Britanija nije baš najbolje mjesto za road-muziku. Nije dovoljno velika da biste krenuli na putovanje koje traje predugo. A ako pokušate, mogli biste se zaglaviti na autoputu A1.
Upravo su se tako 1978. u Mini kuperu na A1 zaglavili Kris Rija i njegova supruga, dok su pokušavali da stignu iz studija Ebi roud u Londonu do kuće u 355 kilometara udaljenom Midlzbrou.
7I tako je nastala pjesma „Driving Home for Christmas“. Kris Rija je napisao iz hira, dopisujući svaki novi stih kada bi farovi tuđih auta obasjali unutrašnjost njegovog.
Osam godina kasnije, taj je tekst ukomponovao sa džez akordima i rođena je pjesma.
U početku je bila na „B strani“. No, 1988. iznova je snimio za kompilaciju i objavio kao singl. Ni tada nije postala hit. Jer, u slučaju „Driving Home for Christmas“, bio je to dug proces, koji je trajao godinama. Za sve to vrijeme, hit je polako, sa zvučnika radija ili velikih razglasa tržnih centara, osvajao srca publike.
Pjesmu je napisao iz hira, zapisujući tekst kad god bi farovi automobila osvijetlili unutrašnjost automobila (kako je rekao Daveu Simpsonu za ove novine 2016. godine), a zatim ju je spremio sa svojim drugim nedovršenim ostacima kada se vratio kući. Osam godina kasnije, upario je svoj tekst sa nekim jazz akordima koje je napisao i pjesma je rođena. U početku ju je ubacio na B-stranu, ali ju je 1988. ponovo snimio za kompilaciju, objavio kao singl i... nije odmah postala hit. Umjesto toga, to je bio spori proces koji je tokom mnogo godina, od radio lista za reprodukciju i razglasnih sistema u robnim kućama, osvajao srca ljudi.
A zašto je sve teklo jako sporo?
Zato što nije bilo grandiozno. Božićne pjesme obično obasipaju slušaoca emocijama, najčešće radošću. Ponekad je to prenaglašena ljubav. Ali uvijek se insistira na velikim emocijama, koje bi bile usklađene sa simbolikom ovog dijela godine.
A u „Driving Home for Christmas“, zapravo, nećete naići ni na šta od toga. Lirski – tekst i ne donosi mnogo toga, uostalom baš kao ni vožnja autoputem A1. On čak i ne žudi za domom, niti za ljubavlju svog djeteta, niti se bori sa gustim saobraćajem kako bi što prije stigao tamo. Ne – on samo sjedi usred saobraćaja i raduje se jer se vraća kući.
Božić 1988. nije bio najbolja sezona za praznične ploče. Zapravo, jedina koja je bolje prošla bila je „Mistletoe and Wine“ od Klif Ričarda. A „Driving Home for Christmas“ bila je tek na 53. mjestu božićne liste.
Ali, upravo zato što je u to doba bila nenametljiva, „Driving Home for Christmas“ nije 'potrošena', onako kako često bude sa božićnim pjesmama. Posrijedi je vjerovatno bilo i njeno 'odbijanje' da se nakiti zvucima zvona i svime što je karakterisalo božićni zvuk osamdesetih. Ona je osmišljena tako da zvuči nostalgično, onako kako nikad neće ostariti.
Njegova emocionalna suzdržanost zapravo nosi istinu za mnoge od nas – da Božić rijetko bude vrijeme nevjerovatne drame, već je više posrijedi praznik manjih zadovoljstava i jednostavnih radosti.
Većina nas nikada neće u stvarnosti čuti zvončiće, niti – ako imamo imalo razuma – želimo da je Božić svakog dana. Ali, gotovo svi smo nekad sjedjeli u autu koji stoji tokom nekog tmurnog zimskog dana i jednostavno samo poželjeli da smo na drugom kraju putovanja, na odredištu.
„I take a look at the driver next to me, he’s just the same (Pogledam vozača pored, on je potpuno isti)” možda je najdirljiviji stih.
“Driving Home for Christmas” je prvo objavljen kao dio “B strane” jer je Kris Rija vidio božićne pjesme kao pomodarstvo i nije im želio pridavati značaja. I možda je to bila atipična pjesma za njega. Ali je i savršen zimski kardigan u koji se možete 'umotati'.
