Vjera je u svakom čovjeku poštenom, kako je god zvao, pa i u onima koji ne idu u crkvu, ali imaju svog malog Boga.
Vjernici znaju što im je činiti, a dobre molitve moraju se čuti.
Don Željko Pasković, upravitelj župa Prčanj i Stoliv u Boki Kotorskoj gostujući u emisiji “Skalin parapet”, Skala radija se moli u ovim danima teške bolesti koja je zagospodarila svijetom za svoj narod, za Boku i za čitav svijet.
Na pitanje koja je njegova duhovna poruka svijetu koji ne poštuje mjere i preporuke, jer nas čeka kaštig što bi narod rekao, don Pasković odgovara da smo svi pozvani.
Prvo poštujući državu u kojoj smo i njene propise, jer bez propisa nastupila bi anarhija, a sa anarhijom ništa dobro nije došlo, niti će ikada doći.
Ako smo vjernici onda bi propise trebali poštovati i iz poniznosti.
U Hrvatskoj, napominje župnik Željko Pasković se često pominju pokreti u kojima se apostrofira kako su svještenici izgubili vjeru zato što narod pozivauju da se pričešćuju na ruku ili da smanjuju broj vjernika na misi.
To po mišljenju don Paskovića, ne znači da se gubi vjera.
”Usuđujem se reći da mnogi svećenici danas imaju veću vjeru nego što su je imali zato što je ovo i neki vid progona. Jednostavo smo ponizni jer ovu muku sa koronom prihvatamo kao trenutak iskušenja dan od Boga da se provjeri, prokali da se vidi kakvi u suštini jesmo. Trebali bi u svojoj poniznosti poštovati mjere i njih se pridržavati onako kako nam nalažu i zakoni i naša savjest”, poručio je naš sagovornik.
Kako tumači pričešćivanje jednom kašikom na hiljadu usta, kako smo imali prilike da vidimo nedavno na sahrani Amfilohija Radovića, Pasković kaže da ne bi ulazio u teološka tumačenja pravoslavne crkve, i govorio o tome zašto je opravdano ili neopravdano pričešće na jednu kašičicu, ali objasnio stav katoličke crkve po ovom pitanju.
Od početka pandemije u katoličkoj crkvi je odlučeno da se pričest isključivo daje na ruku i da se ukida pričest pod obije prilike. Samo jedan sveštenik se pričešćuje tako što popije iz kaleža i on se obično pričešćuje zadnji, navodi don Pasković.
“U koncelebraciji, svi ostali sveštenici se pričešćuju tako što ili umoče komadić kruha u to vino ili se jednostvno ne pričeste već samo pod jednom prilikom, pod prilikom tijela. Pod dvije prilike znači da se sveštenik pričešćuje i sa tijelom i sa krvlju Hristovom iz kaleža”, objasnio je don Pasković.
Od prvog mjeseca početka pandemije, od starne pape, Vatikana i kongregacije je zabranjena bilo kakva pričest osim pričešćivanje na ruku. U ovo vrijeme korone u nekim zemljama poput Njemačke, po stavlja se i paravan da se uzima pričest i sa pincetama, da bi se jednostavno smanjio kontakt.
On lično kao sveštenik se veoma čuva, ne samo zbog sebe koliko zbog drugih. Zbog svoga puka i vjernika, jer ako on zarazi nekoga u svojoj župi koja je sastavljena najviše od starijih, pobožnih vjernika.
“Ako zarazim neku baku koju gledam kao svoju baku, i ona ne daj Bože premine, kako bih mogao sjutra mirne savjesti reći da ja nisima kriv. Savjest mi ne dopušta da odlazim tamo gdje su masovniji skupovi. Biće prilike za druženja i za slavlja. Korona je donijela moguće i nešto dobro u svoj ovoj muci”, smatra don Pasković.
“Tražili smo i dobili više vremena sa obitelji, pa nam je to dosadilo. Zatim, priroda se očistila jer je život usporio i pokazala koliko mže biti lijepa ako je mi čuvamo. Mi nismo robovi, ali ni gospodari prirode. Bog je rekao uzmi, koristi je, ali nije rekao uništavaj je. Kao da je bolji je onaj koji više slomi, ruši koji se više inati. Sve je to uzrokovala oholost, nedostatak dijaloga i dobrote među ljudima, nerazumijevanje,podmedtanja, loš odgoj. Gramzivost i oholost je u ljudima današnjeg vremena, a ova bolest nam je pokazala bez čega sve možemo. Eur nam ne može biti kao poklopac od šahte. Nemamo ga gdje stavit, i trebamo omogući jedni drugima da svojim radom zaradimo, a ne sebično zgrćati samo za sebe”, poručio je mladi svještenik don Željko Pasković.
