Navodi da tog dana nije mogao da se obori Milošević, jer je imao zastrašujuću podršku Srba. Govoreći o aktuelnoj situaciji u zemlji, Drašković ocjenjuje da ništa nije kao prije 30 godina, "da nema ratova, i da današnji RTS nije ni nalik TV Bastilji".
"Ni današnja vlast, niti opozicija nisu ono što su bili '91. Ima naravno sličnosti, ima TV "Bastiljica", ali ima i medija kakvih nije bilo '91 godine", naveo je. Neka prozapadna opozicija bi, kaže, "bila ljekovita", ali je Srbija nema.
Kaže da ima ponosno osjećanje kad je u pitanju ono što se desilo na Trgu Republike koji su tada prozvali Trgom slobode. Zahtjev oko 100.000 demonstranata bio je da četvorica urednika i direktor TV Beograd koji smo prozvali TV Bastilja podnesu ostavke, podsjeća.
"To smo tražili, to smo i ostvarili tog 9. marta. Režim je izveo svu oružanu silu i to nije bilo nimalo slučajno. Jeste bio jedan jedini zahtjev za ostavkom, ali to je bio najbolniji zahtjev za tadašnji režim jer je ta televizija bila propagandni Černobilj. Ona je bila fabrika laži mržnje, huškanja na rat koji će uskoro početi, huškanja na ubijanje države u kojoj smo živjeli. Pao je i ministar policije", sjeća se gost Novog dana N1.
Drašković kaže da, ipak, ogromna većina u Srbiji nije vidjela ono na šta je upozoravao na mitingu u oktobru na Niškom polju 1990.
"Tada sam rekao – bude li Srbija i na tim prvim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u decembru i dalje bila vjerna Slobodanu Miloševiću i njegovoj generalsko-udbaškoj kamarili, uvešće nas u rat za razbijanje zemlje, počiniće zločine, Srbija će se naći u međunarodnoj izolaciji, a na kraju svega će završiti i pod međunarodnim bombama. Sve će se to i desiti, ali ljudi te godine neće to prihvatiti kao istinu", kaže Drašković dodajući da je većina ljudi u zemlji, ali i u dijaspori u Miloševiću tada vidjela mesiju, novog Karađorđa, da su mu klicali "Slobo slobodo". Jedni su se nadali da će sačuvati komunizam, drugi sanjaju i žele i vjeruju da je Slobodan Milošević taj koji će stvoriti Veliku Srbiju, dodaje.
Na pitanje šta Srbija propušta da učini svih ovih 30 godina, Drašković kaže da se može čuti „od mnogih neznalica, a i zlobnika, da je 9. marta propuštena prilika da se obori Slobodan Milošević“, dodajući – da tog dana to nije moglo da se desi, niti „Bukurešt“.
"Ali bi se ponovio, nema sumnje da nije bilo ove zastrašujuće, ogromne podrške Srba Miloševiću. Da je bio odbačen od većine kao Čaušesku, naravno da bi se 9. marta i u Beogradu ponovio Bukurešt i da bismo i mi krenuli putem koji su poslije rušenja Berlinskog zida krenuli Česi, Slovaci, Mađari, Rumuni", uvjeren je lider SPO.
I tada je opozicija, kao i danas, tražila smjene na javnom servisu, demonstranti su nazivani fašistima, rušiteljima, saradnici balista, što je tada samo hranilo gnijev okupljenih, ali i da danas možemo opet čuti da ljudi iz vlasti lijepe takve etikete opoziciji, ali i svima onima koji misle drugačije od njih, pa i medijima koji nisu prorežimski i osim izraza fašisti koriste se i "strani plaćenici" i "domaći izdajnici".
Upitan da li današnji gnijev može toliko porasti kao tog 9. marta, Drašković kaže da danas nije ništa kao prije 30 godina, da nema ratova, i da današnji RTS nije ni nalik TV Bastilji.
"Ima opet nečega što izaziva zebnju i strah – pojavljuju se ljudi kao nacionalni vaspitači i prosvjetitelji i ne silaze sa televizija i propovjedaju da Amerika propada, Evropa se raspada, Rusija stiže da oslobodi Balkan i da nam crta granice Velike Srbije. To je ono što je zastrašujuće. Ali ovo što je slično – na veoma različit način je slično u odnosu na 1991. godinu", kaže Drašković.
Govoreći o propuštenim šansama, Drašković je rekao da je jesen 1997. propuštena prilika da se režim Slobodan Miloševića obori, "poslije veličanstvene i prve pobjede opozicije nad režimom Miloševića.
"Tada su DS, Građanski savez Srbije i, kao statisti, DSS odlučili da bojkotuju sigurnu pobjedu na predsjedničkim i parlamentarnim izborima", naveo je. Kada se otvore udbaški dosijei a taj dan će sigurno osvanuti u Srbiji, saznaćemo koja je cijena bila te fatalne odluke, kaže Drašković. On smatra da nema sumnje da bi režim tada bio poražen – kao i SPS i JUL i SRS. Naglašava da to što se desilo nije krivica SPO.
"Petog oktobra ubijeno sve ono za šta smo se borili prije toga"
"Govore da je propuštena šansa i 5. oktobar" koji je, kako kaže, nastavak duha, bune, otpora, nade 9. marta.
"Ali 5. oktobra je ubijeno sve ono za šta smo se borili prije toga. Nije propuštena prilika, priliku su iskoristili oni koji su stupili u koaliciju sa koaliciju DOS – dakle, ubice, kriminalci, crvene beretke, zemunski klan… Oni su ti koji se 5. oktobra slave i proglašavaju herojima i oslobodiocima i sa takvim herojima i oslobodiocima nije mogla Srbija da ostvari ideale 9. marta. Zato je sjećanje na 9. mart ponosno, ali i bolno – ovakva izdaja je dovela do toga možemo da kažemo danas da tih 10 godina natčoovječanske borbe protiv jednog razbojničkog, terorističkog režima liči na godine koje su, što je govorio Bora Pekić, pojeli skakavci".
Kaže da te 1991. godine najčasniji dio Srbije na Trgu slobode sanja slobodu Zapada. Na nas je izvedena sva sila možda i zbog toga – jer njihov je ideal bio da se brani komunizam, a ne Jugoslavija. kaže Drašković. Trideset godina kasnije, strateško opredjeljenje Srbije je Zapad, naveo je.
Rekao je da se SPO i danas zalaže za EU, ali prvo za NATO pa za EU, jer je NATO, kako kaže, izbor puta i bezbjednost putovanja ka Uniji.
Na pitanje kako gleda na djelovanje vladajuće stranke, kaže da mnogo toga nije u skladu sa onim što oni u SPO žele, ali da strateški pravac podržavaju, jer „to ne smijemo da napustimo“. Upitao je koju sreću Srbiji može donijeti zagledanost u današnju Rusiju, kao uzor.
"Nisam u opoziciji, ali ova opozicija više zna šta neće, nego što zna šta hoće", rekao je. On kaže da je strateško opredjeljenje Srbije EU, ali i da u vlasti i u opoziciji ima onih koji bi se okretali Kini i Rusiji. Naravno sve može mnogo brže, često se pravi korak naprijed, pa korak unazad, navodi.
"Glas SPO je slab, ali najviše zastupamo ubrzanje puta ka EU, i nema većeg problema od onog što Srbija kaska na tom putu", zaključuje Vuk Drašković.
