Gostujući u emisiji “Znam da znaš” Gradske RTV, Drobnjak podsjeća da se večeras čeka odluka sa sjednice Glavnog odbora SNP, uz pitanje “otkud njima pravo da ucjenjuju i uspostavljaju standarde”.
“Ne vidim da su odustali od desničarskih deja koje su ih udaljavala od građanskog koncepta. Otkud njima pravo da zabranjuju nekoj građanskoj partiji da bude u sastavu buduće vlade? Na mnogo važnih pitanja treba da odgovore, umjesto što ucjenjuju”, poručuje Drobnjak. Podsjeća da od početka februara traje saga “manjinska vlada biti ili ne biti”.
Ta vlada, ocjenjuje, neće odraditi cijeli mandat.
“Ona treba da premosti vrijeme do novih izbora. Nije optimistično ono što se dešava posljednja dva mjeseca. Ne znamo da li će vlada imati 16, 18 ili 20 ministarstava. Ne znamo ni osnovne tačke u programu. To mi izgleda neozbiljno”, kaže Drobnjak.
Neće biti blanko podrške
Drobnjak ukazuje da je potrebno 49 poslanika za deblokadu procesa evropskih integracija i reforme društva.
“DPS kao najjača, najbrojnija i najodgovornija partija prihvatila je da bude dio te priče, ne gledajući uskostranačke interese. DPS neće blanko podržati buduću vladu, mandatar mora da izađe sa programom i vrijednostima jer ne znamo da li će da se zasniva na Memorandumu koji je potpisan između URA, SNP-a i manjinskih partija, ili će u njemu biti ono što traži SNP”, pojašnjava Drobnjak.
Važne su, naglašava, vrijednosti i program jer ćemo samo na taj način doći do cilja – evropske Crne Gore.
Drobnjak ističe da je Demokratska partija socijalista svjesna da treba da se reformiše i to čini iz kongresa u kongres.
“Vidljive su promjene koje smo napravili na posljednjem i proces reforme nije završen. Svjesni smo da smo velika partija i da smo odgovorni za mnoge procese. Ne smijemo greške stavljati pod tepih, analiziramo ih i radimo na tome da budemo bolji”, kaže Drobnjak.
Sigurna je, kaže, da će se naći mehanizam za deblokadu rada Skupštine.
“Uskostranačka priča ne smije da se reflektuje kroz rad institucija. Jedna osoba ne smije da odlučuje o tome hoće li Skupština da radi ili ne”, naglašava Drobnjak.
Upitana zašto DPS, kao najveća partija, nije izabrala potpredsjednika Skupštine iz svojih redova, Drobnjak odgovara da Skupština mora da funkcioniše bez obzira na to ko je na njenom čelu i ko su potpredsjednici.
“Ništa nije slučajno. Toliko obesmišljavanje rada institucija ne može da se pravda greškama. Svjedočili smo prve godine da su za svoj nerad okrivljavali DPS i bivšu vlast”, dodaje ona.
Ne vjeruje, kaže, u slučajnosti.
“Da je slučajno, nekad bi se nešto i dobro desilo za Crnu Goru i procese u njoj, a oni ne dozvoljavaju takvu slučajnost”, ističe Drobnjak.
Gledajući izborne rezultate, dodaje, izborna volja građana bila je da pobijede one partije koje se zalažu za suverenu Crnu Goru, sa evropskim vrijednostima, u kojoj se građani neće prebrojavati po bilo kojoj različitosti.
“Te partije su osvojile nešto preko 49 odsto, dok su partije koje vrše vlast osvojile 48”, ukazuje Drobnjak.
Uznemirava povratak u partijarhalno društvo
Naglašava da je zabrinuta zbog položaja žene u društvu, a samim tim i u politici.
“Društvo se retradicionalizuje, gube se osvojene slobode i prava koja su žene dugi niz godina živjele. Vidljiviji je i jači seksizam i mizoginija. Povratak u patrijarhalno društvo uznemirava”, kaže Drobnjak i podsjeća na istraživanje koje je radila Ženska politička mreža, prema kojem je devet od deset žena u politici pretrpjelo neki vid nasilja, dok je sedam od deset doživjelo neki grubi oblik nasilja.
Ističe da je to uznemiravajuće.
“Žene u politici koje su učestvovale u tom istraživanju su vidljive na političkoj sceni i visoko pozicionirane unutar svojih partija pa je bilo jako važno čuti njihovo svjedočenje koje je upozoravajuće, baš kao i sve ono što se dešava u javnom diskursu, prvenstveno na društvenim mrežama u posljednju godinu – dvije”, ocjenjuje Drobnjak.
Napadi koje žene u politici trpe, ističe Drobnjak, nedopustivi su i moraju da upozore cjelokupno društvo da se zapita gdje mi to idemo.
Ističe da je sve jači muški lobi koji zastupa patrijarhalne stavove i da oni ne žele da prepuste ženama prostor moći kojima pripada pola te moći.
Podsjeća da su 2011. kroz izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika uveli kvote za manje zastupljeni pol.
“Nismo rekli ‘za žene’ očekujući da to može da se desi i muškarcima i znali smo da ta kvota neće dati rezultate ako ne uvedemo i neku kaznenu odredbu. Uspjeli smo da je definišemo na način da lista koja ne sadrži 30 odsto imena manje zastupljenog pola neće biti potvrđena”, navodi Drobnjak.
OIK potvrdila izborne liste mimo zakona
Drobnjak ukazuje da su na lokalnim izborima u Beranama potvrđene dvije liste koje nijesu imale 30 odsto žena na listi.
“Da li je to podrška ženama ili kulminacija mizoginije i seksizma?”, pita Drobnjak.
Na pitanje kako je moguće da je OIK potvrdila listu mimo zakona, Drobnjak odgovara da joj je nevjerovatno što je to prošlo ispod radara, uz oglašavanje njih nekoliko.
“Znam ogroman broj žena iz svih političkih partija koje žele da preuzmu odgovornost za vođenje države i doprinesu izgradnji civilizovanog i emancipovanog društva. One vode svoje bitke unutar partija. Nažalost, nemamo podršku kao što smo nekada imali iz civilnog sektora. Ne govori se dovoljno o tome da kvote u parlamentu nijesu dovoljne da se uveća broj žena na mjestima odlučivanja”, pojašnjava ona.
Ove kvote su, ocjenjuje, možda i usmjeravanje žena da trče “pogrešnu trku”.
“Moć nije u parlamentu, već je tamo gdje se donose odluke na dnevnom nivou, gdje su finansije – to je izvršna vlast i moramo da se izborimo da vlada u Crnoj Gori bude rodno izbalansirana i ne ide ispod standarda, odnosno da ih je makar 30 odsto”, naglašava Drobnjak.
Ističe da žene i muškarci podjednako treba da učestvuju u vođenju društva.
“Očekujem da će 30 odsto biti prevaziđeno jer smo shvatili da je i to malo. Žene su obrazovane i vrijedne i taj potencijal treba iskoristiti”, poručuje Drobnjak.
Sve manje pravog dijaloga
Govoreći o kulturi dijaloga u Crnoj Gori, Drobnjak kaže da je u posljednjih godina sve manje pravog dijaloga, sve više loših poruka, energije i namjere.
“Teško je sačuvati pravi dijalog i poslati dobru želju da crnogorsko društvo bude prosperitetno, u kome ćemo svi živjeti punim plućima svoje slobode. S ponosom smo svi govorili da se u crnogorskom parlamentu poštuje drugi i tuđa riječ, da se zna težina riječi. Znali smo da to prate građani na koje i te kako utičemo. Crnogorski parlament je slao poruke da se možemo dogovoriti. Ta se situacija promijenila u posljednjih pet do šest godina”, navodi ona.
Ističe da je tadašnja opozicija, sadašnja vlast, radila na tome da uruši dignitet Crne Gore retorikom i ponašanjem u skupštinskoj sali i dodaje da je to postao dominantan način razgovora u Skupštini.
Dešavali su se, kaže, povremeni ispadi što se dalo prevazići, dok nije 2016. došlo i do fizičkog ataka na zgradu parlamenta, kao i poruka koje su se mogle čuti iz skupštinske sale.
Upitana da li je taj momenat kada su poslanici DF-a skandirali predsjedniku bio presudan, Drobnjak odgovara da je tada dotaknuto dno.
Komentarišući izjavu u emisiji “Hej Sloveni” na Gradskoj RTV, u kojoj je profesor Žarko Korać prepričao viđenje Rasima Ljajića o poslanicima DPS-a, u kojem kaže da je ta partija kao neki “uljudan momčić, dobar i vaspitan” i da su njihovi nastupi u parlamentu uvijek argumentovani, bez svađa i psovki, kao i da je takav način ponašanja u današnjem vremenu prevaziđen, Drobnjak kaže da joj je drago što su Ljajić i Korać prepoznali uljudnost u govoru članova i članica DPS-a.
“Mislim da dobrota, znanje i dobra energija nikad ne mogu da budu prevaziđeni. Na taj način šaljemo jasne poruke da želimo demokratsku Crnu Goru u sastavu evropske zajednice. Želimo evropske vrijednosti za sve građane Crne Gore, bez obzira kojim jezikom govore i kojoj partiji pripadaju. Hoćemo civilizovano evropsko održivo društvo. Vjerujem da do njega možemo doći upravo na način na koji DPS želi da se ide i sa porukama koje moja partija šalje”, ističe Drobnjak.
Produbljivanje sukoba, naglašava, ne vodi ka rješenju.
“Ružne riječi neće napraviti dobitak nikome. To je trenutno pražnjenje loše energije”, dodaje ona.
Gdje su NVO?
Komentarišući ćutnju NVO, Drobnjak kaže da se pitala gdje su, da li i dalje rade.
“Nekoliko godina unazad svakodnevno su komentarisali i upozoravali javnost kako se ne radi dobro. Međutim, 2021. njih nigdje, što je iznenađujuće. Posljednjih par mjeseci se opet od pojedinih čuje glas. Da li je to zbog narušenog jedinstva unutar vladajuće većine ili principijelno, vrijeme će pokazati”, zaključuje Drobnjak.
