Državna revizorska institucija više puta kontrolisala je poslovanje RTCG redovno otkrivajući ili ponavljajući sistemske slabosti u finansijskom izvještavanju, javnim nabavkama i upravljanju imovinom. Uvijek su izrečena „uslovna mišljenja“ o značajnim propustima a bilo je i „sa skretanjem pažnje“. Što implicira specifičan problem koji treba posebno naglasiti.
Hronično nejasni ugovori sa eksternim partnerima (niko još nije rekao „mito i korupcija“), dugovanja i evidencija imovine i javnih nabavki (zloupotreba šta to bi?), loša kontrola troškova produkcije, neusklađenost sa zakonima (što će im zakoni?), nedostatak dokumentacije za rashode (putovalo se često i daleko), problemi u obračunu plata i naknada (menadžmentu), slabosti u planiranju budžeta … ima još, dosta je i ovo. Nalazi ukazuju na opasnost po ugled kuće, neprofesionalan dojam i moguće političke pritiske.
Po osnovu DRI nalaza Odbor za ekonomiju, finansije i budžet je redovno potom tražio dodatna objašnjenja od rukovodstva RTCG, ali se zadovoljio uzvratnim objašnjenjima bez rokova. Ličilo je na prepisku samo radi reda. Sankcija nije bilo, iako su neki nalazi direktno ukazivali na pojedince (direktora, finansijske rukovodioce, službenike za nabavke, članove Savjeta). Bilo je izvještaja da su nedovoljni (manje alarmantni) ali i neprihvatljivih anomalija: štetni ugovori sa spoljnim saradnicima, rekli bismo „mistična“ sponzorstva i marketing neodređen za koga. Ako se vratimo unazad pominjani su višestruki komercijalni bankovni računi, čak oročena sredstva na njima. Institucija koju finansiraju građani da ne troši za program nego stavlja na kamatu. Posebno pitanje je kome ona ide?
Na sve konstantno loše u revizorskim dokumentima Skupština CG i tužilaštvo su bili pasivni. Najčešća reakcija bila je zahtijevanje dodatnog izvještaja iliti obična, utisak je, opomena nestašnim miljenicima, daleko od kaznene mjere. U društvu su paralelno tekli mnogi, po pravdu i ispravnost pomažući, sudski procesi, uz potom pravosnažne presude za nezakonito postupanje. Od vlasti blago primjetno. Čak i kad se uključila se i Budžetska inspekcija ministarstva finansija otkrivajući nelegalnu raspodjelu varijabilnih naknada takvom menadžmentu.
Najmoćniji u RTCG se pravdao proceduralnim ili tehničkim razlozima (nabavke, evidencija, ugovori). Uglavnom ignorišući mnogo bitnije, ključne, nalaze o prihodima, kontroli troškova i budžetu jer su, i ostali, potencijalno krivično rizične nepravilnosti nivoa administrativnih grešaka. Kao da je po mnogima nelegalni direktor Boris Raonić znao da DRI neće proslijediti izvještaje tužilaštvu. I da će početkom 2026. čak obustaviti kontrolni proces. Stoga se nameće: ko koga tu kontroliše?
Uz nezavisna glasila i pojedince reagovao je Sindikat JRDC. Uzalud su pisali revizorima pitajući farsično je li prekid nadgledanja Javnog servisa važan za EU integraciju? Odmah potom i ozbiljno „postoji li politička simpatija zbog koje ste nemoćni?“. Zauzvrat su stigla frazeološka objašnjenja o protokolima bez otklanjanja dileme. Slutimo, radnički predstavnici od DRI dodatno će tražiti provjeru segmenata zaobiđenih dosadašnjom revizijom. Nijesu bili na tapetu uređivačka politika i programski sadržaj, transparentnost rada Savjeta RTCG, odnos sa javnošću i građanima i kadrovska politika i zapošljavanje. Kolaju i glasine o odmorima kao obliku dodatne „varijabile“ povlaštenima.
Danas je konsultativni sastanak u DRI. Ove godine bez medija. Nešto ne smije procuriti. Nekad su ti sastanci sa civilnim sektorom organizovani javno. Što se promijenilo? U transparentnosti institucije koja bi upravo tu vrijednost trebalo da štiti.
