba dijela društva, koliko god da je DPS insistirao na podjelama, u stvari pokazala spremnost da idu prilično krupnim koracima ka Evropskoj uniji, da istrajavaju na članstvu u NATO integracijama. Nama trebaju vlade koje vode društva naprijed. Lako je uživati u populizmu, ali kada dobijete moć u svoje ruke onda je jedino potrebno pokazati ozbiljnost, zrelost i spremnost da mijenjate društvo. Nova parlamentarna većina se na to obavezala sporazumom. Kada je jedna od tačaka sa kojom ste došli na vlast borba protiv korupcije, vama trebaju jake evropske integracije, jako pravosuđe, vladavina prava.
Očekujete li da je to moguće sa kandidatom koji je direktni izaslanik SPC i koji poručuje da Crna Gora ne treba da slavi Dan pobjede nad fašizmom i DF-om koji ne gaji vrijednosti o kojima govorite?
To su izjave koje treba cijeniti kada vidimo koji su pravci nove vlade. Ukoliko ima zrelosti, građani Crne Gore će osjetiti progres. Sada nas očekuje ekonomska kriza, čitav svijet. Jako je teško vladama od kojih svi imaju ogromna očekivanja. Nova vlada vremenom može pokazati da Crna Gora može nastaviti proevropski kurs. Napraviti ono što je izgledalo nemoguće svakoj zemlji u regionu, a da za Crnu Goru postane moguće.
U Srbiji nije bio moguć opstanak koalicije koja je gajila različite sisteme vrijednosti. Može li nova crnogorska vlada, ako se uspostavi, biti stabilna?
Nema mnogo pozitivnih primjera u regionu koji to mogu garantovati, ali očekujem da i koalicija koja je sada na vlasti nije samo koalicija protiv DPS-a i Mila Đukanovića. Ona ima programske ciljeve koji su kvalitetni, koji mogu pomjeriti Crnu Goru, mogu je dovesti u EU koja kada procjenjuje kakvu zemlju i društvo želi da primi u svoje okvire cijeni i da li je to društvo dugoročno stabilno, da li su svi politički akteri takvi da mogu voditi zemlju naprijed. Oni sigurno ne žele novu Mađarsku, ni bilo kakve turbulencije. S druge strane, čini mi se da sva društva Zapadnog Balkana imaju i te kako mnogo toga što mogu naučiti Evropsku uniju – recimo, kako se rastura jedna zemlja koja je djelovala veoma stabilno. I to su lekcije koje EU može naučiti od nas, kako bi izbjegla nešto slično.
Kako se na naše društvo može odraziti činjenica da je SPC politički faktor u zemlji?
Zavisno od toga kakve su poruke koje crkva šalje.
Znate li koje poruke šalje SPC?
Kako ne bih znao. Osuđivali smo brojne takve poruke, naročito one koje se tiču kršenja ljudskih i manjinskih prava. To su bile poruke koje govore o nerazumijevanju pluralizma crnogorskog društva, ali isto kao što ste od dosadašnje vlade imali poruke nerazumijevanje pluralizma. Da li će se ti rovovi zatvoriti i da li ćemo shvatiti da nam ne trebaju takve „Pirove pobjede“, u smislu sagledavanja odnosa u crnogorskom društvu, vidjećemo.
Postoji spremnost na dijalog u umjerenim dijelovima SPC i oni koji su oduvijek slali te poruke. Sa njima treba tražiti zajednički jezik. Svim društvima je potreban taj konsenzus, naročito u kriznim situacijama. To je jedna od poruka koje smo čuli i od predsjednika crnogorske skupštine Alekse Bečića na sastanku koji je Igmanska inicijativa imala sa njim. I nama su sada podignuta očekivanja. Vjerujem da će naredni mjeseci i godine ta očekivanja i opravdati i da će i oni koji su izgubili i ulaze u opoziciju shvatiti da život ne treba protraćiti na nešto što smo potrošli u prethodnih 30 godina.
Kako vidite ulogu Srbije u crnogorskim podjelama?
Sve zemlje regiona jesu spojeni sudovi i to je usud koji smo naslijedili iz bivše Jugoslavije. Tome se pridodaje sada i Albanija. Moramo shvatiti da poruke koje odašiljete iz jedne države i te kako mogu imati uticaja i pozitivnog i negativnog na druge države. Treba analizirati što je Srbija konstruktivno uradila tokom svega što se dešavalo u Crnoj Gori prethodnih godina i možda i osuditi ukoliko su te poruke bile okrenute ka tome da se ne ide ka smirivanju, već ka polarizaciji. Srbija nije bila konstruktivna. Mnogo se više miješala u unutrašnje stvari jedne suverene države. Mogli ste čitati tabloide u Srbiji koji jesu ogledalo mračne strane i tu ste mogli vidjeti destruktivne i zapaljive poruke, a Srbija još pliva u tome i na taj način šalje poruke i biračima na sjeveru Crne Gore.
Zašto na sjeveru?
Možda moja pogrešna percepcija, da li možda geografski dokle dopiru te poruke tabloida i taj govor mržnje koji se kroz njih pronosi...
„Mini Šengen“ budućnost
Kako vidite buduće odnose u regionu?
Ima zanimljivih modela o kojima se razgovara - o nordijskim zemljama, njihovom načinu, to je jedan od modela koji smo nudili regionu i nudimo ga sada kroz Deklaraciju koju smo usvojili. Vjerujem da je on moguć, ali on zahtijeva svijest o tome da, na primjer, Srbija mora da shvati da je berlinski zid pao, pa da tek tada krenemo u neke procese koji su mnogo zreliji.
Kada shvatimo kolika je veličina zemalja u kojima živimo, koliko je mali njihov značaj ukoliko su posebne i ukoliko se nastavimo dijeliti to će biti zemlje iz kojih će mladi odlaziti i to će biti jednosmjeran put. Nama je želja da kroz ovu regionalnu inicijativu, kroz „mini Šengen“, otvaranje država stvorimo ekonomski prosperitetna društva, gdje će, na primjer, mladi ljudi moći da dođu iz Beograda u Podgoricu da rade. Da mladi ljudi vide nadu za solidarnost, za povjerenje, za slobodnu volju...
DPS pogriješio sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti
Crna Gora je izgubila bitku sa Srpskom pravoslavnom crkvom, takav je utisak. Zašto?
Na toj konfrontaciji se insistiralo, na usvajanju Zakona o slobodi vjeroispovijesti. I naše reakcije u Srbiji bile su jasne da je usvajanje Zakona bilo ishitreno. Kada imate SPC i sve vjerske zajednice koje imaju veliku ulogu u životu svake od naših dražava, za neke poteze morate imati zaista ozbiljnu raspravu, ne može se to raditi preko noći. Ta ishitrenost u donošenju zakona bez mnogo konsultacija, naročito sa najvećom vjerskom zajednicom u Crnoj Gori pokazala je i brzopletost i pokušaj politizacije nečega što sekularna država ne bi trebalo da radi. Sada postoji spremnost da se to pitanje riješi, ali na jedan drugačiji način, ulaskom u otvorenu diskusiju o izmjenama postojećeg zakona, ono što je trebalo ranije uraditi i izbjegla bi se polarizacija crnogorskog društva.
