Komentar

STAV

Doživotna kazna Mladiću - djelimična pravda koja ne rješava pitanje mira na Balkanu

Vjerujem, čvrsto, da bi ovi propusti međunarodne zajednice kojima je poslata poruka da se zločin, ipak, isplati a da su osuđeni tek mučenici za pravu stvar, mogli biti generatori nekih novih zločina na prostorima na koje velikosrpska politika, a ona je danas u priličnom zamahu, polaže pravo

Doživotna kazna Mladiću - djelimična pravda koja ne rješava pitanje mira na Balkanu Foto: Foto: Screenshot
Doživotna kazna Mladiću - djelimična pravda koja ne rješava pitanje mira na Balkanu
Ahmed Avlijani
Ahmed AvlijaniAutor
Portal AnalitikaIzvor

Haški sud juče je, pravosnažnom presudom Ratku Mladiću, komandantu vojske tzv. R. Srpske (VRS), kompletirao kolekciju pravosnažnih presuda za politički i vojni vrh tzv. Republike Srpske. Tom presudom za cijeli civilizovani svijet, ako je iko iz tog svijeta još imao ikakvu dilemu u vezi sa njegovom ulogom u ratu u Bosni, stavljena je tačka na jednu od najzločinačkijih vojnih karijera u novijoj istoriji ratovanja.

Pored njega međunarodni sud u Hagu osudio je za ratne zločine, među kojima i genocid u Srebrenici, i predsjednika tzv. Republike Srpske Radovana Karadžića. Među vodećim ratnim političarima u tzv. Republici Srpskoj, a koje je međunarodni sud u Hagu osudio za ratne zločine, su i Biljana Plavšić, potpredsjednica, a kasnije i predsjednica te nepriznate republike; Nikola Koljević, drugi potpredsjednik; predsjednik skupštine Momčilo Krajišnik; Stojan Župljanin, bivši savjetnik predsjednika tzv. RS i šef službe javne bezbjednosti u Banja Luci; Radoslav Brđanin, jedan od osnivača SDS-a i RS-a;...

Također, kompletan vojni vrh vojske tzv. Republike Srpske proglašen je krivim za neka od djela ratnih zločina tokom potonjeg rata u Bosni, a među njima su, pored glavnokomandujućeg Mladića, samo za djela među kojima je i genocid u Srebrenici, bivši načelnik za bezbednost glavnog štaba VRS Ljubiša Beara; bivši pomoćnik komandanta za obaveštajno-bezbednosne poslove glavnog štaba VRS Zdravko Tolimir; potpukovnik Drinskog korpusa VRS Vujadin Popović; bivši general VRS Radislav Krstić; oficiri Drago Nikolić, Dragan Obrenović, Momir Nikolić i Radivoje Miletić.

Pored njih osuđeno je na desetine drugih generala, oficira, političara, javnih funkcionera tzv. RS i funkcionera lokalnih institucija te vojnika i civila.

Republika Srpska je nastala kao (ne)djelo zločinačke organizacije

Na žalost Ratko Mladić i svi ostali osuđenici za ratne zločine ostaće heroji za zabrinjavajuće veliki broj ljudi koji ne spori skoro ništa od onoga što su uradili u Bosni ali im daju opravdanje ciljem.

A cilj je Republika Srpska. I ostvaren je.

U tome leži najveći poraz i najveća greška međunarodne zajednice koja je ispustila životima stotina hiljada ljudi plaćenu priliku da osudi ideologiju osvajačkih ratova po logici "cilj opravdava sredstvo" u kojem je cilj teritorija, a sredstvo zločin, i da na ideju Velike Srbije stavi, umjesto tri, jednu tačku.

Kod činjenice da je kompletan politički i vojni vrh tzv. Republike Srpske osuđen za ratne zločine u vezi sa stvaranjem te republike i da je u presudama političkom vrhu tzv. Republike Srpske sud pronašao elemente udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je učestvovao najveći dio njenih osnivača i onih koji se smatraju njenim utemeljiteljima nedopustivo je i sa aspekta pravde i sa aspekta sprječavanja budućih zločina i genocida da takvim zločinima osvojena teritorija ostane legalan ratni plijen.

A da je tzv. Republika Srpska osnovana kao (ne)djelo zločinačke organizacije kojoj je cilj da kriminalnim djelima ratnih zločina osvoji teritoriju, etnički je očisti i na njoj formira republiku samo za etničke Srbe govore nam presude njenim osnivačima i utemeljivačima.

U svojim presudama ljudima iz vojno-političkog vrha tzv. RS međunarodni sud u Hagu našao je da su djelovali zajedno i sinhronizovano u vršenju ratnih zločina nazivajući to djelovanje udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP) i svaki put sa elemntima etničkog čišćenja, ubijanjem i protjerivanjem.

U današnjoj presudi Ratku Mladiću konačno je potvrđena presuda da je i on, pored Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i drugih, učestvovao u četiri UZP.

Cilj prvog je, stoji u presudi, bio da se Bošnjaci - Muslimani i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo, a drugi UZP je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.

Cilj trećeg UZP-a, kako je navedeno u presudi, bilo je eliminisanje Bošnjaka iz Srebrenice, dok je četvrti UZP imao za cilj da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede vazdušne napade na vojne ciljeve Srba.

Slične kvalifikacije sadrže presude ostalim osuđenim ratnim vođama Srba u Bosni.

Propusti MZ generator novih zločina

Vjerujem, čvrsto, da bi ovi propusti međunarodne zajednice kojima je poslata poruka da se zločin, ipak, isplati a da su osuđeni tek mučenici za pravu stvar, mogli biti generatori nekih novih zločina na prostorima na koje velikosrpska politika, a ona je danas u priličnom zamahu, polaže pravo.

Crna Gora i Bosna su, u tom kontekstu, i te kako na nišanu tog projekta i pozivam na maksimalan oprez u vezi sa tim.

Zato je jako važno iskoristiti svaku priliku da se međunarodnoj zajednici pošalje jasna poruka koja sadrži alarm da će velikosrpska, hegemonistička i teritorijalekspanzistička politika uvijek iznova uspijevati da nađe nekog novog Ratka Mladića, Radovana Karadžića ili Pavla Đurišića i da će ih iznova tražiti i nalaziti sve dok ostvarenje svojih ciljeva plaća njihovim udobnim zatvorima.

Ja, na kraju, mislim i tvrdim da je preispitivanje dejtonskog sporazuma, ukidanje Republike Srpske i uređenje Bosne kao građanske države slobodnih pojedinaca, a ne konstitutivnih naroda jedini put kojim se postiže pravda i šalje poruka da suživot nema alternativu, a da zločin nikada nije i ne može biti dio rješenja. Sve ostalo put je u nove sukobe, zločine i patnje.

Portal Analitika