Padom Miloševića 5. oktobra 2000. godine, pao je vrh piramide, smatra Drašković ali je, kako dodaje, zločinačka piramida ostala netaknuta. Na tim temeljima je počela da se gradi demokratska, proevropska Srbija, koja je danas ništa drugo do putinizovana zemlja u kojoj samodršci iz Kremlja imaju jaču podršku nego u Moskvi.
“Podrška Putinu u Beogradu, Novom Sadu, Podgorici, Pljevljima , Banja Luci, Trebinju je nešto što će ostati upisano sramnim slovima u našoj istoriji. Kada bi trupe iz Ukrajine krenule na Srbiju mislim da bi ovde veća polovina građana izašla sa cvećem da dočeka ruske bombe i rakete. Opasno je to što nam se dogodilo “, kazao je Drašković.
Dodaje da treba staviti znak jednakosti između dva bezumlja – onog kremaljskog da su Ukrajinci istorijska greška i onog srpskih nacista da je Crna Gora istorijska greška.
“Crna Gora je starija država od Srbije. Imamo akademike u Beogradu koji govore da je njihov životni cilj da nestane i Crne Gore i Crnogoraca. Kako se to zove? Sloboda govora ili pravim imenom – nacizam?”, pita se Drašković.
Nevjerovatno je, kaže, da je narod, koji je najviše stradao u borbi protiv nacizma i dao odlučujući doprinos pobjedi nad tim zlom, krenuo na Ukrajinu sa razlozima Adolfa Hitlera. Ova agresija je, zaključuje Drašković, veliki poraz Rusije, dok je Ukrajina već sada pobjednik.
Ističe da je od ranih devedesetih branio Crnu Goru kao što to čini i danas.
“Uvijek sam volio Crnu Goru i bio uz nju. Da nema Crne Gore, trebalo bi je izmisliti”, poručio je Drašković.
