Iako zvuči nevjerojatno da sud, sasvim ozbiljno, traži staratelja jednom mrtvacu, time u stvari samo slijedi propise, jer po važećem zakonu četnički vojskovođa ne može biti rehabilitovan dok se i službeno ne potvrdi da je mrtav.
Viši sud u Beogradu vodi postupak za Dražinu rehabilitaciju, ali taj proces stoji dok se ne utvrdi da je Mihailović zaista mrtav. A to je li čovjek mrtav (a živ ne može biti) utvrđuje se u postupku pred drugim, nižim sudom, Prvim osnovnim sudom u Beogradu. Naime, ni sud ni predlagači Mihailovićeve rehabilitacije nisu uspjeli nabaviti dokaz o njegovoj smrti od Istorijskog arhiva, Bezbjedonosno-informativne agencije niti od matičara u opštini Ivanjica u kojoj je Mihailović rođen.
Jedini trag o smrti četničkog idola je izvještaj lista Borba koji je 18. jula 1946. objavio da je Mihailović dan ranije strijeljan..
Kad smrt bude utvrđena, Viši sud može nastaviti postupak za rehabilitaciju i poništiti presudu od 15. jula 1946. kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem. Kad je već Centar za socijalni rad to odbio, “staratelja” mrtvom Draži pravno će postaviti sud, najvjerojatnije birajući nekog od advokata.
Prije toga, sud je po važećoj proceduri oglasio potragu za Dražom Mihajlovićem u Službenom glasniku. Kako se Draža ni nakon mjesec dana nije javio, sad će dobiti staratelja.
