Niste? Ali ćete zato u Crnoj Gori često čuti razne varijacije sljedećeg iskaza: „što će mi ovakva Crna Gora, ja se za ovo nisam borio“. Često ćete čuti kako je Crna Gora „privatna i država organizovanog kriminala“, stoga ne treba da postoji – to je, zapravo, misao-vodilja unionističke opozicije.
Ako je to samo u Crnoj Gori tako, šta nam to govori? Prije svega, da pitanje crnogorske državnosti nije trajno i stabilno riješeno. Ono to neće ni biti, sve dok postoji mogućnost da, kao i 1918., pad vlasti znači i kraj države. To nije tek propaganda vladajuće koalicije kojom ona plaši i mobiliše pristalice, nego zaista mogućnost, ili čak izvjesnost. Otud, pitanje svih političkih pitanja u Crnoj Gori glasi: kako izvršiti smjenu vlasti a da to ne znači i ukidanje crnogorske nezavisnosti?
Čak ni Njemačka, koja je počinila nemjerljivi zločin holokausta, nakon Drugog svjetskog rata nije ukinuta, nego podijeljena. Onda: kakav je to strašni, neoprostivi zločin tri godine stara Crna Gora počinila, pa je tako mnogo onih koji bi je ukinuli, pa je već zaslužila da je nema?
Često čujemo frazu: Crna Gora je stara država. Sugeriše li se time da su države kao vino: što starije, to stabilnije i bolje? Na papiru, ovo je stara država. Stvarno, Crna Gora je država u kolijevci. Kakva će ona biti, i što će od nje postati, još uvijek ne može reći niko, pa ni vašarske gatare. Ali vrlo dobro znamo što bi ona trebala biti. Ako ona to još uvijek nije, ako nuždu i dalje obavlja u pelene, pa nekad tako zasmrdi da se kolijevci može prići samo sa rukom na nosu, to ne znači da dijete treba ugušiti, nego da je veliki posao odgajanja tek pred nama.
Ili, ako bismo se nastavili igrati sa usporedbom države i vina, mogli bismo reći kako su promjene vlasti u državi ono što je proces pretakanja za vino. Ali jedna je stvar vino pretočiti, a druga prosuti ga na livadu: jedna je stvar smjena vlasti koja učvršćuje demokratiju, a drugo smjena vlasti koja znači ukidanje države. Sve dok pitanje ne glasi: koliko dobro vino ćemo imati, nego da li ćemo uopšte imati vino, to će vino biti lošije no što bi moglo biti.
Stoga je zadatak prvi zadatak unionističke opozicije, ako već ona želi biti ta koja će promijeniti pelene i počistiti kolijevku (u kojoj, doduše, leži tuđe dijete, rođeno mimo njene volje, jer Crna Gora bi, da je bilo po njihovom, svoju državnost abortirala), da građane ubijedi da ovu državu, skupa sa kolijevkom, neće odnijeti u dom za sirote, napuštene ideje, a onda se vratiti u tople skute majke Srbije. Dok god ona to nedvosmisleno i obavezujuće ne učini, vlast će imati širok prostor za manevrisanje i manipulaciju.
Ali ta se opozicija ponaša kao da dijete o kojem govorimo nije njeno, nego je rezultat silovanja kojem se ona do zadnjega i svim silama opirala. Unionistička verzija glasi: „kartel“ je finansijsko-politički silovao Crnu Goru i njenu srpsku tradiciju. U njihovoj verziji, ova, nezavisna država Crna Gora plod je tog nasilnog zločina „kartela“. Prvo, to nije načno: nezavisna Crna Gora je, za razliku od „zajedničke države Srbije i Crne Gore“, nastala na demokratskom referendumu. Drugo: nemojmo se ovdje zaustaviti, nego do kraja izvedimo logičko-pravne konsekvence stava o „ukradenoj državi“. Ako je ovu Crnu Goru izbornim prevarama stvorio „kartel“, onda je suverenistička elita voljni saučesnik u tom kriminalnom aktu, a suverenisti koji će potvrditi unionističke predreferendumske teze – svjedoci pokajnici. Ako je tako, onda nelegalno stečenu crnogorsku nezavisnost treba poništiti - sa njom postupati kao i sa ostalim posljedicama kriminalnih aktivnosti.
Sa druge strane, prvi zadatak suverenističkih pobjednika morao je biti da nezavisnu Crnu Goru učine makar prihvatljivom onima koji je nisu željeli. Da se potrude da ih njihovo najvrjednije političko nasljeđe, nezavisna država Crna Gora, nadživi. Stvar je vrlo prosta, ali se u političkim kombinacijama vrlo često ignoriše jer je za mnoge teško prihvatljiva. Postoje tri stvari koje smjena vlasti u Crnoj Gori ne smije ugroziti: državnost Crne Gore, njeno članstvo u EU i članstvo u NATO. Sve dok postoji opasnost da smjena vlasti (demokratska ili drugačija) može ugroziti bilo koju od te tri pretpostavke stabilnosti Crne Gore, ta se smjena neće ni desiti.
